Svjetski dan ukidanja specizma – diskriminacije na osnovi vrste, prvi put je obilježen u Hrvatskoj na poticaj inicijative za prestanak iskorištavanja životinja “STOP SPECIZMU”.

Inicijativa “STOP SPECIZMU” obilježila je taj dan u subotu provokativnom akcijom u Zagrebu, a osim u Hrvatskoj, akcije su se simultano održale i u Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Kanadi, Americi.

Cilj obilježavanja toga dana jest podići svijest o danas najrasprostranjenijem i najaktivnijem obliku diskriminacije – specizmu, ističu i inicijativi i tvrde da su meso, mlijeko, jaja, koža, proizvodi testirani na životinjama sve proizvodi specizma – diskriminacije na osnovi vrste.

Tako navode da, kao što je rasizam diskriminacija na osnovi fizičkih razlika, tako je specizam diskriminacija na osnovi fizičkih razlika i kulturoloških pogleda na ne-ljudske životinje.

Inicijativa “STOP SPECIZMU” djeluje već četiri godine i svakodnevno diže glas za prava životinja, nespecizam i veganstvo. Ali, ističu, naša je borba je više od samih riječi jer riječi bez djela ne znače ništa i naš je cilj potaknuti ljude na razmišljanje ali i akciju s skladu s razmišljanjima.

Joan Dunayer u svojoj je knjizi „Specizam“ objasnila;

“Kada god vidite pticu u kavezu, ribu u posudi ili neljudskog sisavca na lancu, gledate specizam. Ako vjerujete da pčela ili žaba imaju manje prava na život i slobodu negoli čimpanza ili čovjek, ili smatrate da su ljudi superiorni drugim životinjama, potpisujete specizam. Ako posjećujete vodene zatvore i zoološke vrtove, idete u cirkuse koji sadrže ‘točke sa životinjama’, nosite neljudsku kožu ili dlaku, ili jedete meso, jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam. Ako zagovarate ‘humanije’ klanje pilića ili manje okrutno zatočivanje svinja, vi održavate specizam.”

– Kroz povijest, ljudi su bili žrtve diskriminacije i nasilja kao rezultat seksizma ili rasizma. Ropstvo ili nasilje nad ženama danas su smatrani neprihvatljivim, odvratnim činovima, no prije nije bilo tako. Zapravo, nekada je takvo postupanje prema ljudima bilo sasvim normalno, budući da se vjerovalo da su neki ljudi inferiorniji nad drugima.

Kao što je rasizam diskriminacija na osnovi fizičkih razlika, tako je i specizam diskriminacija na osnovi fizičkih razlika i kulturoloških pogleda na ne-ljudske životinje. Primjerice, u većini se zemalja smatra normalnim jesti svinje, krave i piliće, a istovremeno živjeti u zajednici sa psom ili mačkom. Ljudi koji žive u takvim kulturama zgražavaju se nad ljudima i zemljama koje jedu kitovo, dupinovo ili cak pseće i mačje meso. S druge strane, u nekim je kulturama suludo jesti krave. Razlika u jedenju nekih vrsta nije moralna, već samo kulturološka, jer jesti, odnosno, sudjelovati u iskorištavanju i ubijanju bilo kojeg živog bića nije moralno.

Vrijeme je da prestanemo biti dvolični.

Vrijeme je da shvatimo da pas ili mačka s kojom živimo, kao i svinja ili krava zatočena na farmi koja čeka smrt, imaju jednako pravo na život te jednaku želju za slobodom, navode iz Udruge za prestanak iskorištavanja životinja.