Dr. Lidija Gajski: Slijepo povjerenje u medicinske autoritete treba napustiti

Medicina je danas nejasna i nesigurna. Gubitak kredibiliteta vodećih stručnjaka upravo je ono što treba osvijestiti i dovesti u fokus javnosti 

Doktorica Lidija Gajski iznimna je osoba na našem prostoru, a i šire. Ova liječnica – specijalistica interne medicine, djelatnica Doma zdravlja Zagreb, autorica je seriozne knjige – studije »Lijekovi ili priča o obmani« (Pergamena, Zagreb, 2009.), u kojoj na krajnje meritoran način iznosi na svjetlo dana nepobitne činjenice, koje pokazuju naličje suvremene medicinske i farmaceutske struke, njihovu interesnu povezanost s krupnim kapitalom. 

  Angažman i trud liječnice koja je odlučila dati prednost čovjeku, a ne novcu, pokazuju da ovakav poredak vrijednosti itekako ima smisla – doktorica je Gajski, od strane čitatelja jednog domaćeg medija, proglašena osobom godine za godinu 2011., a njen je istraživački rad nedavno prepoznat i u Vijeću Europe, gdje je pozvana da gostuje s predavanjem o temama kojima se bavi.

Nekadašnja dobitnice Rektorove nagrade kao najbolja studentica Medicinskog fakulteta u Zagrebu, danas je tajnica i članica Upravnog odbora Hrvatskog bioetičkog društva.

O svojim saznanjima govori gostujući na tribinama diljem Hrvatske, koje među građanima nailaze na veliki interes, i tako na više nivoa radi na otklanjanju neznanja i neinformiranosti, što je od ključne važnosti kada je u pitanju ljudsko zdravlje.  

Metoda ignoriranja

Knjigu »Lijekovi ili priča o obmani« objavili ste 2009. godine. Knjiga je tiskana u vrijeme kada se kod nas već počelo pisati i govoriti o zlouporabama i štetnim učincima koji dolaze od strane farmaceutske industrije i terapije lijekovima. Knjigom ste i formalno ušli u jedno »bojno polje« na kojemu okolnosti nisu naklonjene onima koji žele pokazati naličje jedne, u ovom slučaju medicinsko farmakološke stvarnosti. Radi se o svojevrsnoj »borbi s vjetrenjačama«, jer su s druge strane kapital i industrija farmacije, kao i cijeli zdravstveni sustav čiji ustroj to podržava…

  – Istina je da živimo u vremenu korporatizma. Moć je centralizirana u rukama globalne oligarhije koja je izgradila sustav koji obeshrabruje, a nerijetko i kažnjava ljude koji smetaju i suprotstavljaju se njegovu dominantnom cilju i interesu – profitu, u zdravstvu profitu medicinske, u prvom redu farmaceutske industrije. Stoga moja odluka da progovorim i nije bila baš sasvim jednostavna. Presudila je moja istinoljubiva narav, kritičnost prema autoritetu i relativno neovisna pozicija. Naime, pred dosta godina otišla sam iz velikog kliničkog pogona i radim prilično samostalno u internističkoj ordinaciji doma zdravlja. Suprotno očekivanjima, osim jedne tužbe Hrvatskoj liječničkoj komori koju je ona odbacila kao neosnovanu, nisam imala većih »ometanja«. 

  Sustav je primijenio metodu ignoriranja. To ide do te mjere da novinari ne mogu pronaći sugovornike iz medicinske struke koji bi se sa mnom suočili. Tako je izostala mogućnost da se raščisti čitav niz problematičnih mjesta i zlouporaba u vezi s brojnim medicinskim postupcima i organizacijom zdravstvenog sustava, što je bio moj cilj i namjera. 

 Od objavljivanja knjige proteklo je pet godina. Vi ste, u međuvremenu, održali brojna predavanja, vrste edukacija unutar domaćeg javnog prostora. Vidite li da se u našem društvu javljaju kakvi pozitivni pomaci u smislu bolje informiranosti i rasta svijesti kod građana, kada je riječ o uzimanju lijekova, ili na primjer o cijepljenju?

  – Svakako. Velik dio ljudi, premda su medicinski laici, osjeća da je sve više »nezdravog« u medicini. Kad sam ja o tome argumentirano progovorila kao insider, shvatili su da su u pravu, a i mnogi s manje uvida su »progledali«. Prije mene nitko u nas o tim temama nije govorio; danas i kumice na tržnici komentiraju kako su spuštene normale za tlak i kolesterol. Simpatično je kad mi u ordinaciji pacijenti koji me ne poznaju tumače na koji je način »izmišljena« osteoporoza. Ukazujući na problematična mjesta u vezi s cijepljenjem i pozivajući na preispitivanje svakog pojedinog cjepiva, vjerujem da sam utjecala na razmišljanja roditelja i na zahtjev onih okupljenih u inicijativi za slobodan izbor. Srećom, teme koje sam otvorila zanimljive su i novinarima bez kojih bi širenje informacija bilo nemoguće. Podrška je, doduše, došla samo iz kruga tzv. revijskih novinara; oni koji pišu o zdravstvu ne pokazuju interes za kritiku medicinske industrije i struke.  

