Dino ŠKamo snimljen nakon spašavanja na Pećinama / Snimio Silvano JEŽINA
Riječki vatrogasac Dino Škamo već godinama riskira svoj život kako bi pomogao drugima. Zadnja takva akcija bila je za vrijeme novogodišnjg tradicionalnog kupanja na Pećinama
ZAGREB Četrnaestu godinu za redom dodijeljena su priznanja na svečanosti u organizaciji udruge za promicanje hrabrosti, humanosti i nesebičnosti »Ponos Hrvatske«, dnevnog lista »24 sata« te HRT-a.
Riječki vatrogasac Dino Škamo priznanje ‘Ponos Hrvatske’ je »osvojio« zbog nesebičnog pomaganja i riskiranja vlastitog života, pa tako i prilikom spašavanja više ljudi od utapanja kada je na Pećinama 15-tak entuzijasta tradicionalno skočilo u uzburkano more kako bi obilježili sretan početak Nove godine, javlja Hina.
Dino Škamo ovom je prilikom zahvalio svojim kolegama riječkim vatrogasima rekavši da ovo priznanje pripada i njima.
Spašavanje kupača na Pećinama, snimio Silvano JEŽINA
Riječki vatrogasac Dino Škamo već godinama riskira svoj život kako bi pomogao drugima. Zadnja takva akcija bila je za vrijeme novogodišnjg tradicionalnog kupanja na Pećinama, piše na stranici Ponos Hrvatske.
– Ja sam stvoren za ovaj posao i nema ničeg drugog što bi bolje radio od ovog – požrtvovno stoji iza svojih mnogobrojnih akcija riječki vatrogasac Dino Škamo (46), javnosti poznat po profesionalnosti, ali i nesebičnom riskiranju vlastitog života u korist tuđeg.
U zrakoplovnoj nesreći na Grobnišćini 2016. godine u kojoj je u padu motornog zmaja poginula suputnica, vatrogasac Škamo nije dvojio ni trenutka kako bi se spustio niz šljunčanu stazu do hladnog jezera Dubina, skinuo odjeću i zaplivao kako bi spasio iskusnog letača i instruktora letenja Nikolu Musulina (56), koji je upravljao letjelicom te 70 metara od ruba jezera, na izmaku snaga, bijelom krpom iz hladne vode mahao u pomoć. Škamo je zatim obukao ronilačko odijelo te iz jezera izvukao tijelo nesretno stradale žene.
No voditelju smjene riječkih vatrogasaca to nije bio jedini put da skače u hladnu vodu kako bi spasio ljudski život.
U akciji izvlačenja ljudi s novogodišnjeg kupanja na Pećinama 2018. kada je 15-tak entuzijasta tradicionalno skočilo u uzburkano more kako bi obilježili sretan početak Nove godine, hrabri vatrogasac još jednom je pokazao veličinu svoje humanosti.
– Dobili smo dojavu da se dvije osobe utapaju kad sam stigao zatekao sam hrpu ljudi po plaži i u vodi. Obukli smo ronilačka odijela i skočili no jako jugo pokazalo svu svoju ćud, bacalo valove, a valovi ljude, na sve strane. Bilo je to teško spašavanje – izjavio je tad Škamo o nesreći u kojoj se dvoje ljudi utopilo, a nekoliko ozlijeđeno.
Na svečanosti u petak dobitnicima je čestitala predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović istaknuvši da je posebno ponosna što se iz godine u godinu povećava broj nominiranih što potvrđuje, naglasila je, iznimnu humanitarnu dimenziju našeg naroda, solidarnost i zajedništvo u pomoći onima kojima je najpotrebnija, javlja Hina.
Mirta Kišak Koch (36), Katarina Križanić (34), Silvia Sić (39) i Tereza Buconić (23) nagrađene su jer su osnovale Facebook grupu »Čarolija darivanja« preko koje skupljaju darove za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi zbrinutu u domovima.
Braća Danijel i Boris Bursać dobili su ga jer kao treneri taekwondo kluba Čigra iz Zagreba rade s djecom s posebnim potrebama, Matija Frlić iz Samobora zbog pokretanja programa juda za djecu s teškoćama u razvoju, a Kristina Zrinka Kožul jer u Splitu vodi pilates za žene oboljele od multiple skleroze, a i sama je oboljela od te bolesti nakon rođenja sina.
Dugoreški ronioci Nikica Spudić, Romano Mužak i Marin Božičević Rizo ponos su Hrvatske jer su herojskim podvigom u ožujku prošle godine tijekom poplave spasili nasip na rijeci Uni kod Tanca kojem je prijetilo puknuće.
»Ponos Hrvatske« su i Marina (56) te Vladimir (58) Hoblaj iz Murskog Središća, roditelji šestero posvojene te četvero udomljene djece, kao i Ankica (61) te Rade (66) Bulić iz Ogulina koji imaju dvoje odrasle biološke djece, a u svoj su dom primili troje djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi.
Policajac velikog srca, Kristijan Srpak iz PU međimurske dobio je statuu »Ponos Hrvatske» je jer je, prikupivši humanitarnim trkama značajnu svotu novaca, pomogao osmogodišnjem Ivanu Sabolu iz Palovca u ozdravljenju.
»Ponos Hrvatske« je i hrabri Stjepan Kirasić iz Josipdola koji je nadljudskim naporima u posljednji tren iz gorućeg automobila izvukao i spasio ozlijeđenu sestru Marijanu (66) i šogora Dragomira (66) Tenčerić koji su u kolovozu prošle godine kod Generalskog Stola sletjeli s ceste i automobilom udarili u stijenu.
