RIJEKA Banke u Hrvatskoj žale se i najavljuju tužbu vezano za model konverzije kredita u CHF koji predlaže hrvatska Vlada, budući da je jasno da je takva mjera nepovoljna za njih jer trebaju snositi određeni trošak. No, nije mi jasno zašto bi to pretjerano utjecalo na devizne rezerve Hrvatske narodne banke, tečaj, rejting i sve ono na što upozorava guverner HNB-a, izjavio je za naš list Vladimir Gligorov, ekonomist bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije (WIIW), kojeg smo zamolili da komentira spor između hrvatskog premijera i guvernera vezano za pomoć korisnicima kredita u švicarskim francima, što je slučaj koji je prešao granice Hrvatske zbog banaka majki i reakcije austrijskih vlasti. 

Građani već plaćaju

Gligorov kaže da ne može znati kako će to u konačnici završiti na sudu, no temeljno je pitanje, napominje, jesu li klijenti, građani koji sada otplaćuju kredite u švicarskim francima, kada su te kredite uzimali, bili na adekvatan i dovoljan način od strane banaka upozoreni koje rizike preuzimaju. Ta primjedba, kaže Gligorov, vrijedi i za Hrvatsku narodnu banku, je li i ona dovoljno upozoravala. U tom se dijelu, veli, ništa ne može prigovoriti hrvatskom Ministarstvu financija koje se sada time bavi i donosi odluke jer to pitanje i jest u njegovoj nadležnosti.  

– Država dakle sada korisnicima tih kredita nudi konverziju u euro, s tim da se i od banaka očekuje da snose određeni gubitak i podijele trošak s klijentima. Iako, naime, banke tvrde da po tom modelu nema podjele troška, već da sve snose one same, to nije posve točno: trošak se već dijeli, jer oni koji su te kredite uzimali već snose gubitak od promjene tečaja. Građanima se ni ne može to sada ovako post factum u potpunosti nadoknaditi. Bankama se ovime  prebacuje samo dio troška, a za njih je i to sporno. Bitne su, dakle, dvije stvari. Prvo je pitanje može li to proći na sudu, što ja ne znam, no ako ne prođe, onda se ipak otvara realni problem za hrvatske porezne obveznike. Drugo je pitanje hoće li korisnici tih kredita kojima se sada pruža mogućnost konverzije zaista je i htjeti u tako velikoj mjeri iskoristiti, budući da iskustvo zemalja koje su već ponudile i provele konverziju ili slične mjere, govori da nisu svi građani, unatoč sada povećanom trošku od tečaja, pristali na pretvaranje kredita u eure, i zbog niže kamate koju plaćaju, i jer su očekivanja oko kretanja tečajeva dugoročno takva da bi švicarski franak mogao slabjeti u odnosu na euro. To ovisi o odlukama središnjih banaka tih monetarnih prostora ali predviđa se da bi ECB mogao privoditi kraju razdoblje kvantitativnog popuštanja – kaže Gligorov.

Banke stabilne

– Iako je to, dakle, sada neka vrsta gubitka za banke, ne vidim zašto bi to imalo izravne veze s padom rezervi i tečaja; imalo bi veze da bankama izazove toliki gubitak koji bi im ugrozio poslovanje. Međutim, to nije slučaj, banke u Hrvatskoj, kao što središnja banka i kaže, visoko su kapitalizirane, te neće imati problema ukoliko se konverzija provede. Tako da nema izravne uzročno-posljedične veze između mjere Vlade, odnosno konverzije kredita iz CHF u euro i mogućeg pada rezervi, tečaja, rasta kamata i svega onog na što HNB upozorava hrvatsko Ministarstvo financija – ocjenjuje Gligorov. 

– Uvijek kada se donose slične mjere javljaju se i ovakve apokaliptične priče da će se sistem urušiti i slično, da bi se ipak malo prikočilo i stabilizirala situacija. Međutim, prema pokazateljima poslovanja, banke to neće osjetiti u tolikoj mjeri, a gledajući potražnju za kreditima, teško da će trošak moći bitno prebaciti na klijente koji i sada teže razduživanju. Dakle, u vodu im pada i taj argument – kaže Gligorov.