Ovrhovoditelj Općinskog suda u Zagrebu s policijom danas su ušli u stan na trećem katu u Novskoj ulici na zagrebačkoj Savici, gdje je Đuka Siroglavić izmučen 12-godišnjom agonijom neriješenog stambenog pitanja potpisao rješenje o deložaciji.
ZAGREB Đuku Siroglavića(50), oboljelog hrvatskog dragovoljca, umirovljenog narednika HV-a, umjetnika i humanitarca, autora najveće slike na svijetu iz Guinnessove knjige rekorda, iz unajmljenog gradskog stana, sud i Grad Zagreb bacaju na ulicu, zajedno sa suprugom i 16-godišnjim sinom!
Ovrhovoditelj Općinskog suda u Zagrebu s policijom u srijedu oko 11 sati ušao je u stan na trećem katu u Novskoj ulici na zagrebačkoj Savici, gdje je Siroglavić, izmučen 12-godišnjom agonijom neriješenog stambenog pitanja i načet bolešću, potpisao rješenje o deložaciji.
Odluka o deložaciji temeljem skandalozne tužbe Grada Zagreba trebala bi se provesti za deset dana kada bi Siroglavići trebali biti izbačeni iz dvosobnog stana. U srijedu je, sedmi put od 2000. godine, trebao biti proveden postupak o deložaciji. Iako se Grad Zagreb “proslavio” dodjelom gradskih stanova tzv. zaslužnim građanima, nerijetko i estradnim zvijezdama, Siroglavić, rođeni Brođanin, koji živi u Zagrebu još od 1987. nije ušao u tu čuvenu kvotu. To što je u humanitarne svrhe svih ovih godina za djecu branitelja i osobe s invaliditetom darovao oko pola milijuna kuna vrijednih umjetničkih djela, ispada da mu je više odmoglo. S najvećom slikom na svijetu ušao je Guinnessovu knjigu rekorda 2007. oslikavši platno uz zrakoplovnu pistu u Bolu na Braču dužine od čak šest kilometara, visine od 1,5 do 1,7 metara – ukupno 9500 m2. Bio je pripadnik Narodne zaštite, potom 121. brigade HV-a od 1991., diverzant-izviđač koji je je iz rata izašao s činom narednika. Unatoč svojim ratnim i poratnim zaslugama, ovom čovjeku s 20-postotnom invalidošću, koji pati od PTSP-a, uz mirovinu koja ne prelazi 3.500 kuna Grad Zagreb i RH nisu omogućili primjeren smještaj. Najam stana od 70 m2 uredno plaća u iznosu od 1.700 kuna. Kako sam kaže, supruga izvlači cijelu obitelj zahvaljujući poslu službenice u banci. - Tražio sam samo krov nad glavom za moju obitelj. Nisam se ogrebao kao što su mnogi to činili, niti sam u prazni gradski stan provalio. Prvi zahtjev za stan podnio sam 2000. godine. Dobio sam ključ od jednog civila kojem sam dao slike u vrijednosti od 10 tisuća eura. Saznao sam da je prije njega u stanu bio jedan branitelj koji je deložiran. Platio sam i zaostatke neplaćenih komunalija branitelja. Tvrdim da je i ovaj stan jedan iz one kategorije za koju Grad ne može dokazati da je vlasnik jer nema kompletirane papire. Takvih je na stotine, to oni dobro znaju. Dao sam pola milijuna kuna u slikama za djecu branitelja, 2.500 slika poklonio sam preko udruge Human Art. Da sam želio mogao sam kupiti tri ovakva stana. A to što sud tvrdi da imam nekretninu u Slavoniji obična je laž jer sam tu imovinu darovao bratu i sestru na selu koji imaju višečlanu obitelj. Zašto to sud ne uvažava? – upitao se Siroglavić. Iz Ministarstva branitelja dobili smo tijekom popodneva žuran odgovor, nimalo optimističan za obitelj: – Provedenim upravnim postupkom 28. travnja 2011. doneseno je rješenje kojim je zahtjev gospodina Siroglavića odbijen. Utvrđeno je kako je gospodin Siroglavić bio suvlasnik 10/44 dijela kuće u Sibinju, na adresi Sibinjskih žrtava 104, sagrađene na k.č.br. 3025, upisane u z.k. uložak broj 1122 k.o. Sibinj te je svoj suvlasnički dio darovao sestri Katarini Zubić iz Siska. Pravo na stambeno zbrinjavanje ne može ostvariti osoba koja je u vlasništvu imala stan ili kuću koju je prodala, darovala, zamijenila ili na drugi način otuđila nakon početka Domovinskog rata – ističe se u odgovoru s osvrtom na čl. 37. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata koji spominje zapreke. Ipak, unatoč formalno-pravnim preprekama, rješenja postoje na nivou Grada. Đuka je rezigniran: – Sina sam poslao djedu i baki da ne gleda ovo. Ne želim da on završi s traumama. Neka me istjeraju na cestu, neka bace ovih 2000 slika koje imam, ali neću se ubiti kao tisuće mojih suboraca. Neću! – poručio je Siroglavić kojem su došli u posjet njegovi prijatelji – suborci iz rovova 90-tih.
– Vozaju me već 12 godina, mene i obitelj, od šaltera do šaltera. Sad kad su došli novinari zove Zeba iz Grada (šef Kabineta gradonačelnika Milana Bandića, op.a.). Neka sad čitaju u novinama kad su me na to natjerali – kroz suze je zavapio Siroglavić dok mu je neprestano zvonio mobitel s pozivnim brojem Bandićevog pomoćnika. - Neka dođe sad Bandić. Otvorio je dvije moje izložbe i obećao pomoći. Ništa se nije dogodilo. Zar sam to zaslužio? Pet tisuća branitelja izvršilo je samoubojstvo ili završilo po psihijatrijama. Upravo zato jer se iživljavaju ovako nad nama. Zamislite da vas netko 12 godina ovako vucara od jedne do druge sobe – požalio se Siroglavić.
– Osam sudaca izmijenilo se svih ovih godina u mojem predmetu. Osam! Je li to vama normalno? Jedna od tih sutkinja, a znam tko je, htjela se dokopati ovog stana. Ako treba ići ću i s imenima – zavapio je uvjeravajući da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje o njegovoj imovini. Nevezano za ove navode najnovije rješenje o deložaciji potpisala je sutkinja Marina Aralica Dodig.
– Ministarstvo je u veljači 2010. godine Gradu Zagrebu uputilo zamolbu da sukladno svojim zakonskim ovlaštenjima izađu u susret obitelji gospodina Siroglavića te im pomognu u rješavanju stambenog pitanja budući da je izrazio želju za rješavanje svog stambenog pitanja dodjelom stana u vlasništvu Grada u kojem trenutno prebiva. Ovlaštena služba Grada Zagreba dala negativno očitovanje. Osim navedenog Ministarstvo branitelja nije ovlašteno uplitati se u provođenje pravomoćne sudske odluke kao ni raspolagati imovinom u vlasništvu jedinica lokalne samouprave – navodi se u drugom dijelu odgovora iz Ministarstva.
