Na početku posljednjega predizbornog intervjua s predsjednicom novoosnovanog ‘Starta’, uoči njihova izbornog debija na izborima za Europski parlament u nedjelju, htjeli smo razjasniti tko će sa stranačke liste u EP, osvoji li lista zastupničke mandate.

Predsjednica Dalija Orešković, naime, u nekoliko je navrata izjavila kako kani ostati u Hrvatskoj i pripremati stranku za parlamentarne izbore 2020.

– To će definirati preferencijalni glasovi. Neprestano ističemo da nam mjesto u EP samo po sebi nije primarni cilj. Važnije nam je predstaviti što je ‘Start’, zašto je nastao i za što se zalažemo, kako bismo u sljedećim izborima ostvarili ono nasušno potrebno: ne samo promjenu vlasti, nego i političke svijesti i načina donošenja odluke.

Idete na izbore, a kažete da vam nije važno pobijediti. To su kontradiktorne poruke.

– Ne bismo se ovoliko trudili da nam nije važno pobijediti. Svjesni smo da bi odaziv na nedjeljne izbore mogao biti i slabiji nego prije pet godina. Stranačke mašinerije, količina novca uloženog u kampanju, kao i velika politička ponuda na lijevom centru kojem pripada Start mogli bi se također odraziti na rezultate. No ostat ćemo uporni i ustrajni, neovisno o rezultatima.

Neuspjelo koaliranje

Spomenuli ste veliku ponudu na lijevom centru: Možemo, Pametno, Start… Zašto niste u koaliciji? Ovako rascjepkani, nemate šansi.

– Pregovarali jesmo, a vrijeme će pokazati jesmo li pogriješili što pregovori nisu uspjeli. Među nama postoje bitne razlike: Možemo glavni problem vidi u kapitalizmu, dok Pametno zagovara još više neoliberalnih politika. Svima je možda bilo važno naglasiti te razlike. Start se trudio pronaći zajednički nazivnik, ali nismo se složili u taktici i određivanju prioriteta.

Za Start, problem nije neoliberalizam, nego korupcija i klijentelizam s kojima se institucije ne uspijevaju nositi. Naš primarni cilj je obnova institucija, da bi se mogla voditi bilo kakva ekonomska politika. No premda nismo uspjeli formirati koaliciju, to i ne mora biti problem: imate primjer Amsterdamske koalicije, kojoj je teško odrediti zajednički politički nazivnik, osim činjenice da ovog trena kontriraju HDZ-u. Međutim, u programskom, pa i svjetonazorskom smislu, postavlja se pitanje što ih povezuje, i kojoj bi se grupaciji u Europskom parlamentu neki od njihovih kandidata poslije izbora priključio. Pitanje je, također, mogu li oni uvjeriti birače u to da na sljedećim parlamentarnim izborima mogu biti alternativa HDZ-u, pa i SDP-u.

Zašto tako mislite?

– Počet ću od IDS-a. Nedavno sam već rekla da je IDS za Istru mali HDZ. Kako politička grupacija koja se predstavlja kao alternativa HDZ-u, u vlastitim redovima može tolerirati isti obrazac političkog ponašanja? Glas, pak, premda bitno drukčiji od HNS-a, ne može se oprati od odgovornosti za politički rast jednog Vrdoljaka. Sumnjam da takve stranke mogu privući birače lijevog centra. HSS, u svjetonazorskom i programskom smislu, posve je različita stranka nego njezin predsjednik Krešo Beljak. On nastoji HSS rebrendirati u zelenu i suvremenu stranku, ali mu je stranačka baza ipak tradicionalna, konzervativna i demokršćanska, što se vidjelo na izborima u Ličko-senjskoj županiji, gdje je tamošnji HSS išao s HDZ-om. Riječju, Amsterdamska koalicija krajnje je neprincipijelna.

HDZ može još gore, SDP dezertirao

A najjače stranke?

– HDZ može osmisliti samo još gore lice nego proteklih desetljeća, što se uvijek iznova potvrđuje. SDP je pokazao krajnju jalovost. Nazvala sam ih dezerterima, jer su 2017. uistinu dezertirali ustavnu i demokratsku poziciju. Njihov član Tomislav Saucha spasio je HDZ-ovu vladu u Saboru. Taj se trend nastavio: ne znamo koliko je danas ‘spavača’ u SDP-u. Nedavno je nešto slično napravio bivši ministar zdravlja Varga. To nije oporba. Rješenje je u novim političkim opcijama, premda je lijevo političko tijelo jako zahtjevno.

No u nedjelju su izbori za Europski parlament. A i Europa je u krizi?

