Dobrodošli, dragi gosti

Dubrovnik kao Venecija: Na Stradunu pivo 49, kava 25 kuna

Anto Ravlić

"Pa što radite! Zašto su vam cijene tako niske?", uznemirio se gost iz Splita u restoranu na opatijskoj Slatini, gdje cijene nisu odletjele u nebo uoči sezone jer Opatija ne živi od turizma samo dva ljetna mjeseca



Gotovo nevjerojatna priča jednog zagrebačkog para podsjetila je da stiže špica sezone, a s njom i nešto veće cijene ugostiteljskih usluga koje će, ove sezone, dakako najteže pasti upravo domaćim gostima. Spomenuti par često navraća u Dubrovnik tako da manje više znaju kako se kreće cijene, no proteklog su vikenda u jednom objektu na Stradunu platili pivo vrtoglavih 40 kuna! Kada su upitali konobara radi li se o greški, on im je s nimalo nelagode objasnio da je to stvarna cijena. Uputili su se tada u obližnji hotel visoke kategorije i ustanovili da je cijena pive znatno manja, no već su platili svoju nesmotrenost. 



Cijene moraju biti opravdane kvalitetom usluge. Kazao je to Ante Mihić, predsjednik Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika Hrvatske obrtničke komore. 


 – Ono što je bitno jest da gosti moraju dobiti uslugu ekvivalentnu vrijednosti novca koji za nju plaćaju. U ovom slučaju se ne može generalizirati i kazati što je skupo, a što ne, jer treba uzeti u obzir vrijednost pozicije i kvalitetu usluge – rekao je Mihić. 




Dodaje da razloga za dizanje cijena ima, te da oni nemaju veze s turističkom sezonom. 


– Poskupjele su cijene kod veletrgovaca, režijski troškovi poput vode i komunalija, a da ne spominjemo brojne parafiskalne namete. Također, ne smije se zaboraviti da uz 23 posto PDV-a, gradovi imaju i tri posto poreza na alkoholna i bezalkoholna pića. To znači 26 posto poreza, uz sve ostalo što poskupljuje svaki dan i diže im troškove poslovanja. No, to ipak ne znači da se cijene mogu u nedogled dizati jer u tom slučaju neće biti potražnje – istaknuo je Ante Mihić. Dodaje da ima i ljudi koji su zalutali u ugostiteljstvo pa misle da će astronomskim i ničim opravdanim cijenama brzo zaraditi veliki novac, no, veli, to kod gostiju ne prolazi. 


– Oni će sami sebi presuditi – zaključio je. 



Ovakvih primjera ovog će ljeta biti ponajviše na najrazvikanijim turističkim odredištima poput Dubrovnika ili Hvara dok se većina ugostitelja ipak ustručava drastično podići cijene, pa to čine “sramežljivo” s kunom-dvije. 


Na turistički najatraktivnijim dubrovačkim lokacijama poput Straduna, trga pred crkvom svetoga Vlaha ili staroj gradskoj luci (Portu) cijene ugostiteljskih usluga, za hrvatske prilike, dosežu poveće iznose. Kruzerski će gosti reći kako je u tom pogledu Dubrovnik gotovo uz bok Veneciji. No na nekoliko koraka od tih najudarnijih objekata, u mnoštvu poprečnih ulica i trgova cijene su odmjerene tako da mogu zadovoljiti različite ‘dubine’ posjetiteljskih džepova. 


Oni koji na Stradunu i u okolnim objektima žele popiti kavu trebaju izdvojiti od 16 do 25 kuna. U poprečnim ulicama cijene tih napitaka kreću se od 8 do 12 i 14 kuna. 


Kuglica 14 kuna


Ljubitelji piva također imaju izbor: na najatraktivnijim lokacijama točena tri decilitra koštaju od 20 do 28 kuna, a one od pola litre od 25 do cijelih 45 kuna. Cijena piva u boci na spomenutim varira od 25 do 49 kuna. U poprečnim pak ulicama cijene točenog piva kreću se od 15 do 25 (pola litra), te od 15 do 30 kuna za pivo u bocama. Gazirana pića u kafiću koštaju 15 ili 16 kuna, a na Stradunu od 20 do 28 kuna. 


Pizza majstori svoje proizvode nude u širokom rasponu od 40 do 65 kuna, popularna ‘miješana’ je uglavnom oko 45, ali ima i objekata u kojima se cijena tog proizvoda kreće od 58 do 70 kuna. Ljubitelji sladoleda mogu se okrijepiti tom slasticom po cijeni od 7 ili 10 kuna po kuglici u kornetu, a žele li sladoled jesti za stolom tada taj užitak košta od 10 do 14 kuna po kuglici. 


– Dubrovnik je najpoznatiji hrvatski turistički brand, a i poznata smo svjetska, osobito kruzerska destinacija. Stoga ne mislim da smo s cijenama pretjerali kako se često govori, kaže predsjednik Ceha dubrovačkih ugostitelja Stjepan Perić. 


