ZAGREB – Prema registru zaposlenika država je u 2018. godini plaćala 254.857 radnika, a njih 107 tisuća u prošloj je godini barem nekoliko sati ili nekoliko desetaka sati radilo prekovremeno, što je državu koštalo 709 milijuna kuna. U prosjeku svaki je zaposlenik lani odradio 81 prekovremeni sat što je otprilike deset dodatnih dana godišnje.

Kad je u pitanju prekovremeni rad, 99.555 zaposlenika države radilo je u prosjeku 50 sati godišnje prekovremeno što je u okviru zakona koji dopušta 250 prekovremenih sati. No, u toj je godini država “natjerala” čak 7.666 zaposlenih da krše zakon i da prekovremeno rade više od 250 sati godišnje. To znači da je u jednoj godini svaki od tih radnika radio više od šest punih radnih tjedana od po 40 sati. Svaki je od tih zaposlenika u jednu godinu “ugurao” čak 13 i pola radnih mjeseci s 40-satnim radnim tjednom.

Nije novost da je onih koji su odradili prekovremene sate iznad zakonskog maksimuma najviše u zdravstvu, čak 6.588. U zdravstvu je prekovremeno radilo čak 40 tisuća zaposlenih, što je oko 60 posto, no većina njih, oko 33 tisuće radili su u okviru zakonskog maksimuma, odnosno u prosjeku 72 sata godišnje.

Sve to utvrdilo je državno izvješće o učinkovitosti uspostave i korištenja informacijskog sustava centraliziranog obračuna plaća (COP) upravljanja ljudskim resursima u tijelima državne uprave i drugim korisnicima proračuna koji je po prvi put napravljen za 2018. godinu.

Dodaci i koeficijenti

Izvješće je prošli četvrtak bilo na sjednici Vlade i u njemu je puno dragocjenih podataka i nalaza o kojima bi država trebala voditi računa posebice kad se sprema na reviziju koeficijenata i dodataka na plaće u javnom sektoru, ali rasprave o toj točki na Vladi nije bilo.

Iako su prekovremeni sati iznad zakonskog maksimuma u zdravstvu godinama hrvatska stvarnost, a o njima se raspravlja samo kad država izgubi tužbe i kad joj prijete milijarde odštete za plaćanje prekovremenih sati liječnicima, izvješće revizije ne otkriva da je gotovo deset posto zaposlenih u zdravstvu radilo više od dopuštenog, ali i to da su oni koji su to činili odradili u prosjeku dvostruko više od maksimuma. Naime, oni koji su u zdravstvu radili više od 250 prekovremenih sati, skupili su ukupno u 2018. godini 3.229. 147 prekovremenih sati rada. To znači da su u prosjeku radili 492 sata, što je više od dodatnih 12 punih radnih tjedana uz 40-satno radno vrijeme. To je zapravo dodatni rad od tri mjeseca. U 2018. godini 6.588 zaposlenih u zdravstvu ostvarilo je zapravo 15 radnih mjeseci. Ili ih država iscrpljuje preko svih granica, ili se uz pripravnost, koja se plaća kao prekovremeni sati, stvara lažna slika o dodatnom radu?

No, podaci Revizije pokazuju da svaka djelatnost u javnom sektoru ima svoje prvake u prekovremenom radu. Tako je u državnim tijelima od 66 tisuća zaposlenih njih 24 tisuće radilo prekovremeno, ali većina je odradila pedesetak prekovremenih sati,

No, u državnoj upravi postoji i 898 zaposlenika koji su radili više od dopuštenog i svaki od njih je u prosjeku skupio 424 prekovremena sata, odnosno dodatna 53 radna dana, što znači da su u kalendarskoj godini skupili 14,5 radnih mjeseci.

Kršenje zakona

Netko bi se trebao doista zabrinuti zbog toga da je u sustavu koji zapošljava desetke tisuća ljudi, država osuđena na iznimnu marljivost manje od 900 ljudi pa istražiti zašto je toliko nužan njihov dodatni rad ili je to način da se dodatno, mimo propisanih plaća, nagrade oni kojih nedostaje u sustavu.

U pravosuđu, koje najviše problema ima s prekovremenim radom zatvorskih čuvara, 96 ljudi radilo je kroz prekovremene sate devet dodatnih tjedana, odnosno gotovo 46 radnih dana. U kulturi su pak 54 djelatnika u prosjeku odradili, kroz prekovremene sate dodatnih 42 dana s radnim vremenom od osam sati.

Iako je nakon zdravstva najveći broj državnih zaposlenika prekovremeno radio u obrazovanju njih gotovo 35 tisuća oni su u prosjeku godišnje odradili desetak prekovremenih sati, a samo je njih 23 izašlo iz zakonskog maksimuma. U svom izvješću Državna revizija upozorava Vladu da bi sustav COP-a morala koristiti za bolje planiranje radnog vremena, ali i na to da je prekoračenje prekovremenog rada odredbama Zakona o radu kvalificirano u najteže prekršaje te je propisana prekršajna kazna za poslodavca (pravnu osobu) od 61 do sto tisuća kuna. Da doista provodi zakone koje je donijela i da njezini inspektori rade svoj posao, država bi u svakom sektoru plaćala milijunske kazne za prekršaje koje svakodnevno čini i to godinama.

Isto radno mjesto, različita plaća

Kad je uputila svoje izvješće Saboru Državna revizija je otkrila da je u informacijski sustav u kojem su na jednom mjestu objedinjene sve plaće koje država isplaćuje implementirane odredbe oko 300 zakona i drugih propisa te unutarnjih akata, na temelju kojih se obračunavaju plaće primjenom tri različite osnovice te 567 dodataka i uvećanja plaće. Između ostalog premijer Andrej Plenković najavio je reviziju i tih dodataka. No, izvješće revizije otkriva dodatne apsurde sustava plaća u javnom sektoru. U COP-u su šifre s nazivima 2.597 radnih mjesta, od čega 2.359 posebnih i 138 općih radnih mjesta. Pregledom implementiranih naziva radnih mjesta, navodi revizija, vidljivo je da su za dio radnih mjesta istog ili istovrsnog naziva utvrđene različite šifre zbog primjene različitih koeficijenata.

Međutim, revizija otkriva i to da su evidentirana 23 radna mjesta za administrativne tajnike sa šest različitih koeficijenata, 18 radnih mjesta koordinatora s 12 različitih koeficijenata, 18 radnih mjesta viših inspektora sa sedam različitih koeficijenata, 12 radnih mjesta medicinske sestre s osam različitih koeficijenata, pet radnih mjesta viših upravnih savjetnika s tri različita koeficijenta, te dežurni u kaznionici s potpuno istim nazivima, ali različitim koeficijentima.