Potpredsjednik SDP-a

GRBIN Otvoreno o stanju u SDP-u, Aleksandri Kolarić, ali i tome zašto je više očekivao od Bernardića

Dražen Ciglenečki

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

Očekivao sam više onoga što je najavljivao u svojoj kampanji, konsenzus, premošćivanje podjela u stranci, profiliranje SDP-a i stvaranje stranačkih politika kako bi birači znali što bismo radili ako opet dođemo na vlast



Nakon što je Arbitražni sud objavio svoju odluku, hrvatske vlasti ne žele ulaziti i njezin sadržaj i isključivo tvrde da ona Hrvatsku ne obvezuje. Potpredsjednik SDP-a Peđa Grbin ne slaže se s takvim pristupom.


– S obzirom da smo 2015. pokrenuli postupak prestanka arbitražnog sporazuma i rekli da ga Hrvatska više ne primjenjuje, ova odluka sadržajno za nas doista znači malo ili ništa. Ali, pogrešan je stav da se ne bismo trebali upuštati u analizu onoga što je u njoj napisano. I reakcija njemačkog veleposlanstva pokazala je da ćemo, kad već to u posljednjih godinu i pol dana nismo uspjeli, našim prijateljima i saveznicima iz Europske unije i NATO-a itekako morati objasniti zbog čega tu presudu ne možemo primijeniti. U tom je slučaju bitno proučiti njezin sadržaj, a on je takav da je ta odluka za Hrvatsku povoljna na kopnu i ne toliko na moru. Međutim, i takva kakva je, unatoč slavlju u Ljubljani, ne predstavlja za Sloveniju uspjeh kakvim ga oni žele prikazati. Daleko je ta odluka od početnih stajališta s kojima je Slovnija ušla u spor. Čisto pravnički, bez ikakve politike, rekao bih da je arbitražna odluka 70 – 30 u korist Hrvatske.


Pokazuje li se poslije arbitražne odluke u nekom novom svjetlu sporazum Račan – Drnovšek?




– I tada kao i danas smatram da je Ivica Račan krenuo državnički u rješavanje problema sa Slovenijom. Shvaćao je da se ne može dopustiti da određena pitanja truju naše odnose i pokušao ih je riješiti sve odjednom. Nažalost, Hrvatska nije bila spremna, pitanje je i kad će, prihvatiti malo veće zahvate u sustav. Slovenija i Hrvatska s razlogom na isti dan slave Dan državnosti, a danas imamo odnose koji nisu na rubu rata, ali jesu na određen smiješan način hladni rat. Podsjećam da je 1991. u deklaraciji Sabora o državnoj samostalnosti rečeno da ulazimo u konfederaciju sa Slovenijom. Od tada se puno toga promijenilo, a sporazum koji ste spomenuli bio je pokušaj državnika, možda najvećeg kojeg je Hrvatska imala nakon Josipa Broza, da napravi nešto pozitivno za ovu zemlju.


Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



Prije mjesec i pol dana tvrdili ste da će Hrvatska nakon arbitražne odluke biti u lošijoj situaciji zato što Vlada nije realizirala zaključak Sabora iz 2015. o prekidu sporazuma sa Slovenijom.



Je li se SDP previše poistovjetio s Titom?


– Od ljudi s kojima komuniciram čujem da možda nismo dovoljno reagirali na mogućnost preimenovanja zagrebačkog Trga maršala Tita.


U SDP-ovoj deklaraciji s početka devedesetih osuđene su sve loše stvari iz razdoblja komunizma. Danas vodeći ljudi SDP-a kad pričaju o Titu ističu samo da je on bio na čelu antifašističkog pokreta u Drugom svjetskom ratu, sve nedostatke njegovog režime od 1945. do 1980. potpuno zanemarujete.


– Tito je izuzetno kompleksna povijesna osoba. Bio je vođa antifašističkog pokreta od 1941. do 1945., ali je i prije toga kao čelnik KPJ bio borac protiv velikosrpske hegemonije u Kraljevini Jugoslaviji. Poslije Drugog svjetskog rata Tito je bio tvorac federalne Jugoslavije i postavkama Ustava iz 1974. omogućeno je da Hrvatska 17 godina kasnije postane samostalna država. Za vrijeme Tita je uvedeno opće pravo glasa, uključujući i pravo glasa za žene, svi građani su dobili zdravstvenu zaštitu, posao, a obrazovanje je bilo dostupno svima. Ali, činjenica je i da je Tito bio na čelu nedemokratskog režima u kojem se nisu mogle osnivati druge političke stranke osim SKJ, u kojem nije bilo slobode medije i u kojem su, otvoreno se mora reći, ljudi bili ubijani i zatvarani zbog svojih političkih stavova. Žao mi je što je za mnoge u Hrvatskoj Tito crn ili bijel. Za jedne je Tito svetac, za druge vrag, a nije bio niti jedno od toga. Kao što je nedavno rekao Žarko Puhovski, Tito je sigurno bio najveći državnik kojeg je Hrvatska ikad imala, ali i čovjek pod čijom su vlašću činjeni zločini.