– Ovdašnje ugostiteljske usluge su, držim, u skladu s onim što Dubrovnik kao jedinstvena destinacija na hrvatskoj obali Jadrana nudi. Ne slažem se s onima koji kažu da smo preskupi, jer je ponuda velika i kvalitetna. Svaki posjetitelj koji dođe u Dubrovnik može odabrati gdje će i u kojim objektima provesti neko vrijeme, i po kojim će cijenama platiti usluge koje mu pružamo, napominje Perić. 


Metropola


Za usporedbe hrvatskih ugostiteljskih cijena s europskim nema boljeg recepta od šetnje Europom. Priča o skupoći koja para novčanike čisto je pretjerivanje. Da, nešto je skuplje, no ne toliko da bi kava, piće ili običan ručak u nekoj od europskih prijestolnica ušli u sferu nedostižnosti. Recimo, pizza i gazirano piće u pizzeriji u strogom centru Stockholma stoji 100 kuna. Pašta s pićem u talijanskom restoranu u Londonu, nekoliko stotina metara od Piccadillyja, stoji 110 kuna. Ručak u kineskom restoranu u Sohu u Londonu plaća se oko 100 kuna. Odrezak s krumpirima i gazirani sok u Dublinu platit ćete 120 kuna. Za slasnu juhu od ribe i školjki u Doolinu, turističkom mjestu na irskoj obali, treba izdvojiti 55 kuna. Riblji meni u centru Lisabona stoji oko 100 kuna. Cijene pića nešto su više od cijene hrane. Gazirano piće u dublinskom ili londonskom pubu »izbit« će iz džepa 22,5 do 25 kuna. 


Kako je to u našoj metropoli? Turisti, kažu statistike, malo troše kad u nas dođu. Piti, ipak moraju. A piti će, gdje drugdje nego u centru Zagreba, s obzirom da se ono što se turističkom ponudom metropole zove tu u centru uglavnom i smjestilo. Cvjetni trg, Bogovićeva od milja zvana “Špicom”, Trg bana Jelačića, kafići uokolo Dolca, Katedrale, to su gabariti u kojima se ljudstvo nakićeno fotoaparatima i kreće. A tu je pivo u boci domaće najčešće 12 kuna. Pivo točeno, ono malo od tri deca, nađe se za 9 kuna, dok je cijena boci gaziranog pića 13 do 14 kuna. Užitak zvan sladoled koštat će vas najčešće šest kuna po kuglici, rijetko gdje sedam. Kornete naći se da u samom centru više po trgovinama, nego li po sanducima na cesti. Cijena je, međutim, ista i ‘unutra’ i ‘van’, a to hoće reći da klasičan evergreen kornet od vanilije stoji sedam kuna. 


 A jelo!? A, pizza, ona miješana, koja je u pravilu svuda po svijetu najjeftiniji i najčešći izbor turističke čeljadi!? Mala 30, srednja 35, a ona velika jumbo 70. Najčešće je tako! Koliko je to malo ili puno, a koliko pametno, možda se da ilustrirati činjenicom da se jutrom pa do ručka u buffetima uokolo Dolca da naći srdela za 26 kuna, crnog rižota za 40 ili recimo bakalara kojem mala porcija stoji 50 kuna. Nekad je i jeftinije, ovisno o tome kakva je ponuda na ribarnici toga dana.     Štrecne na Dolcu


Na koncu, ako ćemo pravo, još mu najskuplji dođe užitak u kavi. Jer dok se van centra, recimo gdjegod u Novom Zagrebu, gušt od kave i novina može konzumirati i za šest kuna, u centru ona kratka, crna, najobičnija verzija espressa stoji 7, ako ne i 8 kuna. Kako se dodaje, mlijeko, šlaga, pjenica i kako raste šalica tako se kunu, po kunu penje cijena gore. Mala s mlijekom 8, velika 9, cappuccino 10…. 


Vazda je to sa cijenama i troškovima od života isto – sve ovisi iz kojeg se kuta i kakve perspektive na cijene gleda! Ili, ako je riječ primjerice o najvećoj zagrebačkoj tržnici Dolac, sve ovisi o tome kako je rodila ove godine, recimo, trešnja. A rodila je ne dobro, nego iznimno dobro, pa joj je cijena već sada na početku njena branja nevjerojatno ‘sitnih’ 9 kuna za kilogram! 


Zato je posve jasno da su lubenice tek počele stizati na banke. Čovjek uistinu mora biti stranac, turist iz neke dobrostojeće zemlje EU-a među koje ćemo eto i mi, pa da ga srce ne štrecne kada vidi da se kilogram lubenice prodaje od minimum deset kuna pa sve do 12,90!   


