snimio Nenad Reberšak
Ono što smo radili transparentno je, može se pratiti. Odgovorilo se na javnu raspravu, išlo se u međunarodne recenzije, sad se radi na osiguranju uvjeta za provedbu. Moram reći da mi kao nestranačkoj osobi iz struke i cijelom mom stručnom timu, HNS daje zbilja veliku podršku. S druge strane, kritičari su govorili da u to ne treba ići još dvije, tri godine, dok se ne izjednače uvjeti diljem Hrvatske – to nije realno.
Neposredno uoči objave rezultata natječaja za novu Ekspertnu radnu skupinu (ERS), s ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak razgovarali smo o toj i drugim vrućim temama u resoru koji namjerava reformirati.
Kakav sastav ERS-a očekujete?
– Ministarstvo je odradilo svoj posao, uputilo sve materijale uredu premijera, očekuje se da PSP potvrdi administrativnu provjeru kako bi se mogle objaviti pravovaljane prijave. Nakon žalbenog roka između potvrđenih kandidata PSP izabire članove ERS-a. Međutim, treba reći da ovu eksperimentalnu provedbu reforme vodi Ministarstvo. Tako je to napisano i u predloženom akcijskom planu. Od ERS-a, kad bude imenovan, očekuje se prije svega da prati eksperimentalnu provedbu.
ERS će vam biti nadzornik?
– Ne, već netko tko prikuplja informacije, obrađuje ih i planira neke sljedeće korake. Sada radimo na implementaciji kurikuluma. A ono što predstoji, i gdje definitivno vidim ulogu ERS-a, je korak naprijed. Pred nama je razrada kurikuluma za 9-godišnju osnovnu školu, ERS bi tu trebao imati veću ulogu.
Očekujete da će ERS biti prije svega tijelo stručnjaka, a ne politički imenovanih kadrova?
– Da. I ranije smo za reformske procese imali različita povjerenstva, jedino ona nisu bila formirana na ovaj način kao što se sad formira ERS koji očito izaziva veliku pažnju javnosti, što je dobro.
Četiri grupe
Je li vam prihvatljivo da na čelu ERS-a bude državni tajnik Matko Glunčić, koji navodno pretendira na to mjesto? Može li ERS voditi osoba koja je kurikularnu reformu nazivala promašenom i štetnom?
– Legitimno je pravo svakog da se javi. Tako se i državni tajnik može javiti. Postoje različiti pristupi tko može voditi takav proces, osobno ne bih imala ništa protiv da to vodi osoba koja je dužnosnik ukoliko bi to bilo u njegovom djelokrugu obaveza. To nije kod državnog tajnika Glunčića slučaj. Ako se taj problem pojavi, to bi trebalo razriješiti, ali prije svega treba uzeti u fokus da osoba koja vodi ERS mora imati kompetencije, projekte, radove s tog područja, dokazati svoju stručnost. Naravno, prije svega udovoljiti kriterijima iz natječaja.
Očekujete li da imenovanje novog tima prođe bez žestokih reakcija kakve su pratile prošli ERS?
– Očekujem da to bude tijelo stručnjaka. Zato smo dosta jasno formulirali četiri grupe stručnjaka iz škola, nastavničkih studija, pedagoge, stručnjake iz sustava visokog obrazovanja, da bi se jasnije profilirali ljudi koji se javljaju. Žao mi je da smo ušli u fazu propitivanja osoba umjesto propitivanja njihove uloge.
Kad će se imenovati ERS?
– Mislim da će trebati još mjesec dana.
Koliko se škola dosad prijavilo za eksperimentalnu fazu kurikularne reforme?
– Javile su se škole iz različitih krajeva Hrvatske, s juga i sa sjevera. Upita imamo dosta, ali kad dođe rok, znat ćemo više. Rok od mjesec dana škole nastoje rasporediti tako da donesu potrebne odluke.
Učitelji i nastavnici svjedoče da je interes za reformu pao, a entuzijazam splasnuo u odnosu na 2015., kad se oko reforme obrazovanja na noge diglo 50.000 ljudi. Vjerujete li da možete vratiti taj polet u škole?
