Filozof i aktivist Srećko Horvat / Foto Oliver ABRAHAM
Generalno čitav svijet ide u jako opasnom smjeru gdje svašta možemo očekivati. Da ne spominjemo ekološku katastrofu ili čak nuklearni rat. To su realne mogućnosti koje su sigurno veće s Trumpom
Mladi hrvatski filozof Srećko Horvat afirmiran je već brojnim knjigama i građanskim političkim angažmanom u Europi, pa i u svijetu. Posljednja knjiga “Radikalnost ljubavi” tiskana je već na pet jezika. Piše za britanski Guardian, a tesktove mu objavljuju i The New York Times, španjolski El Pais i njemački Spiegel. Suradnik je, prijatelj i suautor knjige sa Slavojem Žižekom.. Nedavno je intervjuirao legendarnog Noama Chomskyog, blisko surađuje s bivšim Ciprasovim ministrom financija Yanisom Varoufakisom s kojim je osnovao paneuropski pokret Democracy in Europe Movement (DiEM).
Poznato je da mnogo putujete, držite predavanja i organizirate tribine, pišete knjige, ali pišete i članke u najpoznatijim svjetskim novinama. Koje su vam glavne preokupacije posljednjih mjeseci i gdje živite?
– U posljednjih mjesec dana prošao sam, što zbog snimanja dokumentarca o krizi Europe za Al Jazeeru, što zbog DiEM-a, većinu Europe i kada čovjek posjeti izbjegličke kampove i metropole, od Pariza do Bruxellesa, od Londona do Frankfurta, ispunjene vojskom i strahom, kampovima i ksenofobijom, mora se zapitati kamo ide ovaj svijet. U samo nekoliko mjeseci dogodilo se ono što establishment nije očekivao, najprije Brexit, a sada Trump.
Što Americi, svijetu i Europi donosi prilično šokantna pobjeda Donalda Trumpa?
– Neki govore o “desnoj revoluciji”, ali valja biti precizniji: iza povratka populizma i mogućeg fašizma na globalnoj razini, kao i 30-ih godina prošlog stoljeća, stoji ekonomska kriza i nezadovoljstvo radničke klase. I Brexit i Trump samo su posljedice neoliberalne politike koja je čitav radni dio stanovništva dovela na rub siromaštva. S druge strane, upravo su Demokrati odškrinuli vrata za Trumpa. Kao što je pokazao WikiLeaks, Demokrati su na početku čak i navijali za Trumpa, a Hillary je učinila sve da makne Bernija Sandersa. I to im se obilo o glavu. Jedino je Bernie Sanders mogao biti prava alternativa Trumpu.
Možemo li očekivati velike društvene podjele i trajnu nestabilnost u SAD-u i Americi?
– Velike društvene promjene nisu nužno loše. Definitivno nisam jedan od onih koji su podržavali Brexit ili Trumpa, ali ovakav globalni potres nije nužno loš. Samo čitajte Johna Podestu kojeg je objavio WikiLeaks i vidjet ćete tko je sve stajao iza Hillary Clinton, od Wall Streeta do Googlea, od Facebooka do Saudijaca. No sada čak i unutar Silicon Valleyja dolazi do velike podjele, umjesto Erica Schmidta iz Googlea koji je bio ključan čovjek Hillaryne digitalne kampanje, sada dolazi Peter Thiel, čiji je Palantir već penetrirao u Pentagon. Pitanje je tko će preuzeti NSA i kojim će se ljudima okružiti Trump. Slijede jako zanimljiva vremena.
Jedno hrani drugo
Je li ugrožena globalna svjetska ravnoteža i neki globalni svjetski mir?
