Foto S. Drechsler
Nije istina da se Crkva zalaže za ukidanje rada nedjeljom kako bi privukla vjernike k sebi – to ni prije nisu bili razlozi, niti su sada. Zalažemo se za zdrav obiteljski život, kaže fra Božo Vuleta
ZAGREB »Nema neposrednog povoda za osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju, razlozi su isti i stari godinama – rad nedjeljom izravno ili neizravno loše utječe na obiteljsko zdravlje, fizičko i psihičko, gubi se društvena kohezija, mogućnost i potreba da se vikendom bude s obitelji, ode u kino, kazalište ili na koncert, na neku sportsku aktivnost. A žene koje nedjeljom rade u trgovini su za to podcjenjivački plaćene – oko pet kuna više po satu nego inače«, ističe fra Božo Vuleta, dopredsjednik Franjevačkog instituta za kulturu mira koji je prije nekoliko dana u Splitu organizirao inicijativni skup za osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju.
Savez, koji bi u veljači trebao imati i osnivački skup, kaže fra Vuleta, dugogodišnji borac za neradnu nedjelju, zagovarat će ograničavanje rada nedjeljom, ponajprije u trgovačkim centrima. Potrošači u Hrvatskoj koji nedjeljom odlaze u šoping centre se zavaravaju, dodaje franjevac, da kvaliteta života ovisi o kvantiteti jer se zapravo samo koprcamo u konzumerističkoj mreži iz koje teško izlazimo.
U Savezu 15 članica
Savezu se zasad, osim Franjevačkog instituta za kulturu mira, pridružilo još 14 članica – tri sindikalne središnjice, Hrvatski caritas, Centar za promociju socijalnog nauka Crkve, Hrvatska zajednica bračnih susreta i druge. »Nije istina da se Crkva zalaže za ukidanje rada nedjeljom kako bi privukla vjernike k sebi – to ni prije nisu bili razlozi, niti su sada. Ljudi imaju pravo birati kako će nedjeljom provoditi vrijeme, i nitko ih ni na što, pa tako ni na crkvu ne može natjerati«, ističe Vuleta, dodajući kako se boji da ni ženske udruge u Hrvatskoj, upravo zato što inicijativu zabrane rada nedjeljom povezuju sa Crkvom, ne govore o tom problemu. »Zalažu se za mnogobrojna ženska prava, ali ne i za pravo da nedjeljom budu sa svojim obiteljima, umjesto da ih se izrabljuje za mizernu naknadu. Zato ih pozivam da i one kažu što o tome misle«, Vuletin je poziv ženskim udrugama, dok u inicijativu poziva i sportske te kulturne udruge.
Na pitanje ne treba li pojedincu prepustiti da sam odlučuje hoće li nedjeljom raditi ili neće, uz uvjet da država onda puno bolje kontrolira plaća li se rad nedjeljom i koliko, Vuleta odgovara kako su u Austriji, Njemačkoj ili Švicarskoj radnici u trgovinama za nedjelju plaćeni dvostruko više nego za ostale radne dane, a svejedno ih se samo pet posto izjašnjava da nedjeljom želi raditi. Nema razloga, odgovara Vuleta, ni da se dio zaposlenih u trgovinama otpusti u slučaju zabrane rada, jer zbog radne nedjelje nema niti dodatnih zapošljavanja.
U Banskim dvorima zasad nema komentara na osnivanje Hrvatskog saveza za nedjelju niti odgovora na pitanje ima li i na Markovom trgu razmišljanja da se rad nedjeljom ograniči. Ministarstvo gospodarstva, u čijoj je nadležnosti trgovina, našem je listu odgovorilo da se obratimo Ministarstvu rada i mirovinskog sustava, iz kojeg pak odgovaraju da je za sva pitanja o eventualnim inicijativama ili planovima za ograničenje ili zabranu rada trgovina nedjeljom nadležno – Ministarstvo gospodarstva.
»Posebnim propisima o obavljanju trgovačke djelatnosti, koji su u djelokrugu Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, kao što je Zakon o trgovini i Pravilnik o radnom vremenu prodavaonica i drugih oblika trgovine na malo, uređeno je radno vrijeme trgovina i raspored smjena u poslovanju trgovina, odnosno prava i obveze trgovaca, a također su propisani i prekršaji vezani uz obavljanje djelatnosti trgovine. U odnosu na uočeni problem, odnosno općeraširenu pojavu rada nedjeljom u djelatnosti trgovine, valja naglasiti da Zakon o radu uređuje samo radno vrijeme radnika, ali ne i radno vrijeme trgovina i slično«, odgovaraju iz kabineta ministra rada Marka Pavića, dok u Ministarsvu gospodarstva upućuju na – njegovo ministarstvo.
Prema istraživanju koje je za Franjevački institut za kulturu mira u listopadu proveo Ipsos Public Affairs, 73 posto ispitanika smatra da je zajednička nedjelja jako važna za obitelj te 60 posto ispitanika ne bi imalo problem s tim da se šoping centri nedjeljom zatvore. Teško ili jako teško to bi podnijelo samo šest posto ispitanika. Teže bi se (11 posto ispitanika) prilagodili zatvaranju pekara nedjeljom, jednako tako benzinskih postaja, a najteže zatvaranju dežurnih ljekarni (17 posto).
Pale ranije zabrane
Ispitivanje je pokazalo da, zanimljivo je, često u šoping centre nedjeljom ide samo 16 posto ispitanika. U pekare ih često zato odlazi 32 posto, u male trgovine 24 posto. Nedjeljom u šoping centrima najviše borave, podjednako mladi do 30 godina, i oni od 30 do 44, najviše fakultetski obrazovani ljudi iz gradova. Regionalno, nedjeljom su često u šoping centrima najviše Primorci i Istrani (28 posto), zatim Dalmatinci (21 posto), Zagreb i okolica (17 posto), a najmanje Slavonci (13 posto) te Ličani, Kordun i Banija (10 posto). Među onima koji su često u »mallovima«, najviše je studenata (26 posto) i nezaposlenih (21 posto), što vjerojatno znači da u tim centrima niti ne mogu ostaviti puno novaca.
Od onih koji često idu u šoping centre, čak se 27 posto izjasnilo da i sami rade nedjeljom, i ti nedjeljom više kupuju nego ostali. Da rad nedjeljom treba plaćati dvostruko, smatra 39 posto ispitanika, no zanimljivo je da takvu računicu više podržavaju muškarci nego žene. Preko 60 posto ispitanika, konačno, odgovorilo je da bi radije izabrali lošije plaćeni posao s neradnom nedjeljom nego primjereno plaćeni posao koji uključuje i rad nedjeljom. Trideset i pet posto ispitanika odgovorilo je suprotno.
Dođe li do zabrane rada nedjeljom, to neće biti prvi put, no obje su dosadašnje zabrane, 2004. i 2009. godine, pale na Ustavnom sudu. Zaključeno je da propisivanje zabrane rada nedjeljom ne opravdava proklamirani cilj zaštite radnika te da je nedjeljom moglo raditi previše iznimaka (trgovine na kolodvorima i slično), što je ostale trgovce stavljalo u neravnopravan položaj na tržištu.