– Ja imam malo drugačiji dojam. Danas smo bili u jednoj školi u Zagrebu, a entuzijazam učitelja, učenika i predstavnika roditelja je bio stvarno visok. Naravno da postoji puno pitanja, ali moramo biti svjesni da se promjene događaju jedino ako u njima sudjelujemo. To da netko sjedi i čeka promjene, ne pomaže. Sudjelovanje u reformi traži dodatni napor, ali sigurna sam ipak da će taj proces biti i jako uzbudljiv, jer to je prvi put nakon dugog niza godina da se s ovakvim eksperimentom i ovako velikim obuhvatom ulazi u hrvatske škole.
Eksperimentalni program
Hoće li udžbenici biti na vrijeme gotovi?
– Upravo smo objavili poziv nakladnicima za eksperimentalne udžbenike i digitalne materijale. Sad su u niskom startu jer je rok za predaju materijala 1. svibnja. Očekujem da bi ih do 1. lipnja mogli otvoriti eksperimentalnim školama, da učitelji vide materijale. Ne samo prijedloge tiskanih udžbenika koji će sada biti bitno reducirani, nego i digitalne materijale, tako da odluče što će od toga koristiti.
Nakladnici tvrde da nemaju vremena ni podloge za nove udžbenike…
– Eksperimentalni program provodi se u skladu s postojećim zakonskim rješenjem, sukladno članku 29. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi, a za njegovu provedbu može se odobriti odstupanje od nastavnog plana i programa. Većina kurikuluma je gotova, a ako se neki još budu dorađivali nakon recenzija, ne očekuje se da se eksperimentalni materijali prilagođavaju novim inačicama. Prilagodbu nastavnog procesa u tom slučaju odradit će ministarstvo kroz podršku učiteljima i nastavnicima. S nakladnicima, inače, komuniciramo intenzivno već od jeseni prošle godine.
Koji će biti omjer klasičnih i digitalnih udžbenika?
– Ukupni fizički materijali ne smiju prelaziti 70 posto sadašnjih. To znači barem 30 posto lakše torbe. Ali bit će još lakše, jer smo planirali da svi učenici i svi učitelji dobiju tablet – znači njih oko 7000. Sve što bude dostupno u obliku fizičke knjige koja može ostati u školi, bit će dostupno i na tabletu. To je direktno rasterećenje ne samo težine torbe, nego i korak prema digitalnoj transformaciji škola.
Spominjete lakše školske torbe, no intencija reforme nisu bile lakše torbe, nego potpuna promjena načina učenja, uz redukciju viška sadržaja.
– Torbe su samo simbol rasterećenja, ali je važno jer predstavlja iskorak digitalne transformacije. Naravno, glavna je promjena u orijentaciji prema razvoju kompetencija učenika. Međunarodne recenzije koje smo dobili uglavnom su pozitivne, a dosta je česta primjedba da je u kurikulumima u odnosu na broj sati još uvijek previše gradiva. U tom smislu, od stručnih radnih skupina tražimo da uvaže recenzije, da se još jedan dio rastereti.
Fondovi i proračun
Hoće li svi učenici za godinu-dvije imati na klupama tablet? Koliko je to doista potrebno?
– Mislim da je potrebno. Tableti danas nisu skupi. Za 6.000 učenika i oko 1.300 nastavnika, a cijena im je nekoliko stotina kuna, to nije prevelik trošak. To neće biti na teret roditelja. Kad se jednom zaduži tablet, to nije samo za jednu godinu, nego za više godina, a ako se smanji broj fizičkih knjiga i cijena, mislim da to ima opravdanje. U Estoniji je digitalna transformacija bitno pridonijela promjenama u školskom sustavu. Danas se obično u školi gradivo predaje, a kad dobiješ zadaću, suočavaš se s poteškoćama. Moglo bi biti obrnuto, da se videopredavanje pogleda prije, ili neki materijali pripreme, a da se u školi postavljaju pitanja, rješavaju problemi, da škola stvarno dobije kvalitativni iskorak prema razvoju viših kognitivnih razina.
Tko će pokriti trošak tableta za svu školsku djecu?
– Dijelom EU fondovi, a dijelom državni proračun. U 2019. bi trebao početi projekt e-škola težak milijardu kuna, namijenjen edukaciji i opremanju škola. Razgovarat ćemo i s osnivačima koji se i sada uključuju u sufinanciranje udžbenika preko sredstva za decentralizirane funkcije u kojima je i obrazovanje. Potrudili smo se da eksperimentalna provedba nikako ne padne na teret škola ili roditelja, a potrudit ćemo se i da ono što učitelji rade, na neki način kompenziramo.
