Smatra da se čak 70 posto namjernih abortusa u papirima bilježi pod drugim dijagnozama – Jasna Karačić / M. CIKOTIĆ/PIXSELL
Imamo i prijavu Splićanke koja je odbijena u bolnici u Splitu zbog priziva savjesti, a onda je kod istog liječnika napravila pobačaj u ponoć, i to platila pet tisuća kuna, kaže Jasna Karačić
ZAGREB Predsjednica Hrvatske udruge za promicanje prava pacijenata Jasna Karačić navodi kako udruga godišnje dobije dvadesetak prijava žena koje su u bolnicama, jedinim ustanovama ovlaštenima za pobačaje, odbijene zbog priziva savjesti liječnika, a onda su pobačaj napravile u njihovim privatnim praksama, ili za vrijeme dežurstava u bolnicama.
– Jedna od tih prijava je, primjerice, prijava Splićanke koja je odbijena u bolnici u Splitu zbog priziva savjesti, a onda je kod istog liječnika koji od osam ujutro do četiri popodne u bolnici ne radi abortuse zbog priziva savjesti, to kod njega napravila u ponoć, na bolničkom dežurstvu. Platila je između četiri i pet tisuća kuna. Taj sam slučaj, kao i ostale koji nam dolaze, prijavila Povjerenstvu za zaštitu i promicanje prava pacijenata pri Ministarstvu zdravstva, u kojem sam član, no problem je u tome što Povjerenstvo o slučajevima može samo raspravljati, no nema nikakve ovlasti za daljnje postupanje. Sa svime je upoznata i Hrvatska liječnička komora«, napominje Jasna Karačić.
Uvjerena je, kaže, da se u 70 posto slučajeva namjerni abortusi u papirima bilježe pod drugim dijagnozama, što se onda pokriva na teret HZZO-a, dok žene liječnicima svu svotu plaćaju u njihov džep.
»Da, i žene se boje, nije im svejedno, ali smatraju da je to jedino rješenje kad ih liječnici odbiju u bolnicama. Naravno da riskiraju odlaskom u njihove privatne ordinacije, pitanje je kako sve tamo može proći, od anestezije do ostalog, kasnije. S ministrom Kujundžićem u veljači imamo sastanak, i svakako ćemo pokrenuti ovo pitanje, nešto se mora učiniti«, zaključuje Karačić. Povjerenstvo osnovano sredinom prošle godine, dodaje, ima sve prijave žena, no nema ovlast bolnicama izdati čak ni upozorenja, što, međutim, ne čini ni Ministarstvo zdravstva, niti je dosad bilo istrage.
Je li ministar zdravstva Milan Kujundžić upoznat s praksom izvođenja pobačaja u tajnosti, na dežurstvima u bolnicama – i da to čine liječnici koji danju zbog priziva savjesti pobačaje na zahtjev žene ne izvode – jučer od njega nismo uspjeli doznati, pa onda niti to planira li Ministarstvo o tome provesti istragu. Saznanja o tome nema niti HZZO, odgovoreno nam je iz uprave te institucije, uz napomenu kako oni provode nadzor nad izvršavanjem ugovornih obaveza bolnica, dok su, dodaju, tvrdnje o tajnim pobačajima – za koje liječnici s prizivom savjesti od žena sebi uzimaju novac, a kao dijagnoze navode nešto drugo, poput krvarenja, bolova i drugo – u nadležnosti drugih institucija, prije svega DORH-a.
»Tvrdnje i optužbe koje navodite u vašem upitu vrlo su ozbiljne i izlaze iz domene kontrole plaćanja zdravstvene zaštite«, stoji u odgovoru HZZO-a našem listu. Kad bi HZZO čak i provjeravao jesu li im ispostavljeni računi istiniti, teško da bi došao do prave istine. Liječnici o tome svakako ne žele govoriti, žene kojima je time zajamčena diskrecija također.
Pobačaja u Hrvatskoj, nesumnjivo, ima daleko više nego što kažu službene brojke, što znači da se oni obavljaju u sivoj zoni. Potvrđuju to i odgovor, odnosno podaci koje smo dobili od Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo na pitanje jesu li zabrinuti zbog činjenice da službene brojke o prekidima trudnoće u Hrvatskoj kažu da je gotovo 50 posto pobačaja unatrag nekoliko godina napravljeno zbog patoloških stanja, primjerice izvanmaterične trudnoće, krvarenja i sličnog.