SDP se izričito protivi ukidanju Trga maršal Tita.


– Povukao bih ovdje paralelu s još jednim velikanom hrvatske povijesti, banom Josipom Jelačićem, čiji je trg u Zagrebu također bio preimenovan u Trg Republike. Jelačić je osigurao Hrvatskoj zaštitu od mađarske hegemonije, ukinuo je kmetstvo, ali je i provodio Bachov apsolutizam i germanizaciju. Možemo li bana Jelačića promatrati samo kroz ovo drugo? Ne možemo. Je li trebalo maknuti njegov trg? Nije. Značajne povijesne osobe treba ocjenjivati u kontekstu vremena u kojem su živjele i na vagu stavljati sve njihove dobre i loše strane. Danas se to ne čini već se o Trgu maršala Tita odlučuje samo kako bi si netko osigurao vlast u Zagrebu i to je neprihvatljivo i apsolutno sramotno.



– Govorio sam da ćemo zbog nepostupanja Mire Kovača i zatim Davora Stiera vrlo teško našim saveznicima objasniti što se tu događa i to se danas pokazuje točnim. Slovenija nas je pokušala prevariti, Hrvatska je oštećena strana, a sada se mi moramo opravdavati drugima, samo zato što gospoda na čelu hrvatske diplomacije nisu htjela ili znala raditi svoj posao. Posljednjih tjedana nekoliko diplomatskih predstavnika akreditiranih u Zagrebu pitalo me zašto Hrvatska nije do kraja provela postupak pokrenut 2015. Nisam im na to bio u stanju odgovoriti. Ni meni nije jasno zašto je Hrvatska odbila koristiti argumente koji su na našoj strani da bismo i međunarodnoj javnosti pokazali što je Slovenija napravila pogrešno.


Sporazum plod podle ucjene Slovenije 


Mislite li da je posrijedi bio naprosto nemar ili su u vladama nakon Milanovićeve zaključili da iniciranje mirovnog postupka pri UN-u nije nužno, budući da je Hrvatska izašla iz arbitražnog sporazuma?


– Ne znam. U noti koju je u ožujku 2016. Oreškovićeva vlada poslala svim državama članicama UN-a pisalo je da će Hrvatska postupak izlaska iz arbitraže provesti sukladno Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora. Ali, od toga nije bilo ništa, a razlozi mi nisu poznati. Posljedica je da se Hrvatska, koja je u potpunosti u pravu kad tvrdi da je arbitraža kompromitirana, nepostupanjem našla u znatno nepovoljnijoj situaciji nego što je bila u srpnju 2015.


Kad s tim spojimo činjenicu da je vaša Vlada započela postupak prestanka sporazuma koji je sklopila HDZ-ova vlada, makar je u oba slučaja postojao nacionalni politički konsenzus, što mislite kakav će odluka Arbitražnog suda imati utjecaj na hrvatsku političku scenu?


– Mora se konstatirati da je arbitražni sporazum bio plod podle ucjene Slovenije. Onda su još, kao da im to nije bilo dovoljno, u postupku varali, a sada nam provođenje arbitražne odluke pokušavaju nametnuti novom ucjenom ulaska Hrvatske u Schengen. Najlakše bi mi bilo reći da je pogrešno bilo pristati na arbitražni sporazum, ali to ne bi bilo korektno. Pitanje je što bi bilo s našim članstvom u EU bez tog sporazuma.


SDP je spreman biti uz Plenkovićevu vladu u slučaju bilo kakavih međunarodnih pritisaka da se arbitražna odluka implementira?


– Imamo pravo, čak i obvezu, govoriti što je Vlada krivo napravila i što je trebala drukčije raditi. Međutim, jedna je stvar naša unutarnja politika, a druga odgovor na pritiske ili prijetnje. Kao što je greška što Vlada nije do kraja realizirala postupak prestanka važenja međunarodnog sporazuma, sada bi greška bili pritisci iz međunarodne zajednice da se arbitražna odluka provede i u tom kontekstu svim se državama treba zahvaliti na mišljenju i nastaviti raditi po svome. Naravno, to je teško. Međunarodni položaj u kojem se Hrvatska nalazi zasigurno će ostaviti traga na našu reputaciju u svijetu. Snažna reakcija Njemačke pokazatelj je neuspjeha naše diplomacije da jednu saveznicu uvjerimo u ispravnost hrvatskih argumenata i to moramo hitno popraviti


Ovaj je tjedan SDP ipak više nego arbitražom bio zaokupljen smjenama vaših zastupnika s nekih saborskih dužnosti.


