Služio je desetmjesečnu kaznu na koju je osuđen jer je od odvjetnika Petra Miletića naručio jednu nepotrebnu studiju i pribavio mu protupravno iz državnog proračuna pola milijuna kuna. Kaznionica je Polančecu oprostila 40 dana
ZAGREB Bivši potpredsjednik Vlade Damir Polančec u četvrtak će biti otpušten iz zatvora. Uprava kaznionice u Turopolju, gdje je služio desetmjesečnu zatvorsku kaznu, oprostila mu je 40 dana, pa će Polančec ranije izaći na slobodu. Povjerenstvo Ministarstva pravosuđa prethodnom je odbilo Polančecove zahtjeve za puštanje nakon odslužene polovice i dvije trećine kazne. On je u zatvoru od 15. listopada prošle godine nakon što je osuđen zato što je od odvjetnika Petra Miletića naručio jednu nepotrebnu studiju i pribavio mu tako protupravno iz državnog proračuna pola milijuna kuna.
Slobodan čovjek
Tako će Polančec ponovno biti slobodan čovjek tri dana po pristupanju Hrvatske Europskoj uniji, a njegovo procesuiranje bilo je isticano kao primjer borbe protiv korupcije na najvišoj razini, što je bio među glavnim uvjetima za zatvaranje poglavlja pravosuđe. Može se stoga reći da je i Polančec dao nemali doprinos ulasku Hrvatske u Uniju. Iako je vrlo dvojbeno je li nekadašnji bliski suradnik Ive Sanadera i Jadranke Kosor zaista morao ići u zatvor.
Protiv Polančeca je još u tijeku suđenje u takozvanoj aferi Spice, u kojem je na ročišta redovito dolazio iz zatvora, u kojem je, inače, bio zadužen za rastjerivanje kormorana na obližnjem ribogojilištu. Zbog navodnog sudjelovanja u sumnjivom planu preuzimanja Podravke od strane menadžera te tvrtke, Polančec je pritvoren krajem ožujka 2010. godine. U Remetincu je proveo 114 dana, dijelom i zbog slučaja HEP-TLM, u kojem je kasnije kazneni progon protiv njega bio obustavljen. Jednakim epilogom za Polančeca završio je i slučaj Ina – MOL, u kojem ga je USKOK isprva teretio za štetan dioničarski ugovor s mađarskom kompanijom. Osim za studiju, bivši potpredsjednik Vlade osuđen je za rashodovane reflektore postavljene na nogometnom igralištu u njegovom rodnom Đelekovcu. Tu je zaradio uvjetnu jednogodišnju kaznu, nakon što se nagodio priznajući krivnju za »nezakonito posredovanje«.
– Ako sam ja postupao s ciljem, namjerom, svrhom ili motivom da odvjetniku Miletiću pribavim nepripadnu imovinsku korist, daj mi Bože da izgubim oba oka, da mi se isuše obje ruke i obje noge i neka krepam u najgorim mogućim mukama koje možete zamisliti, izjavio je Polančec na dan kad je započeo služenje zatvorske kazne.
Sudac Ivan Turudić nije uvažio njegovu obranu da je putem te studije zapravo uštedio državi višestruko veću sumu novca. Miletić je, naime, pomogao Polančecu da se nagodi s nekadašnjim zaposlenicima Borova srpske nacionalnosti, njegovim klijentima, koji su tužili Hrvatsku tražeći isplatu zaostalih plaća i priznanje još nekih materijalnih prava.
Vukovarska nagrada
Polančec je na ovaj način osigurao nastavak proizvodnje u Borovu, dobio za to godišnju nagradu grada Vukovara, zahvalni su mu bili i vodeći politički predstavnici Srba u Hrvatskoj, a nekoliko godina kasnije zbog istog je djela završio iza rešetaka. Činjenica je da je ta studija o konvalidaciji bila izmišljena samo da se isplati Miletića i nije niti približno vrijedila 500 tisuća kuna, ali prvo DORH, a onda i Turudić nisu uzeli u obzir cijeli kontekst u kojem je ta studija nastala. Polančec je osuđen na 15 mjeseci, no Vrhovni sud kaznu mu je smanjio za pet mjeseci.
