Sve više roditelja strahuje od rizika cijepljenja, dok liječnici upozoravaju na rizik od zaraznih bolesti protiv kojih se djeca sustavno cijepe već desetljećima
Žalosno je što liječnici koji bi nas trebali informirati tu moju želju ne shvaćaju ozbiljno – žali se Kristijan Debeuc, roditelj jednogodišnje djevojčice koji je odbio cijepiti svoje dijete protiv ijedne bolesti. Ljuti ga što se od njega u pedijatrijskoj ordinaciji traži da na obrascu potpiše vlastitu odluku, a to što postavlja pitanja na koja kao roditelj ima puno pravo, doživljava se kao napad na medicinsku struku.
– Defektolog sam po struci i ponešto se razumijem u medicinu. Svoje stavove temeljim isključivo na istraživanjima, ozbiljno sam češljao literaturu o cijepljenju i po »risk-benefit« principu procijenio sam da u prvoj godini života djeteta nema nikakve potrebe cijepljenja – veli ovaj otac koji priznaje da svoju djevojčicu ne namjerava cijepiti ni kasnije. Smatra da su cjepiva, odnosno aditivi koji se u njima nalaze, opasni osobito u dječjoj dobi kad se organizam tek razvija. Dok aditivi, kako tvrdi, mogu izazvati niz ozbiljnih neuroloških bolesti, smatra da bi bolesti protiv kojih se djeca danas sustavno cijepe, poput difterije, polia, ospica ili zaušnjaka, njegovo dijete preboljelo bez ikakvih posljedica.
Zastarjela cjepiva
– Mnogo sam pročitao o temi cjepiva, kao roditelj ne bih si mogao pogledati u oči da nisam tako postupio. Tako znam da se putem cjepiva u organizam nepotrebno unose teški metali, hrpa aluminija, koji djeluju na osjetljivi neurološki sustav djeteta. Cjepiva su osim toga zastarjela, pa tako cjepivo protiv tuberkuloze sadrži posve drugi soj od onog koji danas uzrokuje tuberkulozu – tvrdi Debeuc.
Dok je njegovo dijete, iako necijepljeno, zapravo osigurano protiv dječjih bolesti jer se nalazi među dobro procijepljenom populacijom, protiv tetanusa, za razliku od svojih vršnjaka, nema nikakve zaštite. Oca to ne brine jer se, kaže, tetanus ne dobiva tako lako. Iako je riječ o teškoj, smrtonosnoj infekciji, svoju bi djevojčicu, tvrdi, otišao cijepiti protiv tetanusa tek ako bi primijetio simptome zaraze.
Iako je krajnje skeptičan prema cijepljenju svog djeteta, sam se, kaže, »cijepio stotinu puta« jer je pred nekih desetak godina radio u Africi. »Danas mi je žao zbog toga, ali morao sam imati potvrdu da sam cijepljen da bi tamo otišao«, veli Debeuc.
Svjestan je, kaže, da bi u slučaju da nije primio cjepivo bio ugrožen od žute groznice, trbušnog tifusa i drugih zaraznih bolesti, ali »vjeruje da bi preživio«. U prilog svojem otporu prema cjepivu navodi primjer SAD-a, gdje postoji poseban kompenzacijski plan za isplatu odšteta roditeljima djece s posljedicama cijepljenja, te činjenicu da nikad nije uspoređena učestalost nekih bolesti i sindroma, primjerice iznenadne dojenačke smrti, kod cijepljene i kod necijepljene djece.
Ovaj je otac jedan od stotina roditelja u Hrvatskoj koji strahuju od rizika cijepljenja, a ne vide rizik od zaraznih bolesti protiv kojih se djeca sustavno cijepe već desetljećima. Uvjereni su da bolesti koje su kod nas cijepljenjem odavno iskorijenjene više ne predstavljaju prijetnju, te da su daleko veće šanse da im dijete zbog cjepiva postane autist ili dobije multiplu sklerozu, nego da umre od ospica. Zato traže da odluku o cijepljenju prepuste slobodnom odabiru roditelja.
Medicinska struka, osim nekoliko pojedinaca koji se ne slažu s općim stavom o potrebi cijepljenja djece, rezolutna je u tome da cijepljenje nema alternative. Novija su iskustva pokazala da je necijepljenje protiv nekih bolesti rezultiralo izbijanjem epidemija, te da se davno zaboravljene bolesti mogu lako vratiti.
Darko Richter, voditelj pedijatrijske poliklinike u KBC-u Zagreb, navodi primjer Rusije, gdje se po raspadu Sovjetskog Saveza prestao provoditi program cijepljenja, a od difterije oboljelo više desetaka tisuća ljudi. I u Sarajevu, koje je za rata prekinulo s cijepljenjem djece, prije nekoliko godina zabilježena je epidemija zaušnjaka, a oko tisuću 20-godišnjaka zbog posljedica bolesti ostalo je sterilno.
