Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
8. prosinca 2019.
Prsti u pekmezu

Diskretan šarm kleptokracije: Najveći problem nisu ministri, nego je to Andrej Plenković

snimio Darko Jelinek
snimio Darko Jelinek
Autor:
Objavljeno: 7. srpanj 2019. u 15:36 2019-07-07T15:36:43+02:00

Također, odmah se postavlja logično pitanje: zašto se traži samo smjena Kuščevića, a ne i Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac ili Gorana Marića, ministara koji su također uhvaćeni s »prstima u pekmezu«...

U Svetom Martinu na Muri, HNS-ovci, koalicijski partneri HDZ-a bez kojih, praktički do jučer, ne bi bilo Plenkovićeve vlade, odaslali su sa svog stranačkog druženja »snažnu« poruku: traže da premijer smjeni aktualnog ministra uprave Lovru Kuščevića, jer je čak i Vrdoljakovim narodnjacima, koji imaju krajnje »fleksibilnu« optiku za široki spektar financijskih zlouporaba i malverzacija, postalo jasno kako kompromitirani ministar svojom aferom o enormnom bogaćenju i uvećavanju vlastite imovine u kratko vrijeme obavljanja dužnosničkih funkcija, toliko šteti vladajućoj nomenklaturi da je postao preteški, gotovo nepodnošljivi uteg kojeg se vladajuća koalicija treba što prije riješiti, želi li efikasno i brzo sanirati štetu i sve oštriju osudu javnosti.

​Naravno, HNS-ovce ne smeta(ju) toliko Kuščević i njegove »poduzetničke« vratolomije (danas već možemo govoriti o tzv. Kuščevićevom poučku za retardirane, kako u par godina posredovanjem politike ostvariti hrvatski san o bogatstvu), već im je ovo izvrsna prilika da si osudom »grogiranog« ministra priskrbe nešto poena u javnosti, ali i pripreme teren za neka buduća pretrčavanja i(li) povratak u staro jato na ljevici, jer brzo će izbori, a pod okriljem HDZ-a u novom dijeljenju karata za njih, gotovo izvjesno, neće biti više mjesta.

​Međutim, reakcije u starom društvu ni malo nisu pozitivne, čini se da su ih svi zarad izborne izdaje i posvemašnje nevjerodostojnosti »otpisali«, ali zapravo bolje nisu ni zaslužili; političko poduzetništvo koje tako »odlučno« i »oštro« osuđuju kod Kuščevića došlo im je samima glave, nitko ih više ne doživljava kao ozbiljnog i pouzdanog partnera, postali su predmetom sprdnje i prezira.

Političko beščašće

Također, odmah se postavlja logično pitanje: zašto se traži samo smjena Kuščevića, a ne i Tomislava Tolušića, Gabrijele Žalac ili Gorana Marića, ministara koji su također uhvaćeni s »prstima u pekmezu«, posebice potonji, koji se pretvara u novi, veliki slučaj, potencijalno čak i opasniji od afere s Kuščevićem, jer svojim je razigranim mešetarenjem u stjecanju kuća, stanova, vikendica, nejasnim »nekretninskim« šurovanjima s Crkvom (splitski franjevci), čudnim, krajnje sumnjivim financijskim i poslovnim pogodovanjima poznatom poduzetniku i prijatelju Zvonku Šariću, pri čemu se izravno koristio ministarskom funkcijom (raspolaganje državnom imovinom) i utjecajem, samo potvrdio koliko su Plenkovićevi ministri skloni i okrenuti vlastitom financijskom i materijalnom probitku; zapravo da je to kleptokratska vlada bez presedana u novijoj povijesti HDZ-a, koja tuče sve dosadašnje rekorde.

3636919

Gotovo svaki član Plenkovićeve vlade, naravno na čelu s premijerom, na svoj je način, nekompetentnošću, korumpiranošću i slično obesmislio i(li) osramotio funkciju i dužnost koju obnaša; međutim čini se kako to, nikoga od odgovornih ni najmanje ne brine. Na novinarski upit, Stjepanu Ćuraju, koji je iznio u ime HNS-a zahtjev za smjenom Kuščevića: a što ako se premijer ogluši i ne udovolji svojim koalicijskim partnerima; nije bilo nikakvog suvislog odgovora, odnosno i on sam dobro zna kako su to prijetnje praznom puškom i da se neće ništa dogoditi. HNS-ovci će se poklopiti ušima i nastaviti grickati mrvice vlasti s Plenkovićeva stola (naravno, sve pod egidom zaštite famozne kurikularne reforme) dok još to mogu, jer i sami su svjesni kako ih nakon sljedećih parlamentarnih izbora više nigdje neće biti.