 S turistima i bez njih – iste cijene drže šibenski ugostitelji. Iako se Šibenik promovira kao turistički grad, u stvarnosti, on je ipak još uvijek turističko “okretište”. Grupe gostiju smještenih u obližnjim hotelskim naseljima organizirano dođu u grad, u dva-tri sata ga obiđu i ostane li im vremena kupe kakav suvenirčić i popiju kavu. Jednako je s turistima s cruisera. Na štekatima ugostiteljskih objekata po gradu glavninu gostiju čine upravo Šibenčani, a zbog te činjenice, bez obzira na turističku sezonu, cijene su ostale iste.

   Misle na domaće


 – Ma di ćemo u sezoni dizat cijene, što vam je. Pa nismo mi Dubrovnik. Većinom su domaći gosti, ako dignemo cijene, Šibenčani neće punit štekate, a onda smo propali. Ih, turisti ionako ne troše, oni prebiru svaku kovanicu po džepovima. Od njih nikakve koristi – kazao je jedan ugostitelj na rivi turajući nam pod nos cjenik koji se nije mijenjao iako su, ističe, sve režije poskupile. 


Cijene su, uvjerili smo se obilazeći kafiće, svugdje slične. Tko želi popiti kavu, espresso će u Šibeniku platiti šest ili sedam kuna, a velika kava s mlijekom gotovo svugdje stoji devet kuna. Cijene gaziranih sokova su 14 ili 15 kuna, a u jednom kafiću u blizini rive ugodno iznenađenje – 12 kuna. Pivo u boci od 0,33 je najčešće na 12 ili 13 kuna, a pola litre točenog u prosjeku košta 15 kuna. U picerijama na rivi, pak, gost će za veliku miješanu pizzu morati izdvojiti 30 ili 35 kuna. Što se sladoleda tiče, kuglica košta šest kuna. 


 Hvale Opatiju


Krećući prema Kvarneru situacija je vrlo slična. Martin Schnaider iz Bremenhavena zadovoljan je cijenama u Selcu. Posebno su mu privlačne cijene u restoranima koji su, kaže nam dugogodišnji gost Selca, puno povoljnije nego na sjeveru Njemačke. 


U Crikvenici pola litre pive u boci stoji 15 kuna, cijena tri decilitra točenog piva je 12 kuna. Gazirana pića se u kafiću plaćaju 15 kuna, a kava sedam kuna. Kuglica sladoleda u kafiću stoji šest kuna. Tvorničke sladolede u škrinjama gotovo je nemoguće naći na terasa brojnih kafića u Crikvenici. Kornet tvorničkog sladoleda stoji 13 kuna. Cijena miješane pizze kreće se oko 35 kuna dok kilogram lubenice na tržnici stoji 12 kuna. 


Podijeljena su mišljenja o tome koliko je Opatija skupa. I dok neki tvrde da su cijene u kafićima, restoranima i smještajnim objektima podjednake drugim turističkim destinacijama na našoj obali, drugi pak tvrde da su cijene u odnosu na lani porasle i da su previsoke, a takvog je mišljenja najčešće domicilno stanovništvo. Primjerice, za točeno pivo od tri decilitra u opatijskim se ugostiteljskim objektima treba izdvojiti 12 do 14 kuna. Miješana pizza u restoranima i pizzerijama košta 38 i 40 kuna. Kuglica sladoleda u kavanama, slastičarnicama najčešće stoji šest kuna, ali ima i mjesta gdje se prodaje za pet, ali i sedam kuna. Od šest do osam kuna stoji kava u kafićima i kavanama. Gazirano piće u ugostiteljskim objektima plaća se 14 ili 15 kuna. 


Skuplji otoci


– Pred nekoliko dana imali smo gosta iz Splita koji nam je nakon jela rekao da ima primjedbu. Konobar ga je upitao što nije bilo u redu, a on je odgovorio: “Ne, imam primjedbu na vaše cijene. Pa što radite! Zašto su vam cijene tako niske?”. Istina je da je Opatija, uspoređujući ju s nekim drugim turističkim destinacijama, primjerice Porečom i Rovinjom, dosta jeftinija. Tamo u sezoni stvarno ekstremno podignu cijene jer žive od ta dva ljetna mjeseca. Opatija je ipak destinacija u koju koliko-toliko stižu gosti tijekom cijele godine, pa vjerojatno iz istih razloga se drži i ta neka nazovimo ju prosječna cijena – rekao je Igor Marjanović, vlasnik restorana Ružmarin na opatijskoj Slatini. 


Ipak, na kvarnerskim otocima osjeti se dolazak ljeta. Kako u ugostiteljskim objektima, tako i na tržnici, primjerice na Krku, gdje se za kilogram lubenice treba izdvojiti četiri kune više nego u Zagrebu i dvije kune više nego u susjednoj Crikvenici. Za kunu je skuplja kava, gazirano piće, sladoled, a miješana pizza nudi se i za visokih 50 kuna!