– To nije bilo potrebno, a bogami ni korisno. Nažalost, vodstvo stranke pokazalo je dozu dvoličnosti, s jedne se strane kunemo u demokratičnost i pozivamo natrag u SDP ljude koji su izbačeni zbog nekakvog verbalnog delikta, a istovremeno sankcioniramo one koji ne spadaju u »moje«.


Mudrije vodstvo ne bi nasjelo 


Objektivno, Milanka Opačić počinila je ozbiljan politički prekršaj kad isprva nije željela doći na glasovanje o opozivu ministra Zdravka Marića, bojeći se prijevremenih izbora.


– Kolege Milanka Opačič i Mirando Mrsić imali su čitav niz izjava koje su bile nepotrebne, dijelom i provokativne. Možda su baš i htjeli izazvati reakciju koja je sada uslijedila. No, mudrije vodstvo na tu provokaciju ne bi nasjelo.


Potpredsjednik Sabora je sasvim nebitna dužnost i stoga je, osim onome kome pripada, nevažno tko je obnaša. Je li onda slučaj smjene Milanke Opačić egzemplarno kažnjavanje koje ostalima u SDP-u treba poslati poruku što ih čeka ako će nešto krivo reći ili učiniti?



Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



– Na to ne mogu odgovoriti, ali toplo nadam da to nije tako.


Sada je Milanka Opačić dobila šansu da se prikazuje kao žrtva političke čistke.


– Točno. Ponavljam, ne mogu opravdati takvo postupanje niti nje niti kolege Miranda, dapače. Ali, isto tako ne mogu prihvatiti ponašanje kolega iz vodstva stranke koji su, znajući da će se ovo dogoditi, išli na njihovu smjenu. Umjesto da razgovaramo o stvarima bitnim za Hrvatsku, o, primjerice, zakonima o zaštiti radničkih potraživanja ili nacionalnoj sigurnosti, tema su smjene u SDP-u i to s pozicija koje hrvatske građane niti najmanje ne zanimaju. Mislim da niti 90 posto članova SDP-a nije briga tko će biti potpredsjednik Sabora ili na čelu nekog parlamentarnog odbora. Dužnost potpredsjednika Sabora nije posebno važnija od zastupničke dužnosti. Ničija politička snaga ne proizlazi iz pozicije potpredsjednika Sabora. Žao mi je što je Predsjedništvo SDP-a ovo napravilo i tako stranku ponovno, nepotrebno učinilo temom.


Imali ste navodno buran sastanak Kluba zastupnika, koji se pretvorio u raspravu o stranci.


– Ne komentiram stranačke sastanke, ali činjenica je da je ovaj trajao dva i pol sata dok se u sabornici, bez nas, odvijala rasprava o Strategiji nacionalne sigurnosti. Po tome sami možete zaključiti kako nam je bilo na tom sastanku.


Bavimo se nebitnim stvarima 


Trenutačno imamo paradoksalnu situaciju, Plenkovićeva vlada je slaba, jedva se nekako održala na životu, a slaba je i glavna oporbena stranka.


– Mislim da je ova Vlada jedna od najlošijih u hrvatskoj povijesti, gora je čak i od Oreškovićeve. Ne bave se bitnim stvarima, a problematična pitanja otvaraju, ali niti jedno nisu zatvorili. Istovremeno, HDZ, vodeća stranka te Vlade, u anketama je ispred SDP-a, najjače oporbene stranke, 12 postotnih poena. Ako to nije znak za uzbunu u SDP-u, onda doista ne znam što će to biti. Moramo u SDP-u biti potpuno iskreni i reći: Ljudi, ne radimo dobro. Stranka se ne bavi konkretnim stvarima nego unutarnjim prepucavanjima. U Saboru nismo uspjeli nametnuti niti jednu našu temu, čak ni raspravu o ministru Zdravku Mariću. Nismo smo se tada adekvatno pripremili, još smo gore nastupili i stoga nismo uspjeli politički kapitalizirati Marićev slučaj, premda su svi argumenti bili na strani SDP-a. Vrijeme je za ozbiljno preispitivanje rada SDP-a i za promjene u tom radu. Nedostaje nam interakcija između vodstva i saborskih zastupnika, nedostaju nam stranačke politike. Na unutarstranačkim izborima svi kandidati za predsjednika tvrdili su da im je jedan od glavnih ciljeva stvaranje novih stranačkih politika i vrijeme je da ih počnemo stvarati.