Zahvaljujući Vrdoljaku i društvu HNS-ovski ćup je išao na vodu i dobro je (na)pojio stranački krug odabranih, ali upravo zahvaljujući istim tim ljudima, na koncu se (suicidalnim pretrčavanjem u naručje Plenkoviću) razbio, tako da je veliko pitanje: ne hoće li, već kada će se stranka početi rasipati? HNS je čista dubioza hrvatske politike, koja se na koncu pretvorila u karikaturu kada su, iako koaliraju s HDZ-om, koji će imati svog predsjedničkog kandidata na skorašnjim izborima, ponudili Milanoviću da će ga podržati u izbornoj utrci, usprkos činjenici da će upravo on biti najozbiljniji konkurent predstavnici vladajuće stranke.

Ova besramna ponuda, koja teško da ima premca u analima novodobne hrvatske politike izazvala je brojne reakcije, očekivano najviše u redovima Glasa, koji su zaprijetili kako će, prihvati li, kojim slučajem SDP-ovu ponudu, uskratiti svoju potporu Milanoviću, jer Vrdoljak i društvo su toliko okuženi besprincipijelnošću i nemoralom da je to nepodnošljivo čak i za izrazito niske, gotovo nepostojeće standarde hrvatske politike. Uostalom, da se ne lažemo i Anka Mrak Taritaš, Davor Bernardić, Božo Petrov, Vilibor Sinčić, ostanimo samo na vodećim imenima oporbenog bloka, svaki od njih je na svoj način ostavio trag u povijesti hrvatskog političkog beščašća; svaki je bio ili još uvijek jest sudionik besprizornih afera koje (raz)otkrivaju njihov lik i djelo i jasna su potvrda koliko je i zašto je ovakva Republika Hrvatska, kakvu imamo danas »slučajna država«.

Ako im pridodamo (samo neke) vodeće likove našeg poslovnog, akademskog, sportskog i uopće javnog i društvenog života, u širokom luku od Ivice Todorića, Nadana Vidoševića, preko braće Mamić, Šaurića, Ramljaka, Dalićke do rektora zagrebačkog sveučilišta Borasa, te raznoraznih predstavnika Crkve, braniteljskih udruga i slično (lista je uistinu podugačka i respektabilna); nikako ne zaboravimo Milana Bandića i njegove »žetončiće« (saborski prebjezi bez moralnog profila), odnosno, do jučer nedodirljivog Sanadera; dakle tip »uspješnih« ljudi kojima je vrhunaravni princip: po svaku cijenu, ne birajući sredstva i ne obazirući se na druge ostvariti vlastiti interes, te uvijek i svugdje u svakom pogledu profitirati, onda imamo (veliki) dio monumentalne freske, kojoj u središtu nedostaju samo Plenković, njegovi ministri i »partijski« drugovi (prije svih nezaobilazni Milijan Brkić), pa da slika bude potpuna.

3637053

To je slika i (ne)prilika novodobne hrvatske političke i uopće društvene i javne scene koja svojim autističkim i štetočinskim ponašanjem daje pečat cijeloj zajednici, koja se nota bene, gotovo po svim parametrima nalazi na začelju ljestvice razvijenosti među svim državama u EU. Bolji smo samo od Bugara, ali ni to nećemo biti zadugo, jer toliko maštovito i talentirano krademo budućnost vlastitoj djeci, tako kreativno radimo u korist vlastite štete, da nam pored nas samih, drugi neprijatelji i ne trebaju.

»Kolekcionarski« apetiti

»Bogu hvala, toliko toga ima(m) da je teško to sve i pratiti«, tako je reagirao Lovro Kuščević kada se pokrenula afera oko njegovih »kolekcionarskih apetita« u svezi kuća i nekretnina koje je nanizao (sada znamo i da je lagao kada je tvrdio da se kao načelnik općine izuzeo od glasovanja o prenamjeni zemljišta i time izravno utjecao sebi u korist), tako da činjenica što kuću u kojoj stanuje (i koju preko ljeta turistima izdaje za masne novce) više od jedanaest godina nije prijavio u katastar, postaje »minorni grijeh« (iako se radi o eklatantnom nepoštivanju zakona) u odnosu na javno iznošenje neistina, što si nitko odgovoran, a posebice ministar u vladi i politički tajnik vladajuće stranke ne smije dozvoliti. Ali, već smo se uvjerili: što vrijedi za Plenkovića i njegove ministre, ne vrijedi za nas, tzv. obične građane.

