Dvadeset godina ARZ-a

CESTA KOJA ŽIVOT ZNAČI Sjećate li se vremena dok je putovanje od Rijeke do Zagreba trajalo tri i pol sata?

Darko Pajić

Nasljednica Lujzijane i Karoline, autocesta Rijeka – Zagreb definitivno je izmijenila krajeve kroz koje prolazi, Primorje i Gorski kotar, te omogućila snažniji razvoj gospodarskih aktivnosti u PGŽ-u. Doista je to cesta koja život znači, šteta samo što se gradila i čekala predugih 40 godina



Autocesta Rijeka – Zagreb počela se graditi prije 50 godina. Prva dionica od Rijeke do Kikovice u dužini od 10,5 kilometara otvorena je 1971. godine, a izgradnja je završena u listopadu 2008. godine kada je dovršen puni profil u Gorskom kotaru, pa je autocesta u punoj dužini od 146,5 kilometara dobila četiri prometna traka.


Ovih dana navršava se i 20 godina od osnivanja Društva Autocesta Rijeka – Zagreb i sve to povod je za podsjećanje na značaj autoceste koja je spojila Primorje i glavni grad Hrvatske, prepolovila vrijeme putovanja između Rijeke i Zagreba i postala nasljednica legendarne Lujzijane i Karoline.


Danas se malo tko sjeća vremena kada je putovanje od Rijeke do Zagreba trajalo oko tri i pol sata jer autoceste nije bilo.





Orehovica – Kikovica (10,5 km) 1971.


Karlovac – Zagreb (39,3 km) 1972.


Kikovica – Oštrovica, poluautocesta (7,25 km) 1982.


Oštrovica – Vrata, poluautocesta (12,44 km) 1996.


Vrata – Delnice, poluautocesta (8,93 km) 1996.


Delnice – Kupjak, poluautocesta (7,92 km) 1997.


Vukova Gorica – Karlovac, autocesta (18,16 km) 2001.


Kupjak – Vrbovsko, autocesta (6,84 km), poluautocesta (10,59 km) 2003.


Čvor Bosiljevo 2, autocesta (2,92 km)2003.


Bosiljevo 2 – Vukova Gorica, autocesta (7,81 km) 2003.


Vrbovsko – Bosiljevo 2, autocesta (5,42 km), poluautocesta (8,44 km)2004.


Kupjak – Vrbovsko, puni profil (3 km)2006.


Vrbovsko – Bosiljevo 2, puni profil (8,44 km) 2007.


Kikovica – Oštrovica, puni profil (7,25 km) 2007.


Oštrovica – Vrata, puni profil (1,44 km) 2007.


Oštrovica – Vrata, puni profil (11 km) 2008.


Vrata – Delnice, puni profil (8,93 km) 2008.


Delnice – Kupjak, puni profil (7,92 km) 2008.


Kupjak – Stara Sušica, puni profil (7,59 km) 2008.



Prve dionice


Sve je počelo krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se počele graditi prve dionice buduće autoceste, spomenutih desetak kilometara na riječkoj strani na potezu od Rijeke do Kikovice te s druge zagrebačke strane na dionici Zagreb – Karlovac, koja je u dužini od 39,3 kilometra puštena u promet 1972. godine. Bile su to prve dionice autocesta u Hrvatskoj i među prvima u Jugoslaviji.


Tih godina malo tko bi mogao vjerovati da će na spajanje Rijeke i Zagreba trebati čekati desetljećima. Gotovo ništa nije se izgradilo u idućih 20 godina. Iznimka je samo dionica Kikovica – Oštrovica duga 7,25 kilometara, koja je puštena u promet 1982. godine i to u profilu poluautoceste. Tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća nastavljena je izgradnja, ali je tada također bila riječ o profilima poluautoceste i to na dionicama u Gorskom kotaru. Prvo su 1996. godine otvorene dionice Oštrovica – Vrata (12,44 kilometra) i Vrata – Delnice (8,93 kilometra). Zatim 1997. godine i Delnice – Kupjak (7,92 km).