Imoćanka iz Kirovodola Vesna Ujević priznanje je dobila za pomoć mnogobrojnoj siromašnoj djeci u Africi kojoj je omogućila školovanje, a umirovljeni stomatolog dr. Zdravko Janč (80) iz Slavonskog Broda za volonterski rad u Ligi protiv raka u Slavonskome Brodu.
Učiteljica razredne nastave u Osnovnoj školi Rajić, nedaleko Novske, Mira Čuvdić ponos je Hrvatske jer je smislila razne materijale za pomoć u učenju djece s posebnim potrebama, a vozač splitskog »Prometa» Ante Bonacin jer »nije mogao protiv sebe« te je zaustavio vozilo ne želeći nastaviti s vožnjom, nakon što je vidio da putnici nisu pustili da invalid uđe prvi u autobus.
Matej Barhanović i Matej Lisičar iz Bola na Braču »Ponos Hrvatske« su jer su u zadnji tren po jakoj buri brodom izvukli dvojicu surfera iz kanala između Brača i Hvara, Petar Rac (67) iz Novigrada Podravskog jer je doborovoljno darivao krv 150 puta, a Valentina Koprivnjak (33) iz Krapinskih Toplica jer pomaže siromašnim obiteljima.
Spasio šest ljudi iz vatre kad je gorjela bolnica
A da je voda opasna kao i vatra iskusio je rukovoditelj akcije spašavanja ljudi u velikom požaru koji je prošle godine zahvatio Psihijatrijsku bolnicu Lopača. Istinski heroj u izvlačenju ljudi iz zgrade zahvaćene plamenom i dimom tad je spasio šest ljudi, pacijenata i medicinskih sestara, a neke od njih izvukao sam, bez pomoći kolega.
– To su heroji, svi ti ljudi, kolege, koji su bili na izmaknu snaga kad su došli vatrogasci. Nije se odustajalo, padalo se u nesvijest, trčalo nazad unutra, izvlačili smo ljude.
Vatrogasca Dina Škamu vidjela sam barem tri puta na koljenima, ali svaki put se vratio unutra – ispričala je medicinska sestra Klaudia Tomljanović iz Psihijatrijske bolnice Lopača, koja je bila u smjeni kad je u bolnici izbio traumatičan požar, a Škamo na rukama iznosio ljude iz podivljale buktinje.
Za požrtvovno spašavanje čovjeka iz jezera u mjestu Dubina Škamo je dobio tri nagrade: Grada Rijeke, Hrvatske vatrogasne zajednice i Državne uprave za zaštitu i spašavanje.
– Svaka nagrada ima svoju težinu i izuzetno mi je drago zbog svake, zahvaljujem se svima; to je potvrda da dobro radim svoj posao kao i poticaj za dalje. Nema veće sreće od one kada uspijete spasiti ljudski život, pogotovo kad se radi o djetetu, mladim, starim – zahvalan je otac dvoje malodobne djece, kćerkice Zole (2) i sina Ivora (4).
Pjevanje u klapi mu je antistres terapija
No zanemarimo li akcije po kojima je ovaj hrabri i nesebični vatrogasac postao medijski poznat, tu su i mnoge hvale vrijedne intervencije, koje pod radar prođu kao “normalne”.
– Ako bi gledali neku operativnu karijeru, mimo medijski… Od požara stana u Bačićevoj ’94. u kojem je izgorjelo 12 -tak stanova pa do dva požara broda (u strojarnici Viktor Lenac te palube broda u riječkom silosu), koji su samo tek neki koje pamtim kao zahtjevne i nesvakidašnje; pa ako k tome dodamo šumske požare od Učke ’93., Istra 94.’, pa onda Dalmacija u nekoliko navrata ,98/99., Korčula 15 dana, dalo bi se pričat… Ako ćemo uključit i tehničke intervencije, sudare, mećave na minus 18… Teški uvjeti za rad, u svakom slučaju, ali srećom moje ekipe i mene do sad je uvijek sve odrađeno kako treba – usput navodi instruktor ronjenja i aktivni sportaš, koji svaki dan na posao ide biciklom i koji je više puta reanimirao i spasio ljude i van službe.
Dodaje kako mu najteže padaju intervencije koje uključuju djecu ili starce.
– Pri svakom izlasku na teren kolege i ja uvijek dajemo svoj maksimum, ali nažalost nekada se dogode tragedije i to je jako teško. No, s druge strane, nema boljeg osjećaja od onog kada uspješno odradite intervenciju i uspijete nekom pomoći, nekog spasiti i zato radim ovaj posao – dijeli svoje osjećaje Škamo . A onda, kad sve to prođe i dan primakne kraju, a Dino skine tešku vatrogasnu opremu i zahvalan na još jednom uspješnom danu želi odmoriti, on odlazi u svoju “bazu” tj. klapu “Kastav” gdje već dugi niz godina “brusi glas”.
– Klapa je za mene vid antistres terapije, na neki načini jedna vrst obitelji. Toliko godina sam s stim ljudima i oni dobrim djelom karakteriziraju dio moje ličnosti. Pjevanjem i druženjem s kolegama prijateljima opuštam se nakon napornih intervencija i obaveza u druženju s njima punim baterije – kaže vatrogasac Škamo, koji u navedenoj klapi njeguje dugih dva desetljeća pjevačkog staža.
