Hrvatska je napokon ušla u prvu fazu pregovora za pridruživanje CERN-u, Europskoj organizaciji za nuklearna istraživanja koja upravlja najvećim svjetskim laboratorijem za fiziku elementarnih čestica.

Nikad nije kasno, rekli bi optimisti, no da ne bude zabune – s obzirom na ukupni doprinos hrvatskih znanstvenika u proteklih šest desetljeća ovoj, najvažnijoj svjetskoj znanstvenoj kolaboraciji, sasvim je legitimno zaključiti da se na ovaj potez zapravo čekalo sramotno dugo. Članstvo u CERN-u koje košta nemalih milijun »švicaraca« godišnje, nije naime samo pitanje prestiža i znanstvenih prilika, već ono može biti odličan vjetar u leđa tehnološko-gospodarskom razvoju zemlje.

Tvrtke iz zemalja članica imaju se pravo javljati na nebrojene natječaje za izvedbu dijelova najnovije opreme i njeno održavanje i sudjelovati u razvoju tehnologije koji je tijekom godina iznjedrio cijeli niz »usputnih« primjenjivih otkrića poput recimo slavnog World Wide Weba – sustava presudnog za razvoj interneta. Paradoksalno, Jugoslavija je još davne 1954. godine bila jedna od dvanaest država osnivačica CERN-a i bez obzira što je iz članstva istupila početkom šezdesetih, veliki akcelerator za sudaranje čestica – srce i duša CERN-a – i dan danas funkcionira između ostalog i s dijelovima koje je izrađivao »Rade Končar«.

Hrvatski doprinos

Hrvatski stručnjaci, štoviše, u osmišljavanju ideja i opreme sudjeluju još od osamdesetih godina. Prof. dr. sc. Guy Pajić danas se smatra jednim od osnivača projekta ALICE – jednog od glavnih projekta/detektora na Velikom hadronskom sudaraču (LHC-u), dok je na dizajnu, konstrukciji, te funkcioniranju jednog od njegovih vitalnih dijelova (TPC-u) još od sredine devedesetih intenzivno radio dr. sc. Danilo Vranić. Prof. dr. sc. Daniel Denegri, inače član najužeg tima koji je 1983. otkrio postojanje čestica W i Z, čime su postavljeni temelji moderne fizike podatomskih čestica, bio je jedan od vodećih ljudi CMS projekta na LHC-u i danas se smatra jednim od najzaslužnijih za uključivanje ostalih drugih hrvatskih znanstvenika u ovu najveću svjetsku znanstvenu organizaciju koja traga za tajnama postanka svemira.

Ivica Puljak

Deseci hrvatskih znanstvenika u novom su tisućljeću bili ili su još uvijek uključeni u neki od CERN-ovih projekata, a neki od njih odigrali su i važne uloge u otkrivanju Higgsovog bozona. Prof. dr. sc. Ivica Puljak je primjerice bio koordinator grupe znanstvenika iz cijelog svijeta koja je radila na potrazi za Higgsovim bozonom kroz kanal raspada u dva Z bozona i vodeći je autor jedne od analiza presudnih za otkriće, a dr. sc. Vuko Brigljević koordinirao je sličnu međunarodnu grupu koja je radila na mjerenjima pozadinskih procesa standardnog modela koji uključuju dva vektorska bozona u konačnom stanju.

Službena kandidatura

Dakle, isključivo zahvaljujući angažmanu znanstvenika, Hrvatska već odavno igra značajnu ulogu u CERN-u, no država tome osim uglavnom »moralne«, nije davala nikakvu konkretniju potporu, niti iz toga izvlačila korist. U međuvremenu CERN se proširio na 22 države članice, a članstvo su još prije par godina zatražile Srbija i Slovenija koje su sad već u uznapredovaloj fazi pridruživanja. Stvari su se u Hrvatskoj ipak pokrenule 2014. godine kad je ministarstvo Željka Jovanovića pokrenulo proces učlanjenja i poslalo službenu kandidaturu za članstvo. No političke promjene koje su uslijedile očito su zaustavile i tu incijativu. Sada kad je zahtjev napokon i službeno upućen, Hrvatsku čeka provjera CERN-ove delegacije koja ima za utvrditi je li država uopće spremna za takvo partnerstvo i ima li resursa da iz njega profitira.

Vuko Brigljević je uvjeren da ćemo tu provjeru proći bez problema.

