Bliski Istok i Sjeverna Afrika i dalje su najgore regije na svijetu u kojima temeljna prava radnika malo ili ništa ne znače. Najveći broj radnika u zemljama Perzijskog zaljeva su migranti, nemaju nikakve zakonske zaštite i sustavno su izloženi prisilnom radu. U drugim zemljama, poput Egipta, radnici se bore za dostojanstven rad i suočavaju s ozbiljnim posljedicama kada podignu glas protiv autokratske vlade. Najgore zemlje svijeta kada su u pitanju radnička prava, prema ovogodišnjem globalnom indeksu prava radnika koji je drugu godinu uzastopce objavila Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC), su Bjelorusija, Kina, Kolumbija, Egipat, Gvatemala, Pakistan, Svazi te Katar, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati gdje je izražen rad radnika migranata koje se smatra modernim robljem.

ITUC u globalnom indeksu prava radnika prati 141 zemlju svijeta i svrstava ih u šest kategorija ovisno o razini prava koje pruža radnicima. Većina zemalja EU nalazi se u prvoj grupi zemalja u kojima su kršenja prava rijetka. Hrvatska je, kao i lani, u drugoj skupini zemalja (ukupno njih 26) u kojoj se ponavljaju određena kršenja prava, poput ograničavanja kolektivnog pregovaranja za proračunske korisnike.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever navodi kako se ne treba veseliti tom izvještaju. Naime, sama činjenica da se u Hrvatskoj određena kršenja prava radnika ponavljaju, poruka je na kojoj bi se »netko trebao zamisliti«. Sever ističe kako se ne ide za ispravljanjem takvih ponašanja, već se najavljuju još veća gušenja sloboda. Primjerice, najavom centraliziranog pregovaranja za javni sektor.

– Nije ta pozicija realna. Zbog straha od gubitka radnog mjesta, rada na određeno, agencijskog rada, niti nama radnici ne prijavljuju sva kršenja. Ne treba zaboraviti da je u privatnom sektoru, gdje je sindikalna organiziranost niska, i najviše kršenja prava radnika i da se dobar dio kršenja prava niti ne prijavljuje – veli Sever, ističući i kako je izmjenama ZOR-a ozakonjen dio ranijih nezakonitih postupanja.   

ITUC ističe kako je u razdoblju 2014. na 2015. godinu u svijetu zabilježen golem porast proizvoljnih uhićenja i pritvaranja radnika zbog njihovih legitimnih i mirnih protesta u svrhu ostvarivanja prava. Broj zemalja u kojima su takvi prekršaji prijavljeni porastao je na 44 sa 35 zemalja u 2013./2014. godini. Takva uhićenja i pritvaranja su ne samo teške povrede temeljnih prava zainteresiranih pojedinaca već stvaraju i atmosferu zastrašivanja, ističe ITUC navodeći i kako se na listu zemalja koje represivno postupaju prema radnicima koji se bore za svoja prava sada našla i Španjolska.U Španjolskoj je primjerice zabilježen 81 slučaj kaznenih i upravnih sporova koji pogađaju više od 300 radnika koji su sudjelovali u štrajkovima.

Politika štednje u Europskoj uniji i povijesno visoka nezaposlenost, kao posljedica te štednje, sustavno potkopavaju sustav radnih odnosa i time socijalnu koheziju i demokratske insitucije u regiji. Iako je, ističe ITUC, Europska komisija prepoznala problem, poslodavci i nacionalne vlade su iskoristile prednost ekonomske situacije za napad na radna i socijalna prava. Sve pod izlikom fiskalne konsolidacije. Sustav kolektivnog pregovaranja tako je praktično rastočen u Grčkoj i Rumunjskoj. Fokus je na decentraliziranom kolektivnom pregovaranju, na razini poduzeća (kako bi se ostvarile veće uštede) koje zamjenjuje pregovaranje na nacionalnoj ili sektorskoj razini. U Srbiji i Mađarskoj je, pak, zakonodavstvo ograničilo pitanja koja mogu biti regulirana kolektivnim pregovorima. U drugim zemljama, uključujući Veliku Britaniju i Španjolsku, poduzete su različite mjere s ciljem ograničavanja prava na štrajk. Nova Komisija odstupa od politike štednje, navodi ITUC, dodajući kako ostaje vidjeti koliko se štete može popraviti.