Pacijenti i dalje vjeruju da im se ne može oduzeti pravo na liječenje, a za to liječenje više naprosto nema novca. U pitanje dolazi i pouzdanost pretraga koje se u bolnicama obavljaju, kaže nam jedan liječnik
ZAGREB Godinu dana od početka sanacije, stanje u bolnicama lošije je nego ikad: štedi se na osnovnim sredstvima za rad, na reagensima, kontrastima za radiološke pretrage, nedostaje osnovnog potrošnog medicinskog materijala, a broj pacijenata na odjelima sve je manji jer nema dovoljno liječnika. Neke bolnice mjesečni limit potroše već u prvom tjednu, a ostatak mjeseca snalaze se kako znaju i umiju. Liječnici i drugo medicinsko osoblje na rubu su živaca jer se od njih traži da rade preko svojih mogućnosti.
Ozbiljni problemi
U jednoj većoj zagrebačkoj bolnici zbog manjka reagensa ne može se napraviti ni osnovna preoperativna dijagnostika, pa pacijenti koji čekaju operativni zahvat hodaju po drugim bolnicama, a zbog istog razloga čeka se i na kemoterapiju.
– Da bi pacijentica s karcinomom dojke nakon operacije dobila terapiju, treba prvo odrediti receptore, a ovisno o rezultatu i dodatni test koji je trenutno nemoguće napraviti. Riječ je o ključnoj dijagnostičkoj pretrazi o kojoj ovisi hoće li pacijentica dobiti za nju jedinu učinkovitu kemoterapiju, a radimo je samo povremeno, kad nam »kapne« reagens – svjedoči liječnik u toj bolnici koji, kao i brojni njegovi kolege, u strahu od poslodavca ne želi javno govoriti o ozbiljnim problemima bolničkog sustava. Nedostaju, kaže, i tumorski markeri, reagensi za hormone štitnjače, nemaju više ni dovoljno šprica.
Sanacija bolnica svela se na »zamagljivanje« pravog stanja, pa se radi sve manje i sve nekvalitetnije, samo da bi se stvorio dojam pozitivnog poslovanja, tvrde u Udruzi poslodavaca u zdravstvu (UPUZ).
– Bolnice ne naručuju novu robu, prazne skladišta, a to bilježe kao uštedu i ispadaju pozitivni. Karlovačka se bolnica pohvalila da ima 137.000 kuna na žiro-računu, a zapravo je u gubitku 2,5 milijuna kuna. U Lovranskoj su bolnici pak pozitivni jer ugrađuju jeftine proteze. Tako se zamagljuje poslovanje, a sve ide na račun pacijenata, tvrdi Mile Klepo, ravnatelj UPUZ-a.
– Stanje u bolnici gdje radim je zabrinjavajuće. Na pretrage se čeka po nekoliko mjeseci, smanjio se broj pacijenata na odjelima jer nema dovoljno liječnika da ih pokriju, a sve je više agresivnih ispada pacijenata i neugodnih situacija zbog toga što im nitko javno ne kaže da su uskraćeni u svojim pravima, a zapravo jesu – veli ogorčeni liječnik. Pacijenti i dalje, veli, vjeruju da im se ne može oduzeti pravo na liječenje, a za to liječenje više naprosto nema novca. U pitanje, dodaje, dolazi i pouzdanost pretraga koje se u bolnicama obavljaju. Za primjer navodi MR dojke, gdje kao i u svakom dijagnostičkom protokolu postoji jasno definirana količina kontrasta koja se mora aplicirati.
– Zbog štednje pacijentice ne dobiju adekvatnu količinu kontrasta, već manje od propisanog standarda. Tako ne možete jamčiti da je nalaz pouzdan, upozorava naš sugovornik. Zbog štednje se, kaže, opstruira i adekvatna terapija i situacija dovodi do apsurda.
I liječnike ovakva situacija strašno frustrira, jer se od njih očekuje da liste čekanja budu što kraće, a niti imaju s čim raditi, niti ih ima dovoljno. – Deseci mojih kolega specijalista, u koje se uložilo ogroman novac i vrijeme, traže spas u bolnicama izvan Hrvatske, gdje su jako dobro primljeni, rade u puno boljim uvjetima i puno su bolje plaćeni.
Staljinistički pristup
Tamo se doslovno živi životom čovjeka, a ne crva koji se ne usudi prozboriti, a kamoli učiniti nešto više«, rezigniran je ovaj doktor.
– Radimo kao stoka. Ljudi su izluđeni, ne vide ni jednu svijetlu točku. Prema nama se provodi staljinistički pristup, čekamo nove ugovore o radu kojima će nas staviti u robovlasnički odnos. Liječnike se tjera da rade protivno svim hrvatskim i europskim zakonima.. Slat će nas kamo hoće, plaću će nam smanjivati kako hoće, uzimat će nam godišnji, slobodne dane… Svima nam je narušeno zdravlje jer smo svakodnevno na poslu po 10 i više sati. Pretvara nas se u najamne radnike koji će raditi koliko treba uz nedefiniranu plaću, prosvjeduje zagrebački liječnik koji mjere dosadašnje zdravstvene reforme smatra katastrofalnima.
– Protiv sam toga da se novac troši neprogramirano, ali ovo je apsurdno, zaključuje.