– Nekome to ne izgleda mnogo, ali za te je mladiće to osobna tragedija – veli Richter. Protiv cijepljenja, kaže, izjašnjavaju se ljudi koji o cjepivima ne znaju ništa, a oslanjaju se na slabe izvore. Čudi ga što se uporno ponavljaju argumenti o povezanosti cjepiva s autizmom i multiplom sklerozom, koji su odavno odbačeni kao neutemeljeni.
»U nekim, naročito, siromašnim zemljama svijeta, još uvijek umire velik broj djece od zaraznih bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem, što znači da su uzročnici zaraznih bolesti prisutni i vrebaju neimune osobe. U isto vrijeme u nekim zemljama Europe sve je više roditelja koji ne žele da se njihova djeca cijepe prema programu cijepljenja. U našoj zemlji djeca ne oboljevaju od tih bolesti zahvaljujući »Pravilniku o načinu provođenja imunizacije, seroprofilakse, kemoprofilakse protiv zaraznih bolesti te o osobama koje se moraju podvrgnuti toj obvezi« Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti koji nalaže obvezno cijepljenje svih onih koji nemaju kontraindikacije za primanje pojedinog cjepiva. Ukoliko roditelj ne pristaje da se njegovo dijete cijepi, cjepitelj ga može uputiti na razgovor nadležnom epidemiologu. Ukoliko i dalje roditelj ne uvažava medicinske činjenice temeljene na znanstvenim dokazima, potpisuje »Izjavu o odbijanju obaveznog cijepljenja« za svako pojedino cjepivo propisano ovogodišnjim Programom obaveznog cijepljenja, koju cjepitelj prosljeđuje epidemiološkoj službi kako bi imali uvid o broju neimunih osoba, te Sanitarnoj inspekciji koja dalje prema svojim propisima upućuje prijavu nadležnim službama. Na taj se način povećava broj neimunih osoba u populaciji, a kako se radi o bolestima koje se vrlo brzo šire, bojimo se da će se otvoriti put uzročnicima i do one djece koja se iz opravdanih razloga nisu mogla cijepiti, te na taj način uzrokovati bolesti kojih već nekoliko desetljeća u našoj zemlji nije bilo. Zarazne bolesti koje se mogu spriječiti cijepljenjem su još uvijek veliki globalni problem koji ne želimo da se ponovno dogodi i nama«, ističe Dorotea Gastović – Bebić dr. med., specijalist epidemiolog, voditelj Odsjeka za imunizaciju,seroprofilaksu, kemoprofilaksu i distribuciju cjepiva Epidemiološkog odjela Nastavnog zavoda za javno zdravstvo PGŽ.
Sve ima nuspojave
– Prekid sustavnog cijepljenja bio bi društveni zločin. Ospice su i danas drugi vodeći uzrok smrtnosti djece u svijetu, a posljedice zaraze poliovirusom, kojega i danas ima u Albaniji, potpuna su paraliza i artroza svih zglobova, te doživotna bol – navodi Richter. Do uvođenja cijepljenja protiv hepatitisa B samo je na jednom odjelu na Rebru, veli ovaj liječnik, ležalo 70-ero djece s ovom bolešću, koja je u 90 posto slučajeva neizlječiva i rezultira cirozom ili karcinomom jetre. Da cjepiteljima nije, kako neki misle, cilj samo progurati što više novih cjepiva, potvrđuje primjerom cjepiva protiv TBC-a koje je reducirano s pet na dvije doze.
Kad je o nuspojavama riječ, Richter ističe kako »sve ima nuspojave, od prvog koraka, vožnje automobilom, do pohanog šnicla«.
– Nema stvari koja nema neku nuspojavu, ali ako išta ima manje nuspojava, a više koristi, onda je to cijepljenje – poručuje Richter.
Što se tiče straha od pojedinih aditiva, ovaj pedijatar ističe kako, primjerice, omraženog timerosala danas nema ni u jednom cjepivu u količini koja bi se mogla izraziti konkretnom težinskom jedinicom, osim napomenom »u tragovima«, a radi se na potpunoj eliminaciji bilo kakvog konzervansa iz cjepiva.
– Puno više timerosala unese se u organizam hranom, i putem raznih kozmetičkih pripravaka, o čemu se ne govori. Isto tako, ne istražuje se razina žive u krvi djece čije mame vole kozmetiku – zaključuje Richter.
O tome treba li masovno cijepiti djecu ili ne, protivnici i pobornici cijepljenja vjerojatno se nikad neće složiti. U konačnici, odluka o tome hoće li riskirati i cijepiti svoje dijete ili će riskirati i ne cijepiti ga, na svakom je roditelju, a isto tako svaki roditelj mora biti spreman snositi posljedice svoje odluke. Problem je jedino u tome što će posljedice necijepljenja, ako se ovaj trend nastavi, snositi i drugi.
