U travnju 2008. godine Dragutin Lesar napustio je HNS. Danas je taj nekadašnji sindikalist predsjednik Hrvatskih laburista i uvjeren je da odlazak iz stranke Radimira Čačića bio pravi potez. »Kad sam ulazio u HNS, to je bila narodna stranka bez nekih ideoloških okvira, no u trenutku kad sam izašao bili su liberali. S narodnjaštvom više nisu imali veze, a ja nisam liberal. Međutim, ne odričem se ničega što sam napravio u tih 11 godina koliko sam bio u HNS-u.« 

Prvo ste neko vrijeme bili nezavisni zastupnik, a onda ste osnovali stranku, Hrvatske laburiste. Zašto?

– U proljeće 2009., otprilike godinu dana nakon što sam napustio HNS, počelo se okupljati nas desetak, razgovarali smo o politici i bistrili neke ideje. Na petom ili šestom sastanku konstatirali smo kako se slažemo oko dosta stvari i da je, ako želimo nešto učiniti, nešto promijeniti u Hrvatskoj, jedini alat za to politička stranka. Stavili smo na papir naše ideje i tako se krajem 2009. rodila osnivačka deklaracija Hrvatskih laburista. S vremenom se taj naš kružok širio i kad smo donijeli odluku o osnivačkom saboru, bilo nas je 83, a mjesec dana kasnije na tom skupu bila su 124 čovjeka. Danas imamo 77 ogranaka, 11 županijskih organizacija i 3.780 članova. 

Što ste u startu htjeli?

 – Naša je ocjena bila da u Hrvatskoj ne postoji stranka koja bi snažno zastupala interese isključivo svih onih koji žive od svojeg rada. Nismo htjeli zastupati interese svih društvenih slojeva, kao što to čine ostale stranke. 

I SDP tvrdi da zastupa radno zavisno stanovništvo.

 – SDP je u svojoj transformaciji prema liberalnoj stranci usput izgubio radnike. Kad je to SDP predložio u Saboru nešto što bi ih legitimiralo kao stranku koja zastupa radnike? Oni imaju jako malo veze sa socijaldemokracijom. Ako su u pitanju, primjerice, plaće, onda između HDZ-ovih ministara i ljudi iz SDP-a koji su bili ili pretendiraju biti ministri, vrlo su male razlike. 

Vi ste, dakle, ljeviji od SDP-a?

 – Za mene nečija politička pozicija ovisi o njegovom odnosu prema raspodjeli BDP-a, govorili samo o rastu ili i o društvenom razvoju. Rast je moguće postići i ako se otpusti pola milijuna ljudi, naša stranka zalaže se, međutim, za razvoj društva, za pravednu raspodjelu BDP-a.   

 (…)

Politička pozicija vaše stranke mogla bi se definirati kao socijalni populizam?

– To nije istina. Mi se zalažemo za oporavak proizvodnog dijela gospodarstva. Za to je potrebna i nova monetarna politika koja će omogućiti jeftiniji kapital za proizvodnju, nova radna mjesta ne mogu se otvarati u sektoru usluga. 

(…)

Svatko može imati takav program koji otprilike glasi – mi smo za to da nam svima bude bolje.

– Ja vam sada samo dajemo natuknice onoga što naša stranka smatra da bi u Hrvatskoj moralo napraviti. Inzistiramo, primjerice, na energetskom suverenitetu, zaustavljanju privatizacije prirodnih resursa, prometne i komunalne infrastrukture. Kao i na jakoj nacionalnoj banci u vlasništvu države. 

 Znamo kako to funkcionira, direktor HPB-a je završio u zatvoru zato što je kredite dijelio kako su mu političari sugerirali. 

  – HPB je očito bio projekt koji je trebao dokazati da Hrvati nisu sposobni imati niti svoju banku. Ali, to nije argument da nam ne treba jaka nacionalna banka. Evo, francuska država je u ovoj krizi postala vlasnica najvećeg dijela svojih banaka. Ako je netko kriminalac to ne znači da nismo u stanju upravljati bilo čime i da sve moramo prepustiti strancima. Nadam se da će sadašnja uprava HPB-a vratiti povjerenje u domaće bankarstvo. 

Vi vjerujete, dakle, da je moguće iz krize izaći bez bolnih rezova?

– Moguće je. Ako najprije te bolne rezove napravi politička elita među sobom.  

Ove stvari što ste ih pobrojili su vaši uvjeti za eventualnu postizbornu suradnju?

– Mislim da HDZ teško može dobiti izbore. Ali, vaše je pitanje posljedica bipolarističkog shvaćanja hrvatske političke scene. Postoje HDZ i SDP, a sve ostalo što je izvan toga mora se uništiti. 

 Mislite da još netko osim te dvije opcije ima izglede za izbornu pobjedu?

– Reagirao sam na činjenicu da se u Hrvatskoj pokušava uspostaviti pravilo da samo HDZ i SDP imaju pravo na vlast. 

Nemaju samo oni pravo, ali, iskreno, ne vidim tko bi osim te dvije stranke, odnosno njihovih blokova imao ozbiljne šanse obnašati vlast.

– Pitali ste me za procjenu, moja je da neće osvojiti apsolutnu većinu zastupničkih mjesta. Koliko sam čitao i njihove su procjene otprilike takve. A zašto se onda ne bi otvorila mogućnost za njihovu veliku koaliciju s HDZ-om? Bilo bi to čak i prirodno jer su i jedni i drugi neoliberalno raspoloženi. 

 I laburisti bi mogli utjecati da Kukuriku koalicija ne osvoji većinu, oduzimate im glasove?

– Ne, oni nama uzimaju glasove. Opet to, trebaju postojati samo HDZ i SDP, sve druge mora se eliminirati. Ne pristajemo na to i gotovo. 

Više pročitajte u subotu, 13. kolovoza, u 400. broju magazina Pogled