HNS-ovci i njihove političke vatrolomije

HNS-ovce ne smeta(ju) toliko Kuščević i njegove »poduzetničke« vratolomije, već im je ovo izvrsna prilika da si osudom »grogiranog« ministra priskrbe nešto poena u javnosti, ali i pripreme teren za neka buduća pretrčavanja i(li) povratak u staro jato na ljevici, jer brzo će izbori, a pod okriljem HDZ-a u novom dijeljenju karata za njih, gotovo izvjesno, neće biti više mjesta.

Ministar državne imovine, Goran Marić se također sve više zapetljava u mrežu vlastitih »poduzetničkih« poteza; do jučer »nije znao« procijeniti vrijednost svojih kuća, vikendica i stanova, maksimalno je, praveći se naivan, umanjivao njihovu stvarnu vrijednost, koja je realno višestruko veća, a već se zakotrljala nova afera u kojoj si je obitelj Marić (Goranova supruga i sin) međusobno poklanja stanove i imovinu, posuđivala novce, pa ih onda prodavala, kako bi ponovno to što je skupo prodala jeftino kupila, a »naknadu« za posredovanje u svim tim mutnim poslovima, Marić je »poslovnom partneru i prijatelju« kompenzirao iz portfelja državne imovine kojom kao ministar upravlja.

3015610

Ministrica Gabrijela Žalac je skrivila prometnu nesreću, da bi se potom otkrilo kako već dvije godine vozi bez produžene vozačke dozvole, a onako uz put se otkrio i novi Mercedes za koji još i danas ne znamo je li ga kupila, povoljno od »prijatelja, poznatog šibenskog poduzetnika« iznajmila, ili su to zapravo samo njeni roditelji privremeno garažirali vozilo u ministričinom dvorištu, za koje, opet nije jasno: jesu li ga kupili, iznajmili ili će ga tek kupiti? Priča ima još varijanti, ali kao i navedene, krajnje su neuvjerljive, teško da bi ih i dijete u vrtiću »popilo«. Ministar Tomislav Tolušić ima probleme s matematikom i geometrijom, nikako mu ne polazi za rukom izračunati koliko to stvarno njegova novoizgrađena kuća (koju je zidala firma kojoj je kao virovitički župan dodjeljivao velike i unosne poslove) ima kvadrata, da bi se na koncu ipak, uz jedvite jade utvrdilo kako ih je u svojoj prijavi nadležnim uredima prepolovio, jer je pod roštiljnicu podveo pola kuće.

Potpredsjednik Sabora i HDZ-a Milijan Brkić koji se »uvalio« u koloplet policijsko-obavještajno-financijsko-političkih i inih afera, kao što je plagirao diplomski rad (a da za to nije snosio nikakve konsekvence), zapravo neprestano plagira i svoje političko ponašanje; sasvim slučajno je njegov brat, na gradskom natječaju, od Bandića (koji naravno s tim nema nikakve veze) »ishodio« 20-ak poslovnih prostora u centru Zagreba za skromne obiteljske poduzetničke inicijative.

Nisu krivi ministri, nego onaj tko dopušta

Fascinantno je s kolikom lakoćom Plenković relativizira i banalizira afera svojih ministara. Ali, pokušajmo zapamtiti: najveći problem ove vlade nisu Plenkovićevi ministri (rade ono što im se dozvoljava), već sam premijer Plenković. Zašto si to dozvoljavamo, zašto dopuštamo da nam to rade?

Moram priznati da poslovna mašta Kuščević, Gorana Marića i ostalih, posebice formalnih i neformalnih članova grupe Borg, daleko nadilazi čak i književnu maštu čuvenog kolumbijskog pisca i nobelovca Marquesa koji je u romanu »Sto godina samoće« opisivao »fantastična i čudovišna zbivanja« u neobičnom gradu Macondo, koji je, kako vidimo naspram Hrvatske danas, puka i naivna dječja igrarija. A, Plenkovićevo izbjegavanje da se u slučaju Agrokor pojavi pred Povjerenstvom za sprječavanje sukoba interesa tražeći i obrazlažući izuzeće predsjednice Nataše Novaković bijednim i jadnim eskapadama o njenom mogućem sukobu interesa, ući će, po svojoj bestidnosti u anale hrvatske političke prostitucije i beščašća.