Upravljanje na svim navedenim dionicama prije 20 godina preuzelo je Društvo Autocesta Rijeka – Zagreb, koje je osnovala Republika Hrvatska 26. siječnja 1998. godine. Glavni i najvažniji cilj ARZ-a bilo je dovršenje autoceste Rijeka – Zagreb u punom profilu, odnosno na potezu od Kupjaka do Karlovca ukupne duljine 60,18 km autoceste te na još 36,54 km poluautoceste, koju je bilo potrebno dograditi na puni profil.


Taj posao odrađen je u razdoblju od 2001. do 2008. godine i to u tri faze, a ukupna vrijednost sve tri faze bila je 815 milijuna eura. Na pitanje koliko je okvirno mogla koštati izgradnja cijele autoceste Rijeka – Zagreb danas je jako teško odgovoriti, jer se gradnja protegnula na 40 godina tijekom kojih su se mijenjale i države i valute, pa i sama vrijednost novca.


Riječ je svakako o generacijskom projektu i zanimljivo je spomenuti neke od najvažnijih objekata na autocesti dugoj 146,5 kilometara, koja ima ukupno 113 objekata od čega je 5 mostova (8%), 13 tunela (47%), 24 vijadukta, 45 podvožnjaka i 26 nadvožnjaka (45%). Tri su tunela duža od 1.000 metara, najduži je Tuhobić (2.143 metra), a zatim slijede tunel Javorova Kosa (1.490 m) i Veliki Gložac (1.150 m). Najduži objekt autoceste je vijadukt Drežnik kod Karlovca dug 2.485 metara, a zatim slijede vijadukti Zečeve Drage (920 m) i Severinske Drage (725 m). Najdulji mostovi su Dobra 1 (546 m) i Bajer (485 m).



2007. 417.446.545


2008. 473.158.671


2009. 463.997.003


2010. 448.082.947


2011. 472.526.000


2012. 479.596.711


2013. 492.304.406


2014. 505.390.109


2015. 544.526.684


2016. 580.830.381


2017. 631.288.800



Najduži Tuhobić


Podaci koji najbolje oslikavaju važnost autoceste Rijeka – Zagreb odnose se na prihode i razinu prometa u posljednjih 10 godina. Prosječni godišnji dnevni promet (PGDP) iz 2007. godine iznosio je 17.772 vozila, a prošle godine je porastao na 21.455 vozila i po tome dionica Rijeka – Zagreb spada među najprometnije autoceste u Hrvatskoj. Kao i kod ostalih pravaca iz unutrašnjosti prema Jadranu karakteristična je sezonalnost prometa, koji je najveći tijekom ljetnih mjeseci. Tako je primjerice prošle godine autocestom ljeti dnevno u prosjeku prolazilo 38.938 vozila, odnosno gotovo duplo više u odnosu na godišnji prosjek.


Takve pokazatelje slijede i prihodi od cestarine, a oni su u posljednjih 10 godina porasli s 417,4 milijuna kuna (2007.) na 631,2 milijuna iz prošle godine. Pritom valja naglasiti kako je u tih 10 godina dva puta korigirana cestarina, koja je poskupjela u lipnju 2012. godine za 15 posto za korisnike koji plaćaju gotovinom ili karticama te prošle godine kada je uvedeno sezonsko poskupljenje za 10 posto na svim autocestama u Hrvatskoj.


ARZ je kao i ostale tvrtke u cestarskom sektoru u procesu restrukturiranja, koji vodi hrvatska Vlada u suradnji sa Svjetskom bankom, a jedan od najvažnijih ciljeva je refinanciranje kredita podignutih u vrijeme intenzivne izgradnje autocesta kako bi se omogućilo servisiranje dugova ARZ-a, HAC-a i HC-a, koji ukupno iznose više od 5 milijardi eura. Na kraju prošle godine evidentirano je kako ARZ ima ukupne dugoročne kredite podignute uz državna jamstva od 723,2 milijuna eura, kao i da prosječna kamatna stopa iznosi povoljnih 0,71 posto.