Potaknuta tekstovima našeg lista o pobačajima koje na dežurstvima ili u privatnim ordinacijama obavljaju liječnici s prizivom savjesti za vrijeme redovitog posla u bolnicama, Hrvatska udruga za promicanje prava pacijenata jučer je na svojim stranicama www.pravapacijenata.hr, pokrenula anketu u svrhu dobivanja informacija o provođenju takvih pobačaja. Mole žene da im se, anonimno ili s podacima, jave i odgovore na pitanja, između ostalog jesu li imale mogućnost obaviti pobačaj u bolnici, za koliko su novaca to napravile, je li se liječnik pozvao na priziv savjesti, je li pobačaj obavljen ilegalno, u noćnoj smjeni u bolnici ili privatno, te slično.
Pogrešno klasificirani
»Stope namjernih prekida trudnoće u Hrvatskoj su izuzetno niske, ali se smatra da podaci nisu potpuni. Dva su moguća razloga tome – da su namjerni pobačaji pogrešno klasificirani, pod drugim dijagnozama, najčešće kao ‘ostali pobačaji’, no postoji i sumnja, kako civilnih udruga tako i medija, o ilegalnom obavljanju namjernih pobačaja izvan stacionarnih ustanova«, navodi se u odgovoru HZJZ-a.
Već su prije, napominju, uputili dopis svim zdravstvenim ustanovama u svrhu ponovnog upozorenja o obvezi prijavljivanja svih vrsta pobačaja. »Nemamo posebne analize vezane uz gubitak ploda, zbog toga što prijava pobačaja kao zdravstveno-statistički obrazac nema podataka o patologiji u trudnice koja je dovela do gubitka ploda«, navode u HZJZ-u.
Službeni podatak o namjernim pobačajima u Hrvatskoj kaže da imamo samo 3,2 takva pobačaja na tisuću žena fertilne dobi, od 15 do 44 godine. Davne 1980. godine u Hrvatskoj je napravljeno 700 pobačaja na zahtjev žene na svakih tisuću novorođenih, a 2014. godine devet puta manje. Koriste li žene daleko više kontracepciju, ili ne idu na pobačaje iz moralnih odnosno vjerskih razloga? Usporede li se podaci za Hrvatsku s drugim državama, ne manje religioznim od Hrvatske, ili onima u kojima se koristi daleko više kontracepcije, opet nešto ne »štima«, odnosno upućuje na velik broj pobačaja u sivoj zoni.
Manje samo u Poljskoj
Samo je u Poljskoj, u kojoj je namjerni pobačaj zabranjen, njegova stopa na tisuću žena fertilne dobi manja nego u Hrvatskoj, no zato, procjenjuje se, između 100.000 i 150.000 Poljakinja svake godine pobačaj napravi u inozemstvu – Njemačkoj, Nizozemskoj, Rusiji i u drugim državama. U izrazito religioznoj Italiji službeno je 8,2 pobačaja na tisuću žena fertilne dobi, u Irskoj 4,4, Sloveniji 8,7, u Češkoj 10,8, Mađarskoj čak 17,4, koliko i u, recimo, Velikoj Britaniji. U Srbiji ih je 9,5, Portugalu, Grčkoj ili Austriji pet, u Francuskoj, primjerice 15, u SAD-u 16, dakle pet puta više nego u Hrvatskoj.
Provjerili smo i podatak za Švicarsku, koja prednjači u korištenju kontracepcije, jer čak 80 posto tamošnjih žena fertilne dobi koristi neki oblik zaštite od začeća, no i dalje im stopa namjernih pobačaja na tisuću žena reproduktivne dobi iznosi sedam, dvaput više nego u Hrvatskoj.
U Hrvatskoj je 135 pobačaja na tisuću živorođene djece majki starijih od 35 godina, još je jedan podatak, a EU prosjek iznosi čak 226. Kad su u pitanju djevojke mlađe od 20 godina, kaže podatak Svjetske zdravstvene organizacije, službeno 178 djevojaka u Hrvatskoj napravi pobačaj na svakih tisuću koje rode dijete, dok je prosjek u EU-u čak 1.113 pobačaja na tisuću adolescentskih porođaja.
