Saborski zastupnik i član Odbora za zdravstvo i socijalnu politiku Žreljko Jovanović upozorio je javnost da je sustav zdravstva pod vodstvom aktualnog resornog ministra Milana Kujundžića – neodrživ. U svom priopćenju Jovanović ističe da “sanacijama i reformama koje je provela SDP-ova Vlada nisu samo vraćani naslijeđeni dugovi iz prethodne Vlade, nego se pokrivalo i naglo zakonsko skraćivanje rokova plaćanja – sa 180 na 60 dana, zbog čega je „preko noći“ oko 6 milijardi kuna obveza postalo dospjelo, i to u doba recesije(!) – te zbog toga te sanacije računovodstveno-matematički nisu usporedive s drugim sanacijama”.

– “Ukupne obveze” predstavljaju sve zaprimljene račune neke ustanove – i dospjele i nedospjele – te same po sebi ne predstavljaju problem (da ih nema značilo bi ili da su sva plaćanja avansna ili da ustanova uopće ne posluje) i već godinama su za cijelo javno zdravstvo na otprilike sličnoj razini od oko osam milijardi kuna. Problem, to jest kršenje zakona, predstavljaju “dospjele obveze”, koje za vrijeme aktualne Plenkovićeve Vlade kontinuirano rastu, usprkos rastućem gospodarstvu i rastućim prihodima HZZO-a, te usprkos nekoliko dodatnih “sanacija” tijekom 2017. i 2018. godine, upozorava Jovanović.

Saborski zastupnik ističe da su koncem 2015. godine “obveze cijelog zdravstva iznosile su oko 2,5 milijardi kuna, od čega bolničkog sektora oko 1,9 milijardi kuna, a da su na dan 31.12. prošle godine dospjele obveze bolničkog sektora iznosile su oko tri milijarde kuna.

– Obzirom da je tijekom 2017. i 2018. godine iz Državnog proračuna, povrh prihoda od HZZO-a, za dugove bolnica uplaćeno još oko 1,7 milijardi kuna, to znači da su u protekle tri godine HDZ-ovih Vlada javne bolnice u Hrvatskoj stvarale u prosjeku oko 77 milijuna kuna novog duga svaki mjesec. U pravilu taj trend ubrzava te je u 2018. godini bilo i preko 100 milijuna kuna rasta dospjelih obveza mjesečno, piše u priopćenju za javnost zastupnik SDP-a Jovanović.

Nadalje, on ističe da financijski plan HZZO-a za 2019. godinu iznosi gotovo 26 milijardi kuna, što ga čini najvećim u povijesti, do čega je, pojašnjava, došlo “prvenstveno zbog povećanja stope obveznih doprinosa za zdravstveno osiguranje, koji čine oko 82 posto svih prihoda HZZO-a.

– Usprkos tome dospjele obveze bolničkog sektora su u rujnu 2019. godine bile na rekordnoj razini od oko 4,3 milijardi kuna i činile su oko 99 posto dospjelih obveza svih javnih zdravstvenih ustanova u Hrvatskoj, stoji u Jovanovićevom priopćenju.

Protekle tri i pol godine, piše Jovanović, “prihodi bolničkog sektora (od HZZO-a) kontinuirano rastu, ali rashodi rastu još brže, dijelom zbog rasta troškova zaposlenih (zbog povećanja plaća izmjenama kolektivnog ugovora, ali i novog zapošljavanja!), u prosjeku oko 4,5 posto godišnje”. Međutim, napominje SDP-ov saborski zastupnik, u istom razdoblju značajno brže rastu troškovi za lijekove, prosječno oko 20 posto godišnje, dok farmaceutska industrija – proizvođači i veledrogerije – uglavnom ističe kao cijene lijekova ne rastu ili čak padaju, što znači da raste potrošnja (količina), a istovremeno se liste čekanja ne smanjuju”.

– Nedavno potpisane izmjene kolektivnog ugovora za zdravstvo – povećanje dodataka za sedam posto – neznatno će povećati plaće djelatnika, a osjetno će povećati rashode javnih zdravstvenih ustanova. Istovremeno, zapravo nisu osigurana dodatna sredstva – HZZO je prošli tjedan malo povećao cijene usluga i “limite” bolnicama, ali HZZO-u su ostali isti prihodi – pa je za očekivati jedino daljnji, još brži rast dospjelih obveza, navodi Jovanović u priopćenju za javnost.

Željko Jovanović smatra da “nedavno najavljene mjere povećanja izdvajanja građana za zdravstvo – na primjer mogućim rastom cijene police dopunskog zdravstvenog osiguranja – su ne samo bezobrazne, s obzirom na razinu (ne)dostupnosti zdravstvene zaštite za većinu građana, već same po sebi neće postići ništa bez dodatnih reformskih mjera koje bi omogućile da se ta dodatna sredstva doista učinkovitije iskoriste za pružanje više i bolje zdravstvene zaštite građanima i povećanje zadovoljstva djelatnika u zdravstvu”.

Zato bi, podvlači saborski zastupnik, samo s “tehničkog” aspekta, trebalo promijeniti barem sustav participacija, sustav plaćanja bolnica, sustav plaćanja/nagrađivanja djelatnika, sustav nabave lijekova, sustav kontrole troškova…

– Većina od tih bazičnih mjera nisu čak ni u najavi, a kamoli u pripremi ili provedbi. Stoga bi svako dodatno “dolijevanje” novca u ovako “vođeno” zdravstvo trenutno značilo samo dodatni odljev tih sredstava u ruke (nekih) dobavljača i “navikavanje” sustava na još veću neučinkovitost. Za konkretne reforme u smjeru osiguravanja fiskalno održivog zdravstvenog sustava aktualni ministar zdravstva očito nema ni volje, ni želje ni znanja, zaključuje Jovanović u priopćenju.