ZAGREB HNS nastavlja sa svojom neuobičajenom političkom taktikom. Iako je stranka parlamentarne većine, iz HNS-a šalju javne apele za ratifikaciju Istanbulske konvencije, kojoj je cilj sprječavanje nasilja u obitelji i nad ženama. I jučer je u Saboru potpredsjednica HNS-a Marija Puh zatražila stanku kako bi s govornice poručila da njezina stranka »ne misli popustiti oko Istanbulske konvencije«.

S obzirom na to da ratifikacija ovisi isključivo o njihovom koalicijskom partneru HDZ-u, logično bi bilo da HNS s njima razgovara o tome hoće li i kada ovaj dokument doći na potvrdu u Sabor. No, HNS se odlučio za odašiljanje ovakvih apela.

Treba još dogovora

No ratifikacija se u mandatu Vlade Andreja Plenkovića nipošto ne odgađa zato što se prethodno želi osigurati sve potrebno za njezino provođenje, u dijelu koji se strogo odnosi na borbu protiv nasilja u obitelji. Problem su, što je u srijedu u Saboru priznao i premijer Plenković, odredbe konvencije o takozvanoj rodnoj ideologiji.

– Prošle sam godine uime Vlade dao izjavu da ćemo ratificirati Istanbulsku konvenciju. Gospođa Nada Murganić, nadležna ministrica, provela je tijekom protekle godine javno savjetovanje o toj konvenciji. I ono što smo vidjeli kroz to javno savjetovanje je da je najednom tema kojom se konvencija bavi, a to je nasilje nad ženama, postala podređena. Neki su ljudi u prvi plan stavili pitanje rodne ideologije. Čini mi se da tu raspravu moramo do kraja rasvijetliti i vidjeti što nam konvencija donosi povrh nacionalnog zakonodavstva. Učinit ćemo sve u ovom mandatu i Vlade i Sabora da to pitanje razriješimo na najbolji način – rekao je Plenković u srijedu odgovarajući na zastupničko pitanje SDP-ovke Sabine Glasovac.

Dovoljno glasova 

Nije, dakle, najavio da će Sabor ratificirati Istanbulsku konvenciju, nego je tek neodređeno govorio o razrješenju nekih dvojbi s njom u vezi i za to si je zadao rok do kraja 2020., kad završava mandat njegove Vlade. Riječ je, znači, o nimalo ambicioznom planu. Jasna je i pozadina Plenkovićevog opreza, ova konvencija zbog rodne ideologije predstavlja problem HDZ-u i njihovom biračkom tijelu.

Činjenica je da je Plenković kao zastupnik u Europskom parlamentu glasovao protiv amandmana na pojedine rezolucije u kojima se zagovaralo ratifikaciju Istanbulske konvencije u državama članicama Europske unije. Od HDZ-ovih zastupnika u Europskom parlamentu ovakve je amandmane podržavala samo Dubravka Šuica. No, kao premijer, Plenković je nedvosmisleno obećao ratifikaciju i to za jesen prošle godine. To se, međutim, nije dogodilo. Nema nikakve sumnje da bi za to u Saboru bilo više nego dovoljno glasova. Ali, gotovo je sigurno da dio zastupnika HDZ-a ne bi bio »za«. I zato Plenković oklijeva.

– Prema krajnje konzervativnoj procjeni barem deset naših zastupnika odbilo bi glasovati za konvenciju. Uključujući i oba potpredsjednika Sabora iz HDZ-a, Željka Reinera i Milijana Brkića. U ovom se slučaju ne bi mogla nametnuti stega kakvu je uspio Ivo Sanader kad se usvajao Zakon o suzbijanju diskriminacije. Tada je njegov snažan argument bio da bez tog zakona Hrvatska neće ući u EU, ali sada nitko, osim možda Vijeća Europe, zbog Istanbulske konvencije neće na nas raditi pritisak. Uostalom, značajan broj članica Unije nije je još ratificirao. Stoga nema smisla izazivati štetnu podjelu u HDZ-u i zamjeriti se našim biračima – rekao nam je jedan od najvažnijih HDZ-ovih zastupnika.

Sanaderu bilo lakše 

On je uvjeren da je Sanaderu u srpnju 2008. bilo lakše nego danas Plenkoviću i zato što iz civilnog društva ipak nije trpio pritisak kakav je usmjeren na aktualnu Vladu.

– Istina je da su se tada katolički biskupi suprotstavljali Zakonu o suzbijanju diskriminacije. Ali, sada su uz njih protiv Istanbulske konvencije i udruge poput U ime obitelji i Vigilare, koje imaju ozbiljan utjecaj i na birače HDZ-a. Dijelu naših zastupnika vrlo bi se teško bilo vratiti kući ako bi u Saboru digli ruku za rodnu ideologiju. I zato to ne bi napravili. A nije u pitanju neko obično glasovanje, pa bi razilaženje u Klubu zastupnika HDZ-a ostavilo trajnije posljedice. Puno je bolje i jedino razumno da se konvenciju ne ratificira, a da se u hrvatsko zakonodavstvo ugradi sve iz nje o sprečavanju nasilja nad ženama i u obitelji – naglašava naš sugovornik.

Nije zabrinut da bi HNS izašao iz Plenkovićeve vlade kad bi se definitivno odustalo od ratifikacije Istanbulske konvencije, jer »nemaju oni kuda, propali bi na prijevremenim izborima«. O ratifikaciji nije još raspravljalo čak niti Predsjedništvo HDZ-a, što također sugerira da ta tema ne spada među prioritete ove stranke i da je sasvim moguće da od nje u konačnici zaista ništa ne bude.