– Da. Inzistiranje na neoliberalnim politikama stvorilo je golem broj gubitnika globalizacije. Poraslo je nezadovoljstvo, koje je u novim članicama europske periferije pronašlo plodno tlo za populističke pokrete koji bi nam svima na ovim izborima mogli uzeti mjeru. S druge strane, probleme imaju i stare članice; Brexit je također generiran ekonomskim nezadovoljstvom jednog broja stanovnika, a i Francuska ima nemire koji se mogu povezati s ekonomskim politikama proteklih desetljeća. U posljednje vrijeme vidi se da je Europa svjesna problema, od posljedica neoliberalizma do klimatskih promjena, te da je spremna prigrliti nove, više lijeve ekonomske politike. Podržavamo taj smjer.

Dalija Orešković / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Poluge moći i interesi

Što odgovarate kad vas prosječni hrvatski birač pita: ‘Zašto je za mene Europa važna’?

– Nekoliko je razloga. Današnji demokratski standardi stvoreni su i osmišljeni u EU. Sve što smo smatrali civilizacijskim standardom poslije Drugoga svjetskog rata dolazi iz EU. Ulazak u EU, uz NATO, jedina je tema o kojoj je Hrvatska postigla nacionalni konsenzus; tu smo vidjeli ne samo prostor gospodarskog napretka, nego i jamstvo temeljnih vrijednosti kojima smo težili prije nego smo postali samostalna i suverena država. A za to što smo danas ovdje gdje jesmo nije kriva Europa, nego mi sami. Na zahtjev Europe, u pristupnom procesu, stvorili smo okvir za suvremenu demokratsku državu, ali on se od 2015. sustavno osipa. Posljedica je da je, doslovno, nekoliko gradova ljudi iselilo iz ove zemlje.

Najodgovorniji je HDZ: pobjedu na izborima uvijek je interpretirao kao pravo na vladanje, a ne kao obvezu upravljanja. Sve poluge moći koriste se za partikularne stranačke interese. Takvoj vlasti nije u interesu da birači znaju o čemu se u Europi odlučuje; javnost ne zna pregovaračke pozicije Hrvatske u EU, jer vlada o njima raspravlja na zatvorenim sjednicama. Tako je postupala i HDZ-ova, ali i SDP-ova vlada. To je nakaradno. Nije ni iznenađujuće da građani smatraju kako ih se Europa ne tiče, što nije točno; možda i osamdeset posto regulative dolazi iz EU.

SDP-ovce ste nazvali dezerterima. Ali, ako su u nečemu dobri, dobri su u EP-u. Biljana Borzan dobro je izborila svoj projekt ujednačene kvalitete proizvoda, a Tonino Picula dobro radi za europske otoke. Što je vaša glavna tema za Europski parlament?

– Uz dužno poštovanje SDP-u, sumnjam da će Nutella privući birače. Uspjesima u Europskom parlamentu hvale se i Marijana Petir i Ruža Tomašić. Svatko je pronašao neku nišu. Ali ja pitam: kako to pomaže kvaliteti života naših građana? Nisu se Hrvati iselili u Njemačku i Irsku zato što je ondje Nutella bolja, nego zato što je osjećaj jednakosti pred zakonom stvaran, zato što je pravosuđe bolje, i zato što ljudi ondje državi mogu vjerovati. To je naša niša. A i rasprava stranačkih ‘spitzenkandidata’ za predsjednika Europske komisije pokazala je da naše ideje postaju glavnim temama Europe za buduće razdoblje: europska minimalna plaća, mreža ultrabrzih vlakova ili oporezivanje automatiziranog rada, na primjer. Također, u Europskom parlamentu je vrlo važno uvesti pravila o sukobu interesa, kao i urediti pravila o lobiranju. Europarlamentarci nikome ne polažu račune. Ivan Jakovčić, na primjer, primao je goleme naknade za mjesto u Nadzornom odboru tvrtke Danka Končara. Ne znamo ni njihove imovinske kartice. To se mora promijeniti.

Nužna promjena na Pantovčaku

Govorite o »civilizacijskom referendumu«. U sadašnjim okolnostima, nema većeg civilizacijskog referenduma od predsjedničkih izbora. Zašto se ne kandidirate za predsjednicu Republike? Među njezinim ste najodlučnijim i najuvjerljivijim kritičarkama.

– Kandidaturu nije još istakla ni Kolinda Grabar-Kitarović. Bit će vremena za to.

Ne tvrdite, dakle, da se nećete kandidirati?

– Ovog trena to još nije tema. Treba raspraviti, i u stranci, i na široj političkoj sceni. Sve što sam dosad javno govorila smatram i dalje. Za Hrvatsku je iznimno važno da dođe do promjene na Pantovčaku. Politika, nažalost, nije samo zagovaranje vlastitih stavova i ideja, nego i politička pragmatika i taktika. Ovi izbori dobra su uvertira; pokaže li se da je HDZ, unatoč svim podjelama i tvrdnjama da Udba i dalje definira nečiju političku sudbinu – što je tragikomično – i dalje vojno organiziran, tada odgovorna oporba o takvoj snazi mora voditi računa.