Konstruktivni dijalog
Recenzije kurikuluma uglavnom su gotove, što je s recenzijom povijesti u HAZU?
– Još je čekamo. Na vrijeme smo sve predali, čak prije nego za hrvatski, a recenziju za hrvatski smo dobili. Međutim, imamo recenziju za povijest iz Njemačke.
Ima li HAZU neki rok?
– Pa dogovarali smo se, morat ću nazvati predsjednika HAZU-a (smijeh, op.a.)
Što ako ocjena bude negativna? Hoće li se pisati novi kurikulum povijesti?
– Ne očekujem negativnu ocjenu. Ako stvarno budu neke ozbiljne zamjerke, onda bi trebalo intenzivno raditi na kurikulumu. Međutim, očekujem da HAZU nastavi konstruktivni dijalog da bismo taj posao završili. Svi u Hrvatskoj koji mogu neku temu stručno obraditi, trebaju ne samo dati svoj doprinos, nego i pristupiti temi s osjećajem za kompromis. Nije toliko važno hoće li se nekoj temi posvetiti više ili manje sati, puno je važnije da pružamo mogućnost učenicima da u školi steknu kompetencije važne za život. Važno je da škola njeguje potencijal učenika za kvalitetan profesionalni život, ali i potencijal da budu sretni. A to se neće dogoditi ako stalno moraju svjedočiti prijeporima oko stvari iz prošlosti koje često nisu nešto što bi njima bilo od presudne važnosti.
Problem će biti i međupredmetne teme, osobito zdravstveni odgoj… Što ćete s grupacijom roditelja koji u svemu vide pornografiju i nemoral?
– Roditelji su nam dali veliku podršku. Projekt uvođenja obavezne informatike podržalo je 80 posto roditelja, a projekt eksperimentalnog uvođenja kurikuluma 73 posto. Ja očekujem od svih da čitaju dokumente i na temelju toga ukažu ako postoji sporni sadržaj. Udruga koja je tražila moju smjenu, iznosila je laži. Bila sam izuzetno uvrijeđena imputacijama da bih ja na bilo koji način promovirala strahote o kojima oni govore. To je apsolutno nedopustivo i izuzetno je štetno za komuniciranje u javnom prostoru. Da je netko pogledao popis literature ili sadržaj neke međupredmetne teme, vidio bi da toga nema. Mi ove promjene ne uvodimo u njemačku ni u finsku školu, nego u hrvatsku školu. I moramo na određene kompromise biti spremni, ali oni ne smiju biti takvi da se iznuđuju temeljem nečega što nije činjenica, što nije nikad bilo u raspravi, nego se nabacuje s lijevih i desnih ekstrema.
Zdravstveni odgoj
Koliko kompromisa može podnijeti reforma, a da se ne izvrgne u svoju suprotnost?
– Mislim da nismo takve kompromise radili. Ono što smo radili transparentno je, može se pratiti. Odgovorilo se na javnu raspravu, išlo se u međunarodne recenzije, sad se radi na osiguranju uvjeta za provedbu. Moram reći da mi kao nestranačkoj osobi iz struke i cijelom mom stručnom timu, HNS daje zbilja veliku podršku. S druge strane, kritičari su govorili da u to ne treba ići još dvije, tri godine, dok se ne izjednače uvjeti diljem Hrvatske – to nije realno. Eksperimentalna faza je nužna, ne samo zato da kažemo je li to dobro, nego da vidimo gdje su rupe u konceptu. Na papiru možda sve izgleda odlično, ali u realizaciji je nešto drugo. Ja sam tu veliki realist.
Zagrebački rektor Damir Boras je za pad kvalitete svog sveučilišta okrivio slabu državnu potporu. Može li očekivati više uz nastavak svoje politike?
– Ove godine povećali smo izdvajanja za znanosti i sredstva za sveučilišta i programske ugovore. U izdvajanju iz proračuna stojimo relativno dobro, ali jako zaostajemo u stvaranju dodatne vrijednosti sinergijom sveučilišta i gospodarstva. Odgovornost je na svakom sveučilištu da radi na tome, kao što je odgovornost na gospodarskim subjektima da ulaze u tu suradnju. Tu nitko svoju odgovornost ne može izostaviti. Ako imate sustav koji ne prepoznaje tu važnu misiju, bez obzira koliko ulili novca, to se neće promijeniti. Mi kao sustav moramo raditi u javnom interesu, moramo biti otvoreni, transparentni, u tome kako trošimo sredstva i biti svjesni da imamo funkciju koja je čelna prije svega znači odgovornost.
