S obzirom na rastući trend atipičnih i uglavnom nesigurnih oblika rada, EK želi ojačati socijalnu sigurnost radnika u takvim oblicima rada. Gotovo 40 posto građana Europe danas je ili samozaposleno, ili ima netipičan radni status, odnosno ne radi na neodređeno radno vrijeme i ne radi u punom radnom vremenu.
ZAGREB – Europsko nadzorno tijelo za rad, čije osnivanje Komisija pod vodstvom Jean-Claude Junckera najavljuje već duže vrijeme, trebalo bi zaživjeti iduće godine. To nadzorno tijelo osnovat će se kao nova decentralizirana agencija EU-a koja će djelovati na nekoliko područja. Građane i poduzeća bi trebalo informirati o radnim mjestima, mogućnostima zapošljavanja, naukovanja i obrazovanja te programima mobilnosti, kao i davati smjernice o pravima i obvezama koje se odnose na život, rad, odnosno poslovanje u drugoj državi članici EU-a.
Zajednička suradnja
S druge strane, trebalo bi poduprijeti suradnju nacionalnih tijela, prije svega inspekcija rada, u prekograničnim situacijama »tako što će im pomoći u osiguravanju lake i uspješne provedbe propisa EU-a kojima se štiti i regulira mobilnost«. Drugim riječima, zadaće Europskog nadzornog tijela za rad obuhvaćat će pomoć u poboljšanju razmjene informacija, potporu izgradnji kapaciteta nacionalnih tijela te pomoć u provedbi usklađenih i zajedničkih inspekcija.
Treći aspekt djelovanja te nove decentralizirane agencije bilo bi posredovanje u prekograničnim sporovima i pomoć u njihovom rješavanju. Primjerice, u slučajevima kad je u restrukturiranje trgovačkog društva uključeno nekoliko država članica.
Europska komisija ovaj tjedan donijela je prijedloge kako za Europsko nadzorno tijelo za rad, tako i preporuke Vijeća o pristupu socijalnoj zaštiti za radnike i samozaposlene osobe. Danas bi ti potezi s ciljem ojačavanja europskog stupa socijalnih prava trebali biti predstavljeni ministrima zaduženim za rad i socijalna pitanja članica EU-a, nakon čega će se o tome raspravljati i na Vijeću te u konačnici i Parlamentu EU-a.
Kako bi u praksi trebalo djelovati Europsko nadzorno tijelo za rad, EK, među ostalim opisuje i na primjeru izaslanih radnika. Tako vlasti u nekoj državi članici, koju nazivaju A, uoče mogući slučaj prijevare od strane poduzeća iz članice B. To poduzeće, međutim, radnike šalje na rad ne samo u zemlju članicu A, već i C. Tri države žele ispitati poslovanje kompanije koja radnike šalje na rad izvan granica matične zemlje, a umjesto da se međusobno koordiniraju za pomoć će se obratiti Europskom nadzornom tijelu za rad. Ono će trima državama članicama pružiti logističku i tehničku podršku u zajedničkom inspekcijsklom nadzoru spornog poduzeća, a ta pomoć uključuje i usluge prevođenja i tumačenja propisa kako bi se pomoglo u otkrivanju svih mogućih nezakonitih aktivnosti poduzeća u tri različite zemlje.
S obzirom na rastući trend atipičnih i uglavnom nesigurnih oblika rada, EK želi ojačati socijalnu sigurnost radnika u takvim oblicima rada. Gotovo 40 posto građana Europe danas je ili samozaposleno, ili ima netipičan radni status, odnosno ne radi na neodređeno radno vrijeme i ne radi u punom radnom vremenu.
»Takve osobe nisu uvijek dovoljno zaštićene u smislu socijalne sigurnosti, odnosno nemaju osiguranje u slučaju nezaposlenosti ili pristup pravima na mirovinu«, ističe Komisija, navodeći kako je cilj njena prijedloga usmjeriti države članice na podupiranje pristupa socijalnoj zaštiti za sve radnike i samozaposlene osobe, posebice osobe koje zbog svojeg radnog statusa nisu u dovoljnoj mjeri obuhvaćene programima socijalne sigurnosti.
Pitanje mirovina
Radnici u nestandardnim oblicima rada, poput povremenog rada, odnosno rada na poziv, privremenog rada – preko agencije za privremeno zapošljavanje, rada za platformu, trebali bi imati zajamčen pristup sustavima socijalne zaštite. Iako je Komisija razmišljala o zakonodavnom reguliranju tog pitanja, odnosno donošenju Direktive, od toga je odustala zbog različitih situacija na nacionalnim razinama te se stoga odlučila za preporuku pa bi sve članice EU-a i radnicima u netipičnim oblicima rada trebale omogućiti određenu razinu prava koja proizlaze iz rada, bilo da je riječ o naknadi za vrijeme nezaposlenosti, naknadi za bolovanje, zdravstveno osiguranje, naknadi za rodiljni i roditeljski dopust ili naknadi za invalidnost, nesreću na radu i profesionalnu bolest te u konačnosti i mirovinu.
Atipičan rad u Hrvatskoj i prema sadašnjem zakonodavstvu pridonosi punjenju obeznih fondova. No, pitanje je, primjerice, koliku će uopće mirovinu priskrbiti radnik koji radi u poljoprivredi preko vaučera ili netko tko je konstantno angažiran putem honorara.