Nezainteresirana vlast

Postoje li ljudi, vaši kolege, koji na istom problemu rade tako zdušno poput vas? Većina ipak ide linijom manjeg otpora, ne suprostavljajući se dominantnim strujama, no vi upozoravate da se radi i o manjku znanja, nedovoljnoj informiranosti naših liječnika…

  – U Hrvatskoj postoji još dvoje liječnika koji kvalitetno promišljaju zdravstveni sustav i nude projekte sa značajnim potencijalom unaprjeđenja zdravstvene skrbi. Dražen Gorjanski zna kako reorganizirati zdravstveni sustav da bude puno efikasniji i jeftiniji nego je danas, a Đula Rušinović Sunara zna kako interes pacijenta staviti u središte tog sustava. Do sada nijedna vlast nije pokazala interes za njihove projekte, kao ni za rješenja problema nepotrebne i štetne medicinske tehnologije koje sam ja ponudila. Te teme ne zanimaju ni naše kolege. Pritisnuti velikim brojem pacijenata i gomilom administrativnog posla, dodatno angažirani u privatnoj praksi i u privatnim projektima s medicinskom industrijom, nemaju ni vremena, ni energije, ni interesa razmišljati o zdravstvenom sustavu niti samostalno istraživati i provjeravati informacije koje dobivaju uobičajenim kanalima profesionalne edukacije. A ono što na taj način dobivaju više se ne može zvati stručnom izobrazbom, već marketingom. 

 Naša je zdravstvena politika počela raditi na tome da se, na primjer, smanji potrošnja antibiotika, odnosno da se uzimanje antibiotika ne propisuje onda kada to doista nije potrebno, na primjer u slučaju viroza ili blažih upala. Pa ipak, čini se da je to više jedan izvanjski, kozmetički zahvat, dok u svakodnevnoj praksi liječnici i dalje radije propisuju antibiotike, bez puno razmišljanja.

  – Ograničavanje propisivanja antibiotika samo na stanja kad su stvarno opravdani vrlo je važno, ne samo zbog nuspojava i uštede, već radi smanjenja razvoja opornosti bakterija na ove lijekove. Uz veliku potrošnju antibiotika kojoj smo danas svjedoci, uskoro bismo mogli početi gubiti bitku s bakterijskim bolestima. Već danas naročito rezistentni sojevi bakterija razvijeni u bolničkom okruženju uzimaju desetke tisuća života u Europi. Usprkos tome na ovom, kao i na drugim područjima medicine nemamo učinkovite regulacije. Sustavu kojim gospodare proizvođači medicinske tehnologije u interesu je što veća potrošnja, bez obzira na ishod. Potrošnju povećava i preopterećenost liječnika kojima je u nedostatku vremena najlakše napisati recept ili uputnicu, te njihov agresivni, tehnokratski mentalni sklop koji nije formiran i naučen čekati i promatrati, već djelovati. 

 Pokvareni stroj

Koliko ste upoznati sa suvremenim studijima medicine u Europi danas, njihovim programima, unutarnjim ustrojem? Je li holistički pristup čovjeku i njegovu zdravlju nešto što je za jednog liječnika u Švicarskoj ili Finskoj danas normalno, ili ipak nije tako? Do kada konvencionalna medicina misli biti tako kruto, pa čak i neprijateljski odijeljena od komplementarnih načina liječenja, i jesu li komplementarni oblici negdje u Europi službeno priznati danas?

