Projektu Plomina C, jednom od najzagovaranijih projekata bivše Vlade, zabijen je i posljednji čavao u lijes. Portalu energetika.net.com u Ministarstvu gospodarstva potvrđeno je da su zaprimili mišljenje regulatornog tijela Europske komisije za tržišno natjecanje kojim se implicira da je suradnja HEP-a i japanskog Marubenija kao odabranog investitora za gradnju novog bloka u Plominu državna pomoć, što je za Komisiju neprihvatljivo. Kako se zaključuje tim rješenjem, na koje su država i HEP čekali mjesecima, nije problem to što bi po ugovoru između HEP-a i Marubenija HEP bio obavezan otkupljivati polovicu proizvedene struje u Plominu, već to što je HEP državna kompanija u kojoj politika ima zadnju riječ, i kojoj će država priskakati u pomoć ako nešto financijski zagusti.

Stoga je Marubeni za Komisiju povlašteni investitor, i zajednički bi projekt zapravo bio narušavanje pravila o slobodi tržišnog natjecanja. Da HEP nije državna kompanija pod velikim utjecajem politike, i ugovor s Marubenijem bi imao više šanse.

Pismo će Vlada uskoro i objaviti, no činjenica je da je projektu presudila suglasnost koju je Ministarstvo graditeljstva dalo Istarskoj županiji na njen novi prostorni plan, koji predviđa gradnju isključivo postrojenja na plin ili obnovljive izvore energije. HDZ-ov ministar graditeljstva Lovro Kuščević se, prema tvrdnjama Mostovog ministra gospodarstva Tomislava Panenića, s njim oko toga nije čuo te je trebao pričekati rješenje EK. Ovako je pokazano da HDZ i Most ne komuniciraju ni oko najvažnijih državnih projekata.

Puno gora od toga je činjenica da bi Marubeni mogao tužiti državu i tražiti odštetu jer je odobrila prostorni plan koji ne predviđa ugljen, dok Plomin C istovremeno ima dozvole i studije utjecaja na okoliš kojima je ugljen odabran kao energent. Jesu li i kakve penale Marubeni i HEP dogovorili za ovakav slučaj – poslovna je tajna, no upućeni kažu da će posljedica sigurno biti.

Od upućenih se može čuti i to da je možda tako i bolje, jer bi Marubeni tražio previsoku otkupnu cijenu struje od HEP-a, što bi nas dugoročno puno koštalo. Plinsku elektranu, kažu naši izvori, treba graditi, ali ne u Plominu već u Urinju, koji bi radio na plin, i bio sastavni dio LNG terminala na Krku.

Dugoročno bi Hrvatska mogla ispaštati i zbog penala koje bi nam Marubeni mogao naplatiti jer je projekt na kraju ispao mačak u vreći. Kad država iz Plomina otprati japanskog investitora, time će poslati poruku i drugim ulagačima, a onda joj preostaje da riješi i nedostatak električne energije koji će nastupiti kad iz pogona kroz dvije godine počnu izlaziti stare elektrane.