Snimio Nenad REBERŠAK
Današnji je stupanj nezadovoljstva građana većim dijelom objektivan, ali dijelom je i psihološki. Ne vidi se perspektiva. Kad ljudi budu vidjeli znakove da se stvari kreću na bolje, ojačat će njihovo povjerenje koje će buditi potrošnju i gospodarsku aktivnost
Emil Tedeschi, predsjednik uprave Atlantic Grupe, smatra da bi hrvatske vlasti morale posvetiti poduzetništvu veću brigu. Trebale bi hrabrije poboljšavati poslovnu klimu, prepoznavati talentirane i uspješne poduzetnike te im aktivnije pomagati kako bi otvarali pogone i radna mjesta upravo u Hrvatskoj. To sa sobom nosi stanoviti rizik. No, osobno iskustvo Tedeschija – koji je u protekle 24 godine svoju malu tvrtku od šest zaposlenih pretvorio u međunarodni poslovni sustav koji djeluje u 11 europskih zemalja, s oko 5.000 zaposlenih i godišnjim prodajnim prihodom od oko 5,5 milijarda kuna – pokazuje da bez prepoznavanja perspektivnih djelatnosti, bez hrabrosti i preuzimanja rizika uspjeh nije moguć.
Što je bilo presudno u tome da Atlantic Grupa postane jedna od najvećih kompanija u Hrvatskoj i široj regiji?
– Teško je izdvojiti jedan element. Današnji rezultat svakako dugujemo velikom poslovnom naporu i radu svih zaposlenih. Na svom putu smo često išli protiv struje, drukčijim smjerom od većine kompanija.
U posao smo krenuli s distribucijom guma za žvakanje. Prva velika prekretnica bila je preuzimanje Cedevite 2001., a u doba kad je većina investitora išla u istočnu Europu, mi smo iskoračili na Zapad i 2005. preuzeli Multipower u Njemačkoj. Važnu ulogu u našem razvoju imao je izlazak kompanije na Burzu, čime smo prikupili kapital za daljnji razvoj. Najveća prekretnica bila je preuzimanje Droge Kolinske 2010., kad se Atlantic Grupa preko noći udvostručila, s oko 300 milijuna eura prihoda skočila je na oko 600 milijuna. Godišnji prihod Atlantica danas iznosi oko 700 milijuna eura, ili oko 5,5 milijarda kuna.
– Postoje izazovi na svakom tržištu, Hrvatska u tome nije iznimka. Ono što je ovdje loše i što treba promijeniti svakako je veliki broj parafiskalnih nameta, osobito na lokalnim razinama. Tu ima puno prostora da se poduzetnicima olakša poslovanje. Potom, poduzetnicima zbog stabilnosti poslovanja trebaju predvidljiva pravila igre. Neprihvatljivo je da vi u tijeku utakmice mislite da ste igrali košarku, a netko vam na kraju kaže da je to bio hokej. Pravila za poslovnu utakmicu moraju biti poznata. Vlada nastoji popraviti određene stvari pa je jasno da se neka pravila moraju mijenjati. To razumijem. No, promjene moraju biti dobro promišljene i svrsishodne, i one ne mogu biti stalne. Predvidljivost je u biznisu i investicijama vrlo važna.
Zašto ste potkraj prošle godine preuzeli srpski Foodland, odnosno Bakinu tajnu?
– Primarno zbog iznimne kvalitete asortimana, autentičnosti proizvoda i međunarodnog potencijala. Našalio sam se s bivšim vlasnicima Foodlanda kad sam im rekao da su to najbolji proizvodi i najgora firma koju sam sreo. Vaso Lekić i njegovi partneri su deset godina zahvaljujući velikom talentu i entuzijazmu uspješno razvijali Foodland, kad je riječ o konceptu i viziji proizvoda. Nema poduzetnika s prostora bivše Jugoslavije čiji su se prehrambeni proizvodi, poput Bakine tajne, našli na policama prestižnih trgovina od Japana i Koreje, preko europskog Zapada do SAD-a. Sami su proizvodi – vrhunski domaći ajvar, džemovi i prirodni sokovi – po kvaliteti i sastavu, proizvodnji i dizajnu, beskompromisni. Dio asortimana čak možete naći u ponudi na Amazonu. No, firma je bila loše vođena. Financirala je rast iz kratkoročnih izvora, a povrat na investiciju može se očekivati tek na dugi rok. U najkraćem, primarno se vodilo računa o kvaliteti proizvoda, a manje o troškovima i ročnosti, pa je firma došla u financijsku krizu i nije mogla servisirati obaveze. Izlaz je tražila kroz strateško partnerstvo, nama su se svidjeli vizija i potencijal, a oni su u Atlanticu prepoznali partnera koji razumije proizvod i razvojnu potrebu.