Kandidat ljevice bio zadatak SDP-a

Znači li to da tražite saveznike koji bi vas podržali?

– Nisam mislila nužno na sebe. Ljevica je odavno trebala odrediti svojeg kandidata. Bio je to zadatak SDP-a. Zašto se to nije dogodilo, ne znam.

Možda zato što je Milanović dezerter?

– Hah… Je li otišao kad je brod tonuo? Ne mogu reći da ga ne smatram odgovornim za današnje stanje. Ne znam kako može objasniti to što je njegova potpredsjednica vlade otišla u klub Milana Bandića. Ne znam kako može objasniti da mu je Tomislav Saucha bio predstojnik ureda.

A kako objašnjavate činjenicu da vodi predsjedničku kampanju koja ne postoji?

– Ne vodi je ništa više ili manje od mene. Jednostavno, naveden je u anketama. Ne znam ima li tu njegove volje. Nepošteno bi bilo optuživati ga za to. Ivo Josipović jedini je otvoreno tražio da ga se uvrsti u ankete.

Sprema sam za sve

Dakle, odgovorite mi: biste li bili spremni ući u predsjedničku utrku?

– Ovog sam trena spremna za sve, jer sam preuzela odgovornost. A hoću li, puno je teže pitanje, na koje danas ne mogu odgovoriti.

Mislite li da je moguće pobijediti Kolindu Grabar-Kitarović?

– Da. Apsolutno. Mislim da je nemoguće ne pobijediti ju. Predsjednica je navodno popularna medu emigracijom u Kanadi. Baš me zanima kako bi se provela pred novom emigracijom, ljudima koji su otišli u njezinom mandatu, i za koje je rekla: ‘Svi koji smatraju da im nije dovoljno dobro, mogu slobodno otići.’ I kojom bi se zastavom pred njima ogrnula. Kad HDZ govori o Hrvatskoj za generacije, to u prijevodu znači: za generacije HDZ-a.

Govori se o predsjedničinoj popularnosti. Ivo Josipović u svoje je vrijeme bio i popularniji, pa je izgubio. Nije to naročita popularnost?

– Mesić je krenuo s dva ili tri posto, pa je pobijedio. Izbori su neizvjesna utakmica. Žao mi je što se još nije nametnuo uvjerljiv izazivač. Ako ćemo Kolindu Grabar-Kitarović za išta moći smatrati zaslužnom, to će, paradoksalno, biti to što je položaj predsjednika države do te mjere obezvrijedila, da je došlo vrijeme razmisliti bi li bilo dobro promijeniti način njegova odabira.

Dalija Orešković / Foto: D. KOVAČEVIĆ

Dvoličnost naše i međunarodne politike

Dojam je da izbjegavate najosjetljiviju temu u Europi danas: odnos prema izbjeglicama.

– Možda se samo nije dovoljno čulo. Zagovaramo Europu sigurnih i čvrstih granica, ali i da se prema migrantima odnosimo humano, uz dogovoren zajednički europski pristup. Ključ rješenja za problem koji stvara migracije treba tražiti na njegovu izvorištu, kroz razvojnu pomoć. Taj je stav dio našeg programa. Važno je spomenuti i vapaj stanovnika Gorskog kotara koji su zatražili zaštitu države.

Tu se vidi dvoličnost naše i međunarodne politike. S jedne strane, stižu tvrdnje da MUP nehumano postupa prema migrantima, kršeći njihova ljudska prava i hrvatske zakone, a s druge, pate i naši stanovnici, jer ih država ne štiti. Nitko, naime, ne može biti za to da se sigurnost hrvatskih građana dovodi u pitanje radi humanog odnosa prema migrantima. Pali smo, dakle, na oba ispita. Posljedica svega toga bit će dodatno produbljivanje protumigrantskih stavova, naročito na područjima s kojih ljudi traže zaštitu.

Kako riješiti problem? Zagovarate »čvrste i sigurne granice«. Teško je naći mjeru između čvrstih i sigurnih granica s jedne, i humanog odnosa prema migrantima, s druge strane.

– Vrlo teško, da. Taj problem Hrvatska ne može riješiti sama. To je samo još jedan argument zašto nam je Europa važna. Ključne probleme našeg vremena – klimatske promjene, ekonomsku nesigurnost i nejednakost, terorističku prijetnju i masovne migracije – Hrvatska ne može riješiti sama. Uostalom, danas kao da smo zaboravili povijesne razloge ujedinjavanja Europe; premda je počela kao ekonomski projekt, EU je stvorena kao zajednica mira, koja će otkloniti uzroke ratova.

Danas su to mnogi zaboravili; vidjeli smo okupljanje desnice u Milanu, a i u nas svjedočimo što čini antieuropski Živi zid. Kada smo o ovim izborima govorili kao o ‘civilizacijskom referendumu’, mislili smo upravo na to. Na ovim izborima, mnogi samu Europu dovode u pitanje.