Što ste iščitali iz odluke iz Augsburga, da se Đikić i Zovko trebaju ispričati Barišiću, ili da hrvatska znanost nešto treba mijenjati?
– Isprike su osobne stvari, u to neću ulaziti. Važna je poruka da svoj sustav moramo urediti tako da znamo gdje je originalni doprinos autora, a gdje se preuzimaju neke stvari. U mišljenju iz Augsburga može se iščitati da je to su standardni nešto što evoluira. Mi nažalost kaskamo za praksom davanja jasnih uputa znanstvenicima i studentima kako da se ne kite tuđim perjem. Ovi su slučajevi podigli svijest da moramo urediti sustav na zakonskoj i provedbenoj razini.
Tko može obvezati fakultete da to naprave?
– Mislim da fakultete ne treba formalno obvezivati. Možemo to propisati zakonom, ali već sad se vidi da se o tome puno više razgovara i da se donose takvi pravilnici.
Jeste li pročitali sporne ulomke iz Ferićevog »Anđela u ofsajdu«? Je li takvo djelo neprimjereno lektiri?
– Ova knjiga nije predviđena u lektiri. Što se drugog pitanja tiče, moram naglasiti da sam ja matematičarka (smijeh, op.a.). Ipak moje je mišljenje što se lektire tiče, da ona mora biti primjerena dobi. Važno je da ima razvojnu komponentu, visoku umjetničku vrijednost i da bude zanimljiva učenicima. Kao roditelj, mislim da moramo dati instrumentarij učenicima, kritički aparat da procijene knjigu ili djelo. Nemojmo se zavaravati. Učenici, bez obzira na dob, dolaze u priliku da uzmu u ruke literaturu koja nije za njih, ali moraju imati sposobnost procijeniti što će čitati. To nije samo na školi, u tome moraju sudjelovati i roditelji. Kompleksno je pitanje kako razviti taj aparat procjene kod učenika, da imaju osjećaj za umjetničku vrijednost, a da sadržaj, bez obzira radilo se o likovnom djelu ili književnosti, vide u kontekstu. Treba raditi na tome da to kritički pogledaju, da razgovaraju s roditeljima, s učiteljima, da se razvije osjećaj međusobnog povjerenja. Tako se djeca brane, a ne tako da ih stavite pod stakleno zvono, jer znamo da to nije moguće.
Hoće li zdravstveni odgoj imati alternativne sadržaje da bi roditelji mogli birati?
– Mislim da je zdravstveni odgoj, kao i građanski, kao i svih sedam međupredmetnih tema, dobro priređen i zadovoljava tri važna uvjeta – temelji se na znanstvenim činjenicama, prilagođen je dobi, i prikazan na neutralan način, što znači da se ne priklanja ideološkoj ili svjetonazorski obojenoj priči.
Tko recenzira međupredmetne teme?
– Na njima se radi s ekspertima iz Europske komisije, oni nisu na službenoj recenziji kao predmetni kurikulumi. Oko tih tema imamo puno preporuka EK-a o ključnim kompetencijama, koje ne uključuju samo zdravlje, nego i poduzetništvo, pismenost… Uskoro očekujemo nove preporuke EK-a o tim temama.
Postoje sumnje da politički birano upravno vijeće Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje neće osigurati objektivno vrednovanje reforme?
– Upravno vijeće ima tri stara člana koji osiguravaju kontinuitet i mislim da je to važno. NCVVO je agencija koja će pratiti i rezultate eksperimentalne provedbe, a s europskim ekspertima razrađujemo bitne indikatore na temelju kojih će se prikupljati informacije i donositi procjene. Rezultat evaluacije neće biti crno-bijelo, odnosno da ili ne. Vjerujem da ćemo kazati da, ali… I to u smislu što treba unaprijediti.
Tko će to kazati? Vi?
– Formalno da. Prema zakonu, sve kurikulume donosi ministar. Naravno da to neće biti odluka koja je samo na meni, nego će se obaviti vrlo široke konzultacije i prikupiti mišljenja svih uključenih agencija i povjerenstava.