Što zamjerate Vladi?
– Moja je najveća zamjerka to što, prema mojem mišljenju, nema dovoljno razumijevanja za potrebe poduzetnika. Pozitivna je svakako promjena odnosa prema kriminalnom ponašanju u smislu nulte tolerancije, što je utjecalo na smanjivanje prostora za kriminal. Naime, proteklih godina je upravo država kao najveći poduzetnik generirala standarde nezakonitog ponašanja u koje je bio inkorporiran i dio privatnog sektora. Dobar dio tog poduzetničkog miljea je danas na koljenima, jer su mahom beneficije poznanstava koristili za preferencijalnu poziciju i enormne zarade, a nisu svoje kompanije osposobili za tržišnu utakmicu, kad im tržišno poslovanje i nije specijalnost. Naravno, treba takve primjere razlikovati od onih kompanija koje su ušle u krizu zbog objektivnih okolnosti na koje nisu mogle utjecati, uzmimo za primjer situaciju u Ukrajini ili veliku devalvaciju rublja.
Pozdravljam težnju Vlade za maksimalnom transparentnošću u radu javne uprave, državnih poduzeća, privatnih kompanija i svih građana. Borba protiv crne i sive ekonomije je kontinuirana i društvo treba senzibilizirati i educirati za takve standarde.
– Mislim da može, potrebno je imati plan i hrabrost. Načelno, smatram da je dobro za društvo da oko određenih pitanja postoji konsenzus glavnih stranaka. No, smatram da se potrebne reforme mogu napraviti i bez velike koalicije. Volja građana na izborima i odnos snaga u parlamentu nakon izbora razvit će scenarij. No ne bih rekao da je velika koalicija jedna od mogućih opcija, a ne mislim ni da je treba idealizirati. Nisu samo velike koalicije jamac za društvene promjene, ni one nisu imune na nestabilnost. Problem svih vlada su interesne grupe u društvu. Svaki put kad se krenulo u određene rezove, vidjeli smo kako je velik otpor dijela naše javnosti prema reformama. Vlada ipak treba sagledavati širu sliku i interes društva u cjelini i biti odlučna u provođenju mjera koje će donijeti napredak.
Je li moguće da Hrvatska ove godine izađe iz krize?
– Za izlazak iz krize potrebni su, djelomice, ekonomski tokovi na koje ne možemo utjecati, a to je konjunktura kod naših najznačajnijih ekonomskih partnera. Također, potrebne su brze reforme, prije svega reforma javne uprave te skupe i složene lokalne samouprave, kao i kreiranje kvalitetnije poslovne klime koja će omogućiti lakše stvaranje novih vrijednosti u Hrvatskoj. Hrvatska mora po svim parametrima napraviti bitan iskorak na skali Svjetske banke »Doing Business«. Poslovne aktivnosti u Hrvatskoj treba aktivno promicati i dogovarati.
Ako ove godine bude blagog gospodarskog rasta, kao što to predviđa Svjetska banka, moramo također biti svjesni da to građani neće preko noći osjetiti na svom standardu. No, psihološki ćemo se bolje osjećati. Današnji je stupanj nezadovoljstva građana većim dijelom objektivan, ali dijelom je i psihološki. Ne vidi se perspektiva. Kad ljudi budu vidjeli znakove da se stvari kreću na bolje, ojačat će njihovo povjerenje koje će buditi potrošnju i gospodarsku aktivnost. No povjerenje građana može se unapređivati samo istinom, upornim i sustavnim radom te odlučnim potezima, nikako praznim obećanjima i jeftinim populizmom.
Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista
