Sekularnost Hrvatske značajno je narušena djelovanjem Crkve i desnih političkih opcija, a ugovori između Republike Hrvatske i Vatikana tome svakako pogoduju. Hoće li biti dovoljno političke svijesti i volje da se oni revidiraju?
Procvat političkog katoličanstva u Hrvatskoj – što se ponajprije ogleda u uspjehu ustavotvornog narodnog referenduma o braku – oformio je sekularnu protuofenzivu prema nasrtljivim, čak i vlastohlepnim pretenzijama s Kaptola.
Suprotstavljanje pokušaju samog vrha Katoličke crkve da novim katekizmom vrati svoju dominaciju nad državnim, političkim, kulturnim i privatnim životom u ovoj zemlji, kakvu je recimo imao u 12. ili 13. stoljeću, imanentno je ateističko-agnostičkom civilnom sektoru.
Udruge za sekularno društvo i bezbožničke građanske inicijative, uspostavljaju sve glasniju antiklerikalnu alijansu koja putem modernih alata svjetonazorske borbe (elektroničke peticije, internetske stranice, e-mail…) prokazuju opasno potkopavanje svjetovnih temelja države.
Prodorna kritika katoličkog boljševizma u nastajanju, međutim, dolazi i iz redova pobunjenog klera u čije ime – jasno ponajprije u svoje – progovara crkveni »izopćenik« Don Ivan Grubišić. Radikalizaciju odnosa prema vulgarno velikim blagodatima i privilegijama Katoličke crkve u Hrvatskoj, Don Grubišić već dugo zagovara, što je bivšem svećeniku i donijelo podršku klerikalnih glasača, pa je on na osnovu toga postao nezavisni narodni zastupnik u Saboru.
Uzoriti propovjednik u civilu, k tome u poodmaklim godinama života, pokazuje mladenačku buntovnost i duhovnu principijelnost, čak nepokolebljivost u verbalnom obračunu s metastazama sektaškog klerikalizma koji sve militantnije udara na odnarođenu vlast.
Paradoksalno, istu onu vlast koja svojom legislativom može – jasno ako hoće – dokinuti veliku većinu klerikalnih povlastica; ponajprije dotok golemog državnog novca za atavistički religijski teror koji se – ne zaustavlja. Međutim, Milanovićevi socijalni demokrati, koji plutaju više nošeni strujom političke desnice negoli ishodišne ljevice, nemaju rješenja niti za svakodnevne probleme.
Prema tome, pogrešno bi bilo predmnijevati da ova Vlada uopće može mijenjati temeljnice ovog ratobornog političkog katoličanstva, unatoč nizu državotvornih činjenica; da se Hrvatska deklarira kao društvo koje se zalaže za razdvajanje crkve i države, da se zagovara nemiješanje religije i politike, da se proklamira jednakopravnost svih konfesija i svjetonazora…
Mijenjanje temeljnih pretpostavki funkcioniranja Katoličke crkve (vjeronauk u školama, novac iz proračuna, vojni vikarijat…) znači mijenjanje čuveno kontroverznih Vatikanskih ugovora. Četiri ugovorna svitka, kojima se definira dijabolični život Katoličke crkve u okrilju sekularne majke/maćehe države, božanstveno su neraskidivi.
Tlačnost papirnatog ovovremenog konkordata između Hrvatske i Svete Stolice ima sve karakteristike otpornosti armiranog betona, tako da nema na vidiku takvog hrvatskog vlastodršca koji ima snage, volje, hrabrosti i novca da se barem upusti u reviziju ove pravne betonsko-čelične konstrukcije. Potpuno raskidanje okova s teokratskim Vatikanom, pripada pak, zasad, žanru znanstvene fantastike.
Inicijativa s hrvatske strane
Ivica Maštruko, sociolog religije i dugogodišnji diplomat u Vatikanu, slaže se da je iluzorno očekivati da se ova Vlada – koja se suočava s ozbiljnim ekonomskim i gospodarskim problemima, k tome još u pola svog mandata – može baviti složenim pitanjem Vatikanskih ugovora.
– Mijenjanje ugovora između Hrvatske i Svete Stolice je procedura koja traje i koja podliježe pravilima. Međutim, osnove za reviziju postoje, jer se i u ugovorima govori o tome da se oni mogu mijenjati ako se bitno promijene okolnosti. Od potpisivanja Vatikanskih ugovora, kako vidimo, okolnosti su se dramatično promijenile. No, inicijativa za otvaranje pregovora sa Svetom Stolicom mora doći s hrvatske strane. Inicijativu mora zatim prihvatiti Sveta Stolica, pa se tek tada mogu definirati dijelovi ugovora koji bi se mijenjali. Ako se obje strane oko toga i sporazume, osniva se komisija za mijenjanje ugovora. Tek nakon toga slijede pregovori o onome što bi se u ugovorima mijenjalo, ali uz suglasnost Katoličke crkve u Hrvatskoj. S obzirom na to da se katolička hijerarhija vrlo agresivno danas suprotstavlja svjetovnoj vlasti, teško je za očekivati da bi Crkva dala suglasnost za promjenu ovih ugovora. Sama procedura inače traje nekoliko godina. Prema tome, doista je apsurdno očekivati da Vlada u ovom trenutku može početi s jednom ovakvo kompliciranom i dugotrajnom procedurom, smatra Ivica Maštruko.
Unatoč tome on ipak podržava sve one inicijative koje zagovaraju reviziju Vatikanskih ugovora. Objašnjava da se tako stvara klima u društvu koja će prisiliti neku buduću vladu – odmah na početku svog mandata – da krene u revizionističku proceduru konkordata koji donose povlastice jedino pravnoj osobnosti Katoličke crkve. Ponajprije religijskim profesionalcima koji su temeljem njih materijalno i financijski dobro zbrinuti. Međutim, sami vjernici, ali i građani, dakle porezni obveznici, nemaju puno od ugovora sa Svetom Stolicom. Prema tome, napominje Maštruko, Vatikanski ugovori su nam nepotrebni.
Vesna Mihoković Puhovski, predsjednica Protagore, udruge koja promiče ravnopravnost građana bez obzira na (i)religioznu pripadnost, u razgovoru za naše novine kaže da razumije sve poteškoće s kojima se nosi aktualna Vlada, ali smatra da se Vatikanski ugovori svejedno moraju – riješiti.
– Ako to Vlada propusti učiniti, vrlo brzo će se nositi s još većim problemima. Novca u državi, unatoč krizi ima. No, na krivim mjestima. Raskidanjem ugovora u perspektivi bi vrlo značajni iznosi ostajali u državnoj blagajni i mogli bi se upotrebljavati u druge svrhe. Sredstva za financiranje vjerskih potreba svojih vjernika, religijske zajednice moraju iznaći same. Ako je problem kompetentnosti Vlade da ovo pitanje riješi – suradnja s civilnim društvom je otvorena i dobrodošla – mi imamo vrhunske eksperte koji će rado pomoći, kaže nam Vesna Mihoković Puhovski i napominje da su Vatikanski ugovori također jedan od gorućih problema u društvu.
Sekularna država
Premda je ustavnost konkordata pitanje kojim se sada ozbiljnije počinju baviti ustavnopravni stručnjaci, Vesna Mihoković Puhovski ne dvoji i kaže da su oni – nemoralni i štetni. Napominje da hrvatsko društvo možda nije u potpunosti sekularno, ali prema Ustavu država jest!
– Dvije su točke ugovora koje su posebno sramotne; jedna je što građani nemaju mogućnost izbora koga će financijski pomagati, pa su svi primorani pomagati vjerske zajednice, a drugo je provedba vjeronauka, posebice u osnovnim školama. Time se narušava sekularno određenje Republike Hrvatske, krše prava ateista i pripadnika drugih religija, kao i katolika koji smatraju da je vjeronauku mjesto isključivo u crkvi. Provodi se stigmatizacija i diskriminacija »drugih« koje se etiketira kao »komunjare, nehrvate, jugonostalgičare«. Mnogo roditelja nam se javlja zbog terora kojem su njihova djeca izložena od strane vjeroučitelja, ravnatelja škole i svećenika s kojima je škola povezana. Čast iznimkama kojih na svu sreću ima! Budući da u prvim razredima osnovne škole nema alternativnog izbornog predmeta vjeronauku, vrlo je očita diskriminacija djece koja je dodatno sramotna, jer je država provodi protiv svoje najranjivije skupine. Mi smo zbog toga i podigli – nakon što svi naši apeli nisu urodili plodom – tužbu protiv Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. U samim ugovorima je naglašeno da nastava vjeronauka ne smije dovoditi do diskriminacije, pa gotovo dvadesetogodišnja praksa u tom pogledu proturječi i samim ugovorima, kaže Vesna Mihoković Puhovski.
Ivica Maštruko pak pojašnjava da od četiri ugovora koja Hrvatska ima sklopljena sa Svetom Stolicom treba prvenstveno mijenjati onaj o gospodarskim pitanjima kojim se regulira dotok novca Katoličkoj crkvi iz državnog proračuna, lokalne i područne samouprave, ali i iz budžeta brojnih ministarstava. Ukazuje također na nužnost revizije ugovora o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi. Naime, ovaj ugovor je sklopljen i ratificiran 1997. godine, u vrijeme kada su oružane snage brojale oko 100 tisuća vojnika. Danas imamo 17 tisuća vojnika.
– U svijetu svega 17 zemalja ima vojni vikarijat; radi se o državama s golemim vojnim sustavom. Treba napomenuti da vikar ima plaću kao da je general bojnik. Vikarovi pomoćnici imaju bojničke ili brigadirske plaće. Nadalje, u vojnom vikarijatu zaposleno je stotinjak ljudi, i to bez potrebe, svrhe i razloga. Ugovor o dušobrižništvu katoličkih vjernika, pripadnika oružanih snaga i redarstvenih službi ponajprije je sporan zbog te, financijske strane, kaže nam Maštruko.
Također, on zagovara i potrebu mijenjanja ugovor o suradnji na području odgoja i kulture koji definira vjeronauk u školama. Naime, ovim se ugovorom regulira sporna nastava vjeronauka u školama.
– No, za hrvatske biskupe ovakvi ugovori sa Svetom Stolicom predstavljaju primjer koji bi trebale slijediti i druge države. Sudeći prema ovim ugovorima, Hrvatska je najkatoličkija zemlja u Europi. Naravno da su ugovori apsurdni i smatram da bismo mi trebali slijediti talijanski model za koji se ne može reći da nije katolički, naglašava Maštruko.
Unatoč svim ovim činjenicama sekularna Hrvatska i pobunjeni/izopćeni kler ne odustaju od pohoda na Vatikanske ugovore i kritike Katoličke crkve. Don Ivan Grubišić ovih dana ponovo ukazuje na bogohulnu rastrošnost Kaptola, podsjeća na netransparentnost trošenja oko milijardu kuna koliko po raznim osnovama pripada Crkvi iz državnog proračuna…
Udar na vlast
Udruga Protagora pokrenula je pak elektroničku peticiju kojom se traži revizija Vatikanskih ugovora, a na svojim internetskim stranicama objašnjavaju zašto je to hrvatska nužnost. Vesna Mihoković Puhovski slaže se da konkordati čine uporište za klerikalno-konzervativni udar na svjetovnu vlast.
– Naime, imamo s jedne strane konzervativno društveno djelovanje klera koje se zalaže za održavanje »tradicionalnih hrvatskih vrednota« i uporno ignorira sve što se u suvremenom hrvatskom društvu dešava. S druge pak strane imamo desnu i krajnje desnu političku opciju koja pokušava sakupiti što više političkih poena polazeći od činjenice da je po popisu stanovništva iz 2011. godine u Hrvatskoj 86 posto građana katolika. Međutim, i rezultati referenduma i komentari naše peticije očito pokazuju da dio građana katolika ne pristaje uz ovakvo djelovanje klera. Također, u tom prostoru su se aktivirale i ultrakonzervativne udruge »uvezene« – ili sateliti onih – iz SAD-a pa sad imamo razne građanske inicijative poput »U ime obitelji«, GROZD, »Vigilare« te »znanstvenike« poput Judith Reisman koji svi podižu mnogo buke – u koju nikako da uključe i informacije o vlastitom financijskom poslovanju – a bez velike podrške građana, napominje Vesna Mihoković Puhovski.
Smatra da se od te silne buke ponekad ne čuju dovoljno dobro značajniji – ekonomski i socijalni – problemi građana ove zemlje. Prema njezinom mišljenju, sve te inicijative u ime obrane prava vjernika od neke izmišljene ugroze, zapravo proizlaze iz nastojanja da se nametnu partikularni nazori svim građanima te ukidanja prava drugih i drugačijih.
– No, očito to ne prolazi! Ovaj uspjeh »referenduma« je samo prividan i, na žalost, uzaludno potrošen novac. Činjenica je da hrvatsko društvo, iako vrlo polarizirano, pa i unatoč političkom voljom izostalog Građanskog obrazovanja u kurikulumu u protekla dva desetljeća, razumije i živi pojmove poput »pluralizma«, »ljudskih prava« i »demokracije«! Sekularnost Hrvatske značajno je narušena djelovanjem Crkve i desnih političkih opcija, a ugovori između Republike Hrvatske i Vatikana tome svakako pogoduju. Neke točke ugovora su prilično »široke«, i to uz samim ugovorima utvrđenu indoktrinaciju ostavlja i prostor za tumačenje »duha ugovora« kako tko poželi. Međutim, ne smije se zaboraviti da je bila potrebna i posve jasna politička volja koja je do sklapanja tih ugovora dovela. Nadamo se da će sada biti dovoljno političke svijesti i volje da se oni revidiraju, vjeruje Vesna Mihoković Puhovski.
