Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
14. listopada 2019.
Tempirana bomba

EUROZONA SE OPET TRESE Kriza u Italiji mogla bi ugroziti rast Hrvatske i udaljiti nas od eura

snimio Sergej Drechsler
snimio Sergej Drechsler
Autor:
Objavljeno: 17. listopad 2018. u 9:50 2018-10-17T09:50:16+02:00

Vlada RH i Hrvatska narodna banka provode strategiju uvođenja eura: plan je što prije ispuniti fiskalne kriterije, iskoristiti skoro predsjedanje Vijećem Europske unije da se cijela stvar malo »pogura« te što prije, oko 2022. godine, uvesti euro.

RIJEKA - Italija je nova tempirana bomba za eurozonu, u kojoj jačaju otpori politikama štednje koje nameću Bruxelles i Frankfurt, dajući vjetar u leđa populističkoj desnici koja se sada veseli i najnovijem porazu Angele Merkel i socijaldemokrata na izborima u Bavarskoj s porukom – više ništa neće biti isto. Eurozona je i prije desetak godina, u jeku globalne krize koja je aktivirala sve njene slabosti, osjetila što znači kad neka članica – tada Grčka – kompletno iskače iz propisanih fiskalnih okvira.

No, stvari su tada nekako stavljene pod kontrolu, ECB je tiskanjem novca privremeno popunio proračunske rupe, sustav je očuvan i sada kada bi trebalo krenuti prema normalizaciji kamatnih stopa, točnije, njihovom dizanju, talijanski slučaj prijeti novim potresima koji se mogu odraziti na ostale članice, na budućnost zajedničkog valutnog prostora, ali i na planove zemalja poput Hrvatske koje žele uvesti euro.

Fiskalni kriteriji

Vlada RH i Hrvatska narodna banka provode strategiju uvođenja eura: plan je što prije ispuniti fiskalne kriterije, iskoristiti skoro predsjedanje Vijećem Europske unije da se cijela stvar malo »pogura« te što prije, oko 2022. godine, uvesti euro. Glavni argument je da je ekonomija ionako euroizirana te da živimo u procjepu kuna-euro: plaće primamo u kunama, no štedi se u eurima, građani kunu ne percipiraju kao valutu čuvara vrijednosti, pa je tu agoniju, smatraju vlasti, bolje što prije prekinuti.

Osim toga, EU i eurozona naše su opredjeljenje te se dvije stvari tretiraju kao »paket«, iako primjerice dio zemalja EU-a ne želi euro, odnosno želi sačuvati svoju monetarnu politiku. Među njima su Mađarska, Poljska, Češka...

Kuna jača – građani »razgrabili« eure

Tečaj kune prema euru kreće se oko 7,40, kuna je i dalje izložena aprecijacijskim pritiscima, dijelom i zbog produljene sezone, a Šantić ističe da još od 2015. domaća valuta na godišnjoj razini izložena jačanju.

– Više je faktora za sadašnje jačanje kune, prije svega tu su sezonski pritisci, potom činjenica da je visoka i eurska, a ne samo kunska likvidnost banaka, a tu su i strukturni razlozi – suficit proračuna i platne bilance. Od kraja svibnja do svibnja ove godine HNB je proveo čak 11 deviznih intervencija koje su usmjerene na ublažavanje jačanja kune. Time je kreirao kunsku likvidnost, dok su devizne rezerve povećane su za preko 2,5 milijarde eura. Visoke devizne rezerve brana su u slučaju poremećaja u okruženju – ističe Zdeslav Šantić.

Protekli vikend na nekim riječkim mjenjačnicima osjetila se blaga nestašica eura, čemu je razlog bila pojačana potražnja za eurima. Kako neslužbeno doznajemo, kuna je rekordno jaka pa eure kupuju hrvatski građani koji prosuđuju da je sada dobar trenutak za to. Dakle, kuna jača, ali građanima to nije znak zdrave ekonomije u čiju valutu treba ulagati, već upravo suprotno –prilika da se što jeftinije kupi euro.

Hrvatska se dakle opredijelila za napuštanje svoje monetarne politike koju ionako previše ne koristi, no što činiti ako se meta koju pokušavamo pogoditi stalno izmiče? Uz to, uz fiskalne kriterije, treba ispuniti i realne; trebali bismo imati standard kao građani zapadnih europskih zemalja da bi uvođenje eura bilo učinkovito i da bi se mogle iskoristiti prednosti zajedničkog monetarnog prostora koji je, međutim, sve trusniji.

Velika izloženost

Analitičar OTP Splitske banke Zdeslav Šantić ističe da se, bude li došlo do dodatne eskalacije problema u Italiji, to može odraziti i na hrvatski proračun kroz povećanje rashoda zbog ponovnog rasta kamata, i na gospodarski rast koji se kao i prije prošle krize opet većinom temelji na potrošnji, a onda naravno i na naše planove oko pristupanja eurozoni.

S jedne strane, zbog naše izloženosti, te ovisnosti o globalnom okruženju, pogoršali bi se i nominalni parametri koji su kriterij za uvođenje eura, a s druge, eurozona u problemima bi se prije svega opet bavila sobom i vlastitim opstankom. No, treba pričekati da vidimo što će biti s Bugarskom, koja je u čekaonici za uvođenje eura prije nas, zaključuje Šantić.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.