Dovoljno je samo podsjetiti kako u vladi kao ministar financija i jedan od najbližih premijerovih suradnika, sjedi Zdravko Marić, dugogodišnji, visokopozicioniran zaposlenik i Todorićeva uzdanica u Agrokoru i to nikome ne smeta, ali to, što je gđa. Novaković radila kao gotovo beznačajna službenica u HUP-u (za koji je najviše sredstava za rad izdvajao upravo Todorićev Agrokor), e to je nepremostiv problem. Uistinu, zar je moguće da nam se vladajuća nomenklatura sa svojim »pratećim« orkestrom pravnika, poslovnjaka, špijuna i cijele te bulumente besprizornih likova i tipova, tako otvoreno i podrugljivo smije u lice, znajući da ima posla s »ovcama« kojima može uvijek, kada im to padne na um prodati rog za svijeću.

Lakoća banaliziranja

​Fascinantno je s kolikom lakoćom Plenković relativizira i banalizira afera svojih ministara. Ali, pokušajmo zapamtiti: najveći problem ove vlade nisu Plenkovićevi ministri (rade ono što im se dozvoljava), već sam premijer Plenković. Zašto si to dozvoljavamo, zašto dopuštamo da nam to rade? Hoće li izlaz iz ove nemoguće situacije premijer pokušati razriješiti nekakvom »solomonskom« rekonstrukcijom vlade; formalno mora naći zamjenu za ministricu vanjskih poslova Mariju Burić Pejčinović koja od jeseni odlazi na rad u Vijeće Europe, pa onda u paketu »žrtvovati« nekog od ministara?

3636931

Hoće li »nagovoriti«, najistureniju metu napada Lovru Kuščevića da »u interesu stabilnosti vlade« sam odstupi, to će se već, možda do kraja tjedna i znati. Ali, time se ništa bitno neće promijeniti u »(ne)moralnom« habitusu Plenkovićevih ministara, njihovi se »dugi« prsti neće skratiti. Banditizam, lopovluk, pljačka, otimačine, prijevare, kriminal, malverzacije, korupcija nepotizam, klijentelizam, sve moguće zlouporabe i kontrola policijsko-obavještajnog aparata i interesu vladajućeg političko-poslovnog gremija (pod okriljem HDZ-a i njemu bliskih oligarha) i dalje će se nastaviti. Osim toga, kada bi to Plenković i želio (a ne želi), objektivno se u to ne može upustiti, a da ne dovede samog sebe i svoju vlast u pitanje, jer dolaze predsjednički izbori, potom RH preuzima predsjedanje EU-om, zatim dolaze parlamentarni izbori i njemu će stalno biti vezane ruke, izuzev za vatrogasne mjere, kao sada u slučaju Kuščevića.

Pored toga, tko zna što bi još sve novog donijelo otvaranje ove kleptokratske Pandorine kutije, tako da mu je stalna zadaća do sljedećih izbora što je moguće više eutanazirati bilo kakvo »talasanje« u stranci, vladi i uopće u društvu, kako bi se izbjegao poučan Sanaderov usud, ali koji nikoga ničemu nije naučio. Građani i dalje u velikom broju glasuju za HDZ (iako je nepravomoćno osuđen kao kriminalna organizacija), elita se i dalje bahato ponaša ignorirajući sve moralne, pa i zakonske norme, pravosuđe je i dalje nefunkcionalno i pod utjecajem politike, mnogi su od svega odustali i napustili zemlju, a mi koji smo ostali i koji ne vidimo HDZ i uopće postojeće političke elite kao rješenje naših problema, ustrašeni za budućnost vlastite djece i neizvjesnošću galopirajućeg siromaštva pokorno šutimo. I dok je tako nemamo se čemu nadati.

Politika je u međuvremenu sve (pre)uzela u svoje ruke, bavi se svime i svima, pa čak i onim što naizgled stvarno nema nikakve veze s politikom. Dok je tako, osuđeni smo na stagnaciju i zaostajanje za demokratskim i pristojnim svijetom, ali kako kaže Victor Hugo: »Raj za bogate napravljen je od pakla siromašnih«. Oni koji ništa nemaju, ništa i ne mogu izgubiti i tu je ta bitna društvena razlika: prokletstvo bogatih je u tomu što nikada neće, niti žele shvatiti patnje siromašnih.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.