Što vas priječi u tome?



Foto Darko Jelinek


Foto Darko Jelinek



– Nitko nam sa strane nije niti može biti kriv, to je pitanje našeg rada i pogrešne unutarstranačke dinamike koja dovodi do toga da se bavimo nebitnim stvarima. Nama ovakvima politički protivnik uopće nije potreban, sami si radimo štetu.


U izborima za predsjednika SDP-a niste podržavali Davora Bernardića nego Ranka Ostojića. Jeste li unatoč tome ipak više očekivali od Bernardića kao predsjednika stranke?


– Davor Bernardić nije bio moj izbor, to nije tajna. Međutim, kad je velikom većinom izabran, postao je i moj predsjednik i obveza mi je s njim surađivati. I da, doista mogu reći da sam od njega očekivao više. Očekivao sam više onoga što je najavljivao u svojoj kampanji, konsenzus, premošćivanje podjela u stranci, profiliranje SDP-a i stvaranje stranačkih politika kako bi birači znali što bismo radili ako opet dođemo na vlast. Nažalost, podjele nisu prevladane, dapače, a novih politika još nemamo.


Lokalni izbori, na kojima SDP nije zabilježio dobre rezultate, nisu bili test za Bernardića. Idući su izbori europski i to za dvije godine, hoće li oni biti test za njega ili će Bernardić ispit polagati tek na parlamentarnim izborima, koji bi u redovnom terminu trebali biti 2020.?


– Kohezija između HDZ-a i ostatka HNS-a ukazuje da neće biti prijevremenih parlamentarnih izbora. Dakle, do redovnih ćemo imati europske i izbore za predsjednika Republike, jedni i drugi bit će test za vodstvo SDP-a. Sada imamo dvije godine do izbora za Europski parlament da se pokušamo zbrojiti i počnemo raditi kako to naši birači od nas opravdano očekuju. Zato će o rezultatima prvih idućih izbora ovisiti može li vodstvo SDP-a i dalje to biti.


Odgovornost snosi i Milanović 


Koliko je Zoran Milanović odgovoran za stanje u kojem se nalazi SDP?



Aleksandra Kolarić tek se vratila u SDP, a jasno je da ima vrlo važnu ulogu u stranci. Ona je prije desetak dana izjavila da bi Milanku Opačić trebalo smijeniti i Bernardić ju je ubrzo poslušao.


– Aleksandra Kolarić, čini se, ima puno slobodnog vremena, koristi ga za medijske istupe i dociranje svima u SDP-u kako bi se trebali ponašati. Jedan njezin savjet smo, eto, poslušali, a koliko je on bio dobar, može se zaključiti na osnovi medijskih reakcija na ove smjene. Nisam primijetio niti jednu pozitivnu za SDP.



– On je bio predsjednik SDP-a devet i pol godina i naravno da snosi dio odgovornost za naše današnje probleme. Ali, nije odgovoran jedino Zoran Milanović, odgovorni su i oni koji su u njegovom mandatu vodili lokalne organizacije kao i oni iz vodstva SDP-a koji su mu stalno podmetali klipove.


Što je Milanović radio pogrešno?


– Jedna od grešaka bila je što nismo dovoljno radili na širenju stranačke baze na terenu. Na nedavnim izborima SDP nije imao liste u 120 jedinica lokalne samouprave. Drugi je problem u Milanovićevom mandatu bio što izvan programa SDP-a za parlamentarne izbore nismo stvarali jasne programske politike na kojima bismo temeljili naš rad i naše zakonske prijedloge. Ne znači da nismo imali politike, ali nedostajalo nam je programskih dokumenata u kojima bi te politike bile artikulirane. To su moje najveće zamjerke Milanoviću.


Nadate li se onda da je on završio političku karijeru ili da možda ipak nije rekao svoju zadnju riječ u politici?


– To što mislim da Milanović snosi dio odgovornost za stanje u kojem se nalazi SDP ne znači da negiram njegove brojne zasluge za stranku. Činjenica je da smo pod njegovim vodstvom došli u priliku da upravljamo Hrvatskom i izvučemo je iz krize u koju ju je doveo HDZ. Činjenica je da smo proveli niz mjera koje su unaprijedile Hrvatsku i olakšale život građankama i građanima. Činjenica je da su po prvi puta u stranačkoj povijesti dužnosti predsjednika Republike, predsjednika Sabora i premijera istovremeno su obnašali ljudi izabrani na listi koju je podržavao SDP. Najveći uspjesi naše stranke ostvareni su upravo u mandatu Zorana Milanovića. Zato kao potpredsjednik SDP-a, naravno, želim da on ostane u politici i nastavi raditi u stranci kojoj je puno dao.