  – Zapadnoj medicini svojstveno je reducirano – biološko i tehničko poimanje bolesti, te isti takav pristup njezinu liječenju. Bolestan čovjek poistovjećuje se sa strojem koji se pokvario, a liječenje se svodi na uzimanje kemijskih sredstava i druge mehaničke i tehničke zahvate. Današnji liječnik pod liječenjem podrazumijeva propisivanje tableta. Za to je zaslužna i činjenica da su početkom prošlog stoljeća u upravne odbore medicinskih fakulteta, odnosno sveučilišta »zasjeli« zastupnici farmaceutske industrije. Još prije stotinjak godina postojao je, primjerice, drugačiji koncept zaraznih bolesti, u kojem su obilježja bolesnika i njegovo okruženje, a ne uzročnik (mikroorganizam), smatrani temeljnim odrednicama tih bolesti. U Rusiji i na dalekom istoku prakticira se šira, holistička i integrativna medicina koja bolesnom čovjeku pristupa kao osobi, odnosno cjelini tjelesnih, psihoemocionalnih, duhovnih i okolišnih značajki i odrednica. Neefikasnost suvremene zapadne medicine na nekim područjima i nemogućnost da zadovolji očekivanja bolesnika dovela je do toga da sve više ljudi rješenje za svoje zdravstvene teškoće traži izvan institucionalne zdravstvene službe. U razvijenim zemljama Europe poput Njemačke i Nizozemske neki od sadržaja iz područja tzv. alternativne/komplementarne medicine poučavaju se na medicinskim fakultetima i taj se tip medicinskih usluga nudi pacijentima u sklopu sustava zdravstvene skrbi.  

 Što je, prema vašem mišljenju, kod nas glavna smetnja promjenama koje bi išle ka većoj kvaliteti života i zdravlja pojedinca? Je li glavna kočnica u politici i zakonima koji su njome oblikovani na području zdravstva, ili u nečem drugom?

  – Postavili ste teško pitanje i sasvim sigurno nemam na njega potpuni odgovor. Složila bih se s vama da jednu od velikih prepreka predstavlja gospodarsko-politički ustroj, odnosno model društva u kojem živimo. On proizvodi siromaštvo koje je, i prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, glavni uzrok bolesti i smrti na planetu. U razvijenom dijelu svijeta ne toliko izravno siromaštvo, koliko ekonomske razlike koje proizvodi aktualni politički sustav, bitna su odrednica zdravlja. Istraživanja pokazuju da su stanovnici država s manjom razlikom između najviših i najnižih primanja zdraviji i dulje žive od onih gdje su razlika u plaćama, pa onda i društvene razlike veće. Prevladavajući javnozdravstveni pristup koji uzroke bolesti nalazi u lošim navikama kao što su pušenje, prejedanje, nedovoljna tjelesna aktivnost, alkoholizam, i krivnju za bolest svaljuje na leđa pojedinca, pogrešan je i služi da bi se skrenula pozornost sa stvarnih uzroka bolesti i skinula odgovornost s političara. Nezdrave su navike uvjetovane, odnosno rezultat su loše uređenog društva; one služe kao olakšanje ljudima u teškim životnim situacijama u koje su njime dovedeni. Konačno, neoliberalni ekonomski model uređuje i zdravstveni sustav na način koji odgovara kapitalu. Uvodeći privatizaciju, komercijalizaciju i slobodno tržište u područje medicinske znanosti, edukacije i kliničke prakse, smanjuje efikasnost i dostupnost zdravstvene službe, povećava troškove i otvara brojne etičke dvojbe. Sustavi poput zdravstva koji se bave nepoželjnim događajima, takvi su i sustavi pravosuđa, policije, vojske i vatrogastva, ne smiju biti komercijalno ustrojeni, odnosno zarađivati na uslugama. U tom slučaju nije im cilj eliminacija i prevencija tih događaja, bolesti, kriminala, rata, požara, već naprotiv, njihovo podržavanje i proizvodnja. 

 Nejasno i nesigurno

Kako sami, kao liječnica i specijalistica interne medicine, u vlastitoj liječničkoj praksi, provodite svoje viđenje medicine i načina na koji bi trebala pomoći zdravlju čovjeka? Nalazite li tu na zapreke?

  – Nakon uvida koje sam stekla zadnjih desetak godina od kad intenzivno istražujem konkretne medicinske teme, ali i šire fenomene i kontekst u kojem se odvija današnja medicina, moja se liječnička praksa dosta promijenila. Ne slijedim slijepo kliničke smjernice nadležnih stručnih društava jer sam se uvjerila da nalažu puno toga nepotrebnog, a povijest je pokazala i pogrešnog, odnosno štetnog. Ne preuzimam tuđa tumačenja nalaza znanstvenih istraživanja, već ih sama analiziram i vrednujem; nastojim se informirati i iz alternativnih i neovisnih izvora. Ponekad nisam u stanju pacijentima dati jasnu preporuku i odgovor na konkretno pitanje, no mislim da je to poštenije nego im propisivati dijagnostiku i terapiju činji je ishod nepoznat. Svjesna sam da ih time nerijetko zbunjujem, no smatram da je važno upozoriti ih na to koliko je medicina danas nejasna i nesigurna i koliko su medicinski autoriteti izgubili na vjerodostojnosti. Upravo to – gubitak kredibiliteta vodećih medicinskih stručnjaka ono je što treba osvijestiti i dovesti u fokus javnosti. Napuštanje slijepog povjerenja u autoritete u medicini, ali i na drugim područjima, u današnjem neopako postavljenom sustavu, neophodno je želimo li pokrenuti promjene na bolje. 

