Okrugli stol

Dramatični apel znanstvenika o spornom kurikulu: ‘Nastavu povijesti opet vraćamo u 19. stoljeće’

Tihomir Ponoš

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Pročelnik Odsjeka Mario Strecha kazao je da aktualni kurikul ne uzima u obzir niz polazišta suvremene historiografije, pati od ozbiljnih poteškoća, nerazumljivosti i nejasnoća i djeluje »više za 20., a u nekim elementima i za 19. stoljeće«



ZAGREB Predloženi kurikul nastave povijesti o kojem upravo završava javno savjetovanje nastavu povijesti vratio bi u 19. stoljeće. S tom tezom slaže se većina sudionika okruglog stola kojega je o kurikulu povijesti organizirao Odsjek za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.


Pročelnik Odsjeka Mario Strecha kazao je da aktualni kurikul ne uzima u obzir niz polazišta suvremene historiografije, pati od ozbiljnih poteškoća, nerazumljivosti i nejasnoća i djeluje »više za 20., a u nekim elementima i za 19. stoljeće«.


Koncept interpretacije 


Profesorica Valerija Turk Presečki koja ima 19 godina iskustva rada u srednjoj školi, a radila je i na svim inačicama kurikula povijesti, uključujući i posljednji na koji je dala izdvojeno mišljenje upozorila je da je koncept istraživanja i interpretacije, od kojega se novim prijedlogom odustaje, u stranim kurikulima standard. Navela je i da je sadašnja nastava povijesti usmjerena na faktografsko znanje, »preko gradiva se pretrčava, nema se prilike raditi dubinski«, a prema ocjeni učenika nastava povijesti je hrpa faktografije koja nema svrhe za daljnji život, a teška je za učenje. Nužno je razviti kritičko mišljenje kod učenika i zato je u prethodnom kurikulu, o kojem se raspravljalo do sredine prosinca prošle godine, bio manji broj jer to je preduvjet kako bi ostalo dovoljno vremena za dubinsku analizu i razmišljanje učenika. Istaknula je i da novi prijedlog predviđa 28 obaveznih i deset izbornih tema godišnje, to bi sve skupa trebalo uroditi sa 150 do 160 obrazovnih ishoda, a sve to naprosto nije moguće provesti.




Njena kolegica Martina Glunčina koja je mentorica u eksperimentalnoj provedbi »Škole za život« konstatirala je da je reforma što se tiče nastave povijesti započela s jednim kurikulom, onim po kojem se od jeseni uči u više od 70 osnovnih i srednjih škola, a usred školske godine taj se kurikul mijenja što je problem i za edukaciju nastavnika. Istaknula je da je ono što najviše brine nastavnike povijesti to što učenici ne vide smisao učenja povijesti jer je previše sadržaja, težište je na činjenicama, a premalo je vremena za zanimljive teme. Zaključila je da je starim, odnosno postojećim programom, nemoguće provesti suvremenu nastavu povijesti, a u eksperimentalnoj provedbi po kurikulu koji je kolokvijalno nazvan »Budak – Koren« mnogi nastavnici koji po njemu rade vide velik pomak u radu i njihovi su komentari vrlo pozitivni.


Povijesna priča 


Svoj je stav iznijelo i nekoliko nastavnika Odsjeka za povijest koji je ovoga tjedna objavio svoje očitovanje i analizu o novopredloženom kurikulu, bitno različitom od onoga o kojem se raspravljalo do konca prošle godine. Zrinka Blažević je istaknula da je temeljni problem to što se ne prepoznaju razlike između prošle stvarnosti (povijesne činjenice) i interpretacije (historiografske činjenice), a posebno je opasno to što se uvodi »povijesna priča« čime se otvaraju vrata ideologizaciji povijesti. Kao problem je istaknula i izostanak povijesne kontekstualizacije primjerice u ranom novom vijeku što je važno za nacionalnu povijesti jer je Hrvatska tada bila periferija tri carstva – Mletaka, Osmanlija i Habsburgovaca. Damir Agičić izravno je kazao da se, prihvati li se predloženi kurikul, vraćamo u 19. stoljeće, a »povijest nije učiteljica života barem ne za one koji su pisali ovaj kurikul«. Odbacio je i prigovor koji se tiče donedavnog kurikula i ustvrdio da ništa ih hrvatske povijesti nije bilo zanemareno. Goran Hutinec upozorio je na nelogičnosti predloženog kurikula. Naveo je da se u četvrtim razredima gimnazija koje imaju 70 sati povijesti sedam tema odnosi na nacionalnu povijest iz devedesetih godina prošloga stoljeća, odnosno Domovinski rat, dok se u gimnazijama u kojima se povijest uči 96 sati na tu povijesti odnosi tek jedna tema više. Posebno je prigovorio zbog toga što se u dijelu koji se odnosi na raspad Jugoslavije i ratove nigdje ne spominje uloga JNA u tome. Osvrnuo se i na to kako bi se trebalo poučavati o holokaustu i zaključio da je ključno naglasiti ulogu NDH u tome, ali i ne govoriti samo o Židovima i holokaustu nego i o genocidu nad Srbima i Romima.


Hutinec je zaključio da se prethodnim kurikulom učenike htjelo naučiti loviti ribu, a ovim im se servira gotova riba i založio se za to da se, ostane li tako, učenicima servira barem ukusan brancin, a ne škarpina koju samo najveći kuharski majstori znaju pripremiti. Neven Budak, za kojega se obično navodi da je jedan od najvažnijih autora donedavnog kurikula, konstatirao je da u javnosti dominira pitanje tko je sastavljao koji dokument, a ne što u dokumentu piše. Upozorio je da se kurikul radi radi učenika, a ne ideologije, nacionalne povijesti ili profita nakladnika i autora udžbenika.


Politička namjera


O ideologiji se nije libio govoriti Ivo Goldstein, također s Odsjeka za povijest, ali nastavnik koji nije sudjelovao u izradi očitovanja i analize novog kurikula. Govoreći je da se iza dva potpuno različita kurikula o kojima se raspravlja(lo) krije »namjera politike i političke opcije u čijoj je naravi da ima šapu na tumačenju povijesti«. Goldstein nije izrijekom kazao o kome govori, ali jasno je da je mislio na HDZ. Upozorio je i na teleološki, odnosno svrhoviti, pristup novoga kurikula prema kojem je svrha povijesti samostalna nacionalna država, pa se prema tome ističe sve što joj ide u prilog, a ono što joj ne ide stavlja se u drugi plan. Upravo zbog toga dolazi do relativizacije zločina NDH i povijesti dvije Jugoslavije, posebno druge, a cilj je potrti memoriju na drugu Jugoslaviju, posebno na ulogu socijalističke Hrvatske u njoj. Rezultat svega toga je nesnalaženje u stvarnosti, smatra Goldstein, jer u ovako predloženom kurikulu Hrvati (pri čemu je mislio na sve državljane Hrvatske) se ne mogu snalaziti kao narod među narodima.


Za Goldsteina je sadašnji trenutak presudan kada je riječ o kurikulima povijesti jer pitanje je želimo li podleći mitovima ili se racionalno baviti poviješću.