Te obveze ipak ne znače da u ARZ-u ne planiraju i nove razvojne projekte. Osim autoceste Rijeka – Zagreb dio koncesije ARZ-a je i Krčki most, autocesta Rijeka – Rupa i čvor Novigrad, odnosno ukupno 187 kilometara prometnica, a dio koncesije su i dionice kojima upravljaju Hrvatske ceste, a to je riječka obilaznica na dionici Orehovica – Sv. Kuzam – Križišće i cesta D-404. Javnosti je vjerojatno najzanimljivija priprema dokumentacije za moguću izgradnju trećeg traka na dionici Karlovac – Zagreb, koja ima PGDP od 34.668 vozila, što je parametar koji ukazuje na opravdanost potrebe izgradnje trećeg traka.


Projekt ovisi o rezultatima studije izvodljivosti, koja se planira izraditi do kraja prvog kvartala iduće godine i bit će osnova za odlučivanje o nastavku projekta. Procijenjena vrijednost ove investicije iznosi 117,6 milijuna eura, a trenutačno je u tijeku priprema potrebne dokumentacije s ciljem da se osigura sufinanciranje iz europskih fondova. Ako se planovi ostvare, realno je moguće očekivati kako bi gradnja trećeg traka mogla početi najranije 2021. ili 2022. godine.



Ivan Prgomet, od ožujka 1998. do kolovoza 2001.


Zoran Klarić, od kolovoza 2001. do listopada 2005.


Jurica Prskalo, od listopada 2005. do travnja 2008.


Zlatko Korpar, od travnja 2008. do prosinca 2009.


Miro Škrgatić, od siječnja 2010. do ožujka 2012.


Željko Denona, od ožujka 2012. do studenoga 2013.


Josip Šala, od studenoga 2013. do danas



Gradnja trećeg traka


Zanimljivo je također kako dugoročne analize podataka o prometu pokazuju kako bi negdje 2030. godine mogla biti potrebna i izgradnja trećeg traka i na dionici od Karlovca do Bosiljeva 2. Kad je riječ o benzinskim crpkama, odnosno pratećim uslužnim objektima (PUO), na autocesti je otvoreno ukupno 19 takvih objekata i procjenjuje se kako se oni nalaze na prosječno optimalnoj međusobnoj udaljenosti od 20-ak kilometara, pa nema prevelike potrebe za uređenjem dodatnih crpki. Izuzetak je tek lokacija kod čvora Vrbovsko, gdje postoji potreba i mogućnost uređenja još jedne lokacije s pratećim uslužnim objektima.


Prema Akcijskom planu zaštite od buke evidentirane su lokacije i preostali dio stanovnika koji je izložen prekomjernim razinama buke. na kompletnom koncesijskom području ARZ-a te je karta buke izrađena za svih 187 kilometara prometnica, koje prolaze kroz područja ukupno 82 naselja s ukupno 238.000 stanovnika. Prioritetna područja koja su kandidati za primjenu mjera zaštite od buke su i lokacije oko Grada Rijeke (Čavle, Orehovica, Drage, Kastav, Matulji) te lokacije Delnice – Zalesina, rubni dijelovi Karlovca, Bosiljevo – Resnik Bosiljevski, Fužine – Belo Selo, Ravna Gora – Kupjak, Netretić, Vrbovsko – Osojnik i Ravna Gora. Projekt je podijeljen u dvije faze, trenutačno se provodi faza projektiranja i upravnog postupka vrijedna oko 2 milijuna kuna, a druga faza izgradnje zaštitnih zidova od buke vrijedna je ukupno 152 milijuna kuna od čega bi se 55 milijuna kuna utrošilo do 2020. godine, a ostatak do 2023. godine.


Sve navedeno spada u važnije razvojne projekte ARZ-a, tvrtke koja je dovršila generacijski projekt započet prije 50 godina. Sad predstoji otplatiti troškove izgradnje uz spoznaju da je autocesta Rijeka – Zagreb definitivno izmijenila krajeve kroz koje prolazi, Primorje i Gorski kotar te omogućila snažniji razvoj gospodarskih aktivnosti u PGŽ-u. Doista je to cesta koja život znači, šteta samo što se gradila i čekala čak 40 godina.