Vuko Brigljević

– Iz CERN-a naime uistinu žele pomoći državama da osiguraju tehnološki razvoj i ne žele da investiramo u nešto za što ne bi bili spremni. Kao prvo, žele vidjeti postoji li dovoljan broj znanstvenika koji rade na tom području i koji će biti pokretači razvoja ovog dijela privrede – no oni nas dobro znaju, pa tu neće biti nikakvih problema. Još više ih, međutim, zanima kakav je potencijal naše privrede i naravno, žele razgovarati s vladom kako bi osigurali podršku na najvišoj razini, pojasnio je Brigljević.

Privremeni ugovori

Partnerstvo će, pojašnjava on dalje, hrvatskim građanima otvoriti apsolutno sve mogućnosti obrazovanja koje CERN nudi – od raznih programe za studente do doktorskih programa koji su većinom fokusirani na inženjere, odnosno na primjenu novih tehnologija.

– To su privremeni ugovori, što znači da će se ti stručnjaci vraćati kući s novim znanjem. Puno tehnologije razvijene na CERN-u danas se koristi u raznim drugim segmentima, recimo u medicini, pa tako na primjer na Institutu Ruđer Bošković imamo mali ciklotron čija je javna svrha proizvesti radioaktivne materijale potrebne za PET tomografiju. S druge strane, članstvo u CERN-u otvara mogućnosti za našu privredu koje su trenutno potpuno zatvorene. Svaki put kad se na CERN-u nešto razvija, popravlja ili održava – od visoke tehnologije do jako standardnih industrijskih poslova, rade se natječaji za firme koje će to napraviti i oni su otvoreni samo za zemlje članice.

Drugi aspekt je da mi znanstvenici često za potrebe projekta na CERN-u osmišljavamo i razvijamo određeni prototip, a kad ga razvijemo, neka tvrtka će dobiti posao da ga napravi u određenom broju primjeraka. Osim financijske dobiti koju nose ti ugovori, to je često prilika za odabrane firme da nauče novu tehnologiju koju mogu koristiti dalje. Za firme je to i velika referenca, jer na CERN-u žele biti sigurni da će taj posao biti dobro obavljen. Nas koji surađujemo s CERN-om već je u prošlosti kontaktiralo više hrvatskih tvrtki koje imaju interes i vide potencijal u određenim segmentima rada CERN-a i zato znamo da u Hrvatskoj itekako postoji takav gospodarski potencijal, napominje Brigljević.

Bez predrasuda

Ivica Puljak nije ovom prilikom htio komentirati koliko je Hrvatska dosad izgubila zbog odsustva iz CERN-a, no naglasio je da smatra kako je godišnja članarina »mali iznos u usporedbi s benifitima«.

– Hrvatska postaje ravnopravnim članom najvećeg svjetskog laboratorija, dobija pristup svim eksperimentima i opremi, razvoju novih tehnologija, programima edukacije djece, nastavnika i mladih znanstvenika. Naše firme mogu se natjecati za razne poslove u CERN-u, a što je najvažnije imaju pristup programima razvoja i primjene najnovijih tehnologija, koje se kasnije mogu primjenjivati u raznim područjima, od medicine, do biologije i znanosti o materijalima, telekomunikacijama, računarstvu i sličnim područjima. Ne bih se osvrtao na propušteno, nego radije bih da što bolje iskoristimo mogućnosti koje nam se pružaju članstvom u CERN-u i pokažemo kako je lijepo biti ravnopravan najrazvijenijim zemljama u svijetu, ustvrdio je Puljak. Potvrdio je i da su hrvatski znanstvenici na CERN-u itekako zapaženi na račun svog rada i zalaganja.

– Jedna od najljepših lekcija koje naučite u interakciji sa svjetskim znanstvenicima je da među njima nema predrasuda o porijeklu znanstvenika, već se međusobno poštuju isključivo prema rezultatima rada. Mislim da je budućnost CERN-a upravo u globalnom karakteru njegove strukture. Do nedavno je to bio europski laboratorij, a sada je otvoren cijelom svijetu. Sve zemlje svijeta mogu postati članice i sve više ih tu mogućnost iskorištava. CERN je pokazao da se cijeli svijet može ujediniti oko znanstvenih ideja i to je jedna od veoma snažnih poruka. Zato mislim da je budućnost CERN-a neupitna i posebno me veseli što ćemo i mi iz Hrvatske graditi tu budućnost, zaključio je optimistično Puljak.