RIJEKA Bivši ministar znanosti, obrazovanja i sporta Dragan Primorac – upravo je to po zanimanju! Barem tako govori njegova vizit karta, na kojoj piše isključivo i jedino to – da je on bivši ministar.

Iako se radi o svjetskom stručnjaku za forenziku koji na tom polju ima zavidnu karijeru, pa se nedavno među ostalim kao pravi C.S.I. bavio proučavanjem jednog slučaja u Rijeci, radi pokretanja postupka za proglašenje blaženom Riječanke Marije Krucifikse Kozulić, zajedno s drugim vrhunskim stručnjacima forenzike u hrvatskim i svjetskim razmjerima, Primorac se na svojoj posjetnici ne predstavlja aktualnim radnim mjestom, već – bivšim.

Primorac je među ostalim nakon ministarske karijere pokrenuo suradnju s američkim sveučilištima, čime je bio povezao svoje matične institucije u SAD-u (Sveučilište Penn State i Sveučilište New Haven) te splitsko sveučilište, a u provedbu programa uključeno je oko 140 doktora znanosti iz Hrvatske i inozemstva, te gostuju mnogi američki i europski profesori. Ipak, Dragan Primorac koji je jedan od utemeljitelja forenzičke DNA analize u nas i među prvim stručnjacima u svijetu koji su primijenili analizu DNA za identificiranje ostataka pronađenih u masovnim grobnicama, unatoč takvoj karijeri, predstavlja se isključivo kao – bivši ministar. Tu je funkciju obnašao od 2005. do 2009. godine, imao jaku političku pozadinu tada na desnici, a bio je kako je poznato i nezavisni kandidat na predsjedničkim izborima, nakon što je otišao iz HDZ-a krajem 2009. godine.

Na naš upit mailom zašto se tako predstavlja i zbog čega misli da je bitno što je »bivši ministar«, Dragan Primorac nam nije odgovorio.

Navodno je takva praksa u SAD-u gdje bivši dužnosnici imaju pravo na neke beneficije nakon odlaska s javnih dužnosti te je uvriježeno i takvo javno predstavljanje, no u Hrvatskoj takva praksa sigurno ne stoji i pomalo je komično, a svakako neprimjereno vidjeti Primorčevu vizitku, budući da mu ona ne osigurava nikakvo posebno pravo koje bi iz toga proizlazilo. U MZOS-u su nam neformalno komentirali da znaju za takvu Primorčevu praksu, da znaju da se poziva na američka iskustva, ali da mu ne mogu zabraniti da se tako predstavlja te da je to njegov osobni problem, i to je sve.