  Posljedice i nuspojave cijepljenja djece u nas se nedovoljno prijavljuju. Možda ste, preko svog djelovanja u našem društvu, povezani s roditeljima koji su imali tu lošu sreću da osjete to na vlastitom slučaju? Možete li govoriti o nekim brojkama, postotcima, kada je riječ o tome?

  – Javili su mi se brojni roditelji sa svojim sumnjama vezanim uz cijepljenje, a i neki s lošim iskustvima nakon vakcinacije. Ne bih mogla govoriti o brojkama i postocima. Ozbiljne nuspojave brzo nakon cijepljenja doista su rijetke, no ne može se olako, na način na koji to rade nadležni stručnjaci, odbaciti mogućnost odgođenih štetnih učinaka. Službene statistike su nepouzdane jer se ta vrsta nuspojava neprimjereno prati i evidentira. Medicinska znanost nedovoljno je zainteresirana za uzroke značajnog porasta autoimunih, alergijskih i neurodegenerativnih bolesti kojem smo svjedoci. 

 Članica ste Upravnog odbora i tajnica Hrvatskog bioetičkog društva. Koji su glavni ciljevi i načini, strategije djelovanja vašeg društva?   – Bioetika je razmjerno nova znanstvena disciplina koja se bavi etičkim aspektima znanosti i prakse vezane uz život. Nastala je kao odgovor na dileme koje je donio razvoj tehnologije i na posvemašnju ugroženost života na planetu. Bioetika okuplja znanstvenike i stručnjake različitih profila, ali i nositelje različitih kulturnih perspektiva i svjetonazora, u pokušaju da u interdisciplinarnoj raspravi pronađu rješenja ili orijentaciju u vezi s kompleksnim problemima koje donosi moderna civilizacija. Hrvatsko bioetičko društvo okuplja prirodoznanstvenike i znanstvenike iz društveno-humanističke sfere – filozofe, sociologe, teologe, kao i praktičare poput liječnika, agronoma, veterinara… Hrvatska se rano uključila u zbivanja na ovom području, a pokret se proširio upravo iz Rijeke, gdje i danas postoji jako bioetičko središte. Naši su bioetičari dali značajan doprinos u teorijskom smislu – definirali su novi, originalni koncept integrativne bioetike. Ističu se i u praktičnim aktivnostima. Zahvaljujući članovima HBD-a Hrvatska je jedna od zemalja s kojom promotori GMO-a imaju najviše teškoća, a njeno je stanovništvo jedno od onih najmanje sklonih ovoj uglavnom nepotrebnoj i štetnoj tehnologiji.

Zarobljenici ideologije

Prošle ste godine ujesen održali jedno predavanje u Vijeću Europe. O čemu je u tom predavanju bilo riječi? Na kakav ste odjek naišli među inozemnim kolegama, i hoće li vaša knjiga možda biti prevedena na neki drugi jezik?

  – Gostovanje u Europskom parlamentu uslijedilo je na poziv dvoje članova Parlamenta. Tema mog izlaganja bili su lijekovi s naglaskom na one suvišne i škodljive, a u sklopu šire teme koja se bavila djelotvornošću suvremene farmakoterapije. U raspravi je bilo disonantnih tonova – kolege liječnici, naročito oni koji rade u tijelima europske zdravstvene administracije, teško prihvaćaju ono što je običnim ljudima i pacijentima prilično jasno. Jedan od predstavnika bolesničkih udruga izrazio je zadovoljstvo činjenicom da je konačno u Europskom parlamentu progovoreno o stvarima koje svi znaju, a o kojima nitko ne želi govoriti.  

 Nisam ozbiljno razmišljala o prevođenju svoje knjige. Ono što bi slijedilo nakon toga zahtijevalo bi veliki angažman i značajne promjene mog načina života. Osim toga, zadnjih se godina u svijetu pojavio čitav niz knjiga sa sličnom tematikom; svi mi koji smo krenuli u istraživanje došli smo do istih zaključaka. Usudila bih se ustvrditi, međutim, da su rješenja koja ja nudim kvalitetnija i sveobuhvatnija. Ljudi na zapadu zarobljenici su svoje dominantne ideologije i ne vide mogućnosti izvan postojećeg društvenog ustroja. A unutar njega problemi zdravstva ne samo da se ne mogu riješiti, već će postajati sve veći.