– Teško je reći ako pred sobom imate podatak da je samo za Obamine vladavine, koji je tobože trebao stati s Bushovom vanjskom politikom, SAD vodio čak sedam ratova po svijetu. Vidjet ćemo u kojem će smjeru krenuti Trump, ali i s Hillary smo mogli očekivati još veće zaoštravanje i nove ratove. Globalna svjetska ravnoteža bila je već ugrožena kad je Obama objavio digitalni rat Rusiji kako bi pomogao Hillary da dođe na vlast. Međutim, mislim da generalno čitav svijet ide u jako opasnom smjeru gdje svašta možemo očekivati. Da ne spominjemo ekološku katastrofu ili čak nuklearni rat. To su realne mogućnosti koje su sigurno veće s Trumpom.
Koliko će Trumpova pobjeda utjecati na porast društvene netrpeljivosti i desnog populizma posvuda i u svijetu i u Europi?
– Diljem Europe već imate desni populizam i poludiktature, od Orbana do Erdogana. Iduća godina, s francuskim i njemačkim izborima, je ključna za Europu. Sudeći po svemu, u Francuskoj ćemo imati situaciju da ćemo na kraju imati izbor kao i u Americi – Sarkozy, koji je nedavno podržao Trumpa, i Le Pen, drugu verziju Trumpa.
Je li opasniji politički establisment ili populizam u politici?
– Jedno hrani drugo. Ne treba ih gledati kao na suprotnosti, već kao na dvije strane iste kovanice. Trenutni populizam je rezultat propale ekonomske logike establishmenta. Ali isto tako, kao što kaže Walter Benjamin, “svaki fašizam je posljedice neke neuspješne revolucije”. I Brexit i Trump su, između ostalog, posljedica slabosti ljevice.
Mračna vremena
Kakva je budućnost Europske unije, što taj projekt danas najviše ugrožava?
– Samo u posljednjih godinu dana budućnost Europske unije je na ozbiljnoj kušnji. Izbjeglička kriza je skinula maske, suspendirala Schengen, vratila zidove i ksenofobiju. Brexit je ubrzao raspad Europske unije, a geopolitički EU nikada nije bila slabija – što se može vidjeti po utjecaju koji recimo ima Turska, a da ne govorimo o arapskom, ruskom i kineskom kapitalu na bivšem Balkanu, od Beograda do Sarajeva.
Kako gledate na sadašnju trku za predsjednika SDP-a? Kakvo je nasljeđe ostavio Zoran Milanović?
– Današnji SDP kao da ništa nije naučio od Marxa, a istovremeno nije čak ni dostojan vlastitog imena. S jedne strane, Milanović je upropastio smisao “socijal-demokracije” u Hrvatskoj, uništivši SDP, a s druge, otvorio vrata za tzv. “desnu revoluciju”. Kada bi bilo pameti u SDP-u, odabrali bi Karolinu Leaković kao predsjednicu, jer jedina nada za SDP, ako se uopće žele smatrati “ljevicom”, jest da urade ono što je Corbyn uradio s Laburističkom strankom u Velikoj Britaniji. To se naravno neće dogoditi, barem ne tako skoro. Stoga, valja ostati aktivan na sve moguće načine, osnivati nove stranke, blokirati fakultete, sazivati plenume, sindikalno se organizirati, pisati, objavljivati – jedino gore od neuspjeha jeste ostati indiferentan.
Nedavno ste na presici u zagrebačkom HNK-u rekli da u sveopćoj atmosferi raspada svih društvenih vrijednosti, od jačanja nacionalizma diljem Europe sve do Donalda Trumpa, upravo bi Filozofski teatar – kroz spoj radikalne ekonomije, filozofije, a ovaj put i rocka – trebao ponuditi nove alternative i pogled na svijet koji nam nerijetko nedostaje ovdje u Hrvatskoj. Koje su alternative tog spoja radikalne ekonomije i filozofije?
– Ideja je Filozofskog teatra da unese malo svjetla u ova mračna vremena. Zato već u studenom dolazi Zygmunt Bauman, a u prosincu Yanis Varoufakis koji je već rasprodao HNK. I Subversive Festival je spajao filozofiju i rock, te osim festivala ostavio neko nasljedstvo i pokrenuo bitne stvari koje i dalje imaju plodove ne samo u Hrvatskoj. S »Filozofskim teatrom« u HNK pokušavamo pomaknut još neke granice, a interes publike kao i ljudi koje smo doveli – od Pikettyja do Vanesse Redgrave – govore sami za sebe. Imali smo predstavu Tariqa Alija “Nove pustolovine Don Kihota”, a iduće godine očekujemo i Žižekovu “Antigonu”. Nije ni čudo da nam Hasanbegovićevo Ministarstvo kulture nije dalo ni lipu za program, valjda će ovo novo shvatiti što je uopće kultura i koju ulogu ima ili može imati da se i nama u Hrvatskoj ne dogodi Trump.
Varijanta europske socijaldemokracije, onog što se zvalo i treći put, igrala je važnu pa i dominantnu ulogu sve do početka ekonomske krize. Ali, koje su slabosti tog trećeg puta koji se danas gotovo potpuno gubi?
– Upravo je taj Treći put, reprezentiran Blairom, i doveo do raspada socijaldemokracije. A kao rezultat ono što imamo danas nije toliko “ekstremna desnica” koliko “ekstremni centar”, gdje sve veće i desne i tzv. “lijeve” partije zapravo igraju istu igru. Pa uzmite Hollandea u Francuskoj koji je počeo implementirati iste reforme tržišta rada koje je Trojka iskušala u Grčkoj. Istovremeno Le Pen raste, a Hollande je pao na bijednih 4 posto podrške po zadnjim anketama.
Krize kapitalizma
Koji su ciljevi i metode vašeg pokreta Democracy in Europe Movement?
– Cilj je potpuno utopistički – spasiti Europu od galopirajuće propasti. Više o tome objasnit ćemo već početkom prosinca u HNK kada ćemo s Varoufakisom prvi puta i javno predstaviti DiEM pred hrvatskom publikom.
Ima li radikalna ljevica šansu u Europi? Kako danas gledate na iskustvo grčke Syrize? Syriza je jedina radikalnija ljevičarska stranka na vlasti, ali su joj vezane ruke?
– Pitanje je po čemu je Syriza još uvijek radikalna? Možda po tome što provodi radikalnije mjere štednje i privatizacije nego što bi to radila bilo koja druga desna vlast. Uzmite luku Pirej u kojoj radnici u grčkom dijelu luke štrajkaju jer se boje da će završiti kao radnici u kineskom dijelu, s manjim plaćama, bez kolektivnih ugovora, itd. A upravo je Tsiprasova vlast Kinezima prodala luku od strateškog interesa. Isto važi za grčkih 14 aerodroma koji su sada u vlasništvu Fraporta.
Kapitalizam preživljava, istina iz krize u krizu, ali ipak bez prave realne alternative u Europi? Je li mu budućnost zajamčena, ili je pobjediv?
– Nedavno kad sam bio u Silicon Valleyju, dan prije je Elon Musk u Googleu držao predavanje o “okupaciji Marsa”, pa ako mislite da je kapitalizam ograničen samo na zemlju, varate se. Kao što se nekoć vodila borba za nove teritorije ili Atlantik, tako se danas vodi borba za svemir. Istovremeno, Silicon Valley razvija umjetnu inteligenciju, virtualnu realnost, a kroz tzv. “smart cities” penetrira u naše gradove u kojima Uber i Airnb komodificiraju međuljudske odnose do razine da nove generacije vjerojatno neće ni znati da je nekoć postojala riječ “solidarnost”. Međutim, upravo krize kapitalizma otvaraju pukotine za moguću promjenu. Poanta je u tome da ne valja ostati zarobljen u prošlosti, ono što je Marx tako lijepo rekao u “Osamnaestom Brumaireu” govoreći o tome da buduća socijalna revolucija mora “crpiti svoju poeziju iz budućnosti”.
