Miris recesije

Bogataši se spremaju za crne dane: Krenula pomama za zlatom i “švicarcima”

Branko Podgornik

Foto Reuters

Foto Reuters

Zlatna groznica među središnjim banakama proširila se i zbog nastojanja država da smanje ovisnost o američkom dolaru, koji je postao globalna rezervna valuta



Velike države i bogati pojedinci pripremaju se za crne dane. Posljednjih mjeseci ubrzala se pomama za zlatom i ostalim vrijednostima koje u nesigurnim vremenima omogućuju očuvanje imovine. To je izraz bojazni da će trgovinski ratovi i neizvjesni politički događaji poput Brexita poremetiti malaksalo svjetsko gospodarstvo te gurnuti ga u krizu.


Tako je cijena zlata na svjetskim burzama početkom rujna dosegnula oko 1.550 dolara za uncu, najviše u prošlih šest godina. Za usporedbu, u svibnju se dragocjeni metal prodavao po cijeni od 1.300 dolara. Gotovo svi analitičari očekuju da će njegova cijena do kraja godine nastaviti s rastom.


Da investitori traže pribježište pred krizom, potvrđuje i jačanje švicarskog franka koji se po vrijednosti sve više približava euru. U travnju prošle godine euro je vrijedio 1,2 franka, a početkom ovoga rujna samo 1,08 franaka, što je najmanja razlika između tih valuta u posljednje dvije godine.




Znatno poskupljenje zlata poklopilo se s lošim vijestima iz gospodarstva, tijekom proljeća i ljeta. Ekonomije Njemačke i Italije došle su na rub recesije, a znatno usporavanje gospodarstva dogodilo se u Kini i SAD-u. Aktivnost američke industrije u kolovozu oslabila je na najnižu razinu od 2009. godine.


Međutim, na skok cijene zlata utjecala je i propast američko-kineskih trgovinskih pregovora u svibnju. Trgovinski rat se nastavio, a početkom rujna Washington i Peking uveli su novu seriju carina na proizvode koje razmjenuju – što znači novo zaoštravanje. Zasad nema nagovještaja da će SAD i Kina uvesti trgovinsko primirje i nastaviti pregovore.


Zlatna groznica


Potražnja za zlatom u svijetu dosegnula je ove godine najvišu razinu u posljednjih pola stoljeća, prema podacima Svjetskog vijeća za zlato iz Londona. Najveći njegovi potrošači su stanovnici Indije i Kine, koji su tradicionalno skloni kupovanju predmeta od dragocjene kovine.


Međutim, zlato su počele naglo gomilati i države u svojim središnjim bankama, ponajprije Rusija i Kina, a slijede ih i mnoge europske zemlje. Sve centralne banke stvaraju devizne rezerve, koje se obično sastoje od dolara, eura ili trećih valuta. Lani su središnje banke u svijetu kupile rekordnu 651 tonu dragocjenog metala. Svjetsko vijeće za zlato objašnjava to njihovom željom da svoje rezerve učine raznolikijim i otpornijim na poremećaje tijekom crnih dana.



Najveće rezerve zlata u svijetu ima SAD, ukupno 8.134 tone. Iza njega je Njemačka s 3.370 tona. Slijede ih Italija s 2.452 tone, Francuska s 2.436 i Rusija sa 2.150 tona zlata. Kina je nagomilala 1.885 tona i brzo povećava rezerve, što joj nije teško, jer je postala najveći proizvođač zlata u svijetu. Dok se nastoje riješiti dionica poduzeća, koje u krizi najčešće gube na vrijednosti, mnogi investitori već sada preusmjeravaju novac u državne obveznice. Osobito su tražene njemačke, švicarske i američke državne obveznice, koje navodno pružaju najveću sigurnost.



Ipak, zlatna groznica među središnjim banakama proširila se zbog još jednog razloga. Države u svijetu, kažu promatrači, nastoje smanjiti ovisnost o američkom dolaru, koji je u prošlih pola stojeća postao globalna rezervna valuta. U dolarima se odvija više od polovine svjetske trgovine, pa gotovo nema zemlje koja o njemu nije ovisna. Raširenost dolara omogućuje američkim vlastima kontrolu nad financijskim tokovima u svijetu, te ekonomski i politički utjecaj na ostale zemlje, osobito putem sankcija i drugih kaznenih mjera.


Uzmicanje SAD-u


Zemlje koje su najviše na udaru Washingtona – to su Rusija, Kina, Iran, a u posljednje vrijeme i članice Europske unije – žele izmaknuti SAD-u i nastaviti slobodnu trgovinu neovisno o američkim potezima. Stoga Kina, Rusija i brojne azijske zemlje nastoje međusobnu trgovinu sve više voditi u kineskim juanima, eurima i u domaćim valutama. Pritom gomilaju zlato, jer im ono služi kao tradicionalno sigurnosno uporište dok postupno prelaze na multilateralni sustav plaćanja u svijetu, u kojem će dolar biti samo jedna od važnih valuta.


– Čini se da se mnoge zemlje u svijetu nastoje odbaciti dolar – primijetio je Ronald-Peter Stoeferle, stručnjak za zlato iz kuće Incrementum AG. Te zemlje zapravo diverzificiraju svoje devizne rezerve. Nije riječ samo o Rusiji, jer to čine Kazahstan, Kina, a odnedavno Mađarska, Poljska te ostale zemlje EU-a. To pokazuje manjak povjerenja u američki dolar, upozorava Stoeferle.


Zamah zlatnoj groznici u Europi dala je naprasita trgovinska politika američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je Uniji još prošle godine uveo carine na dio proizvoda. Lanjskog ljeta uvedeno je primirje u trgovinskom ratu Washingtona i Bruxellesa, ali promatrači se boje moguće obnove sukoba potkraj ove godine. Dvije strane nisu napravile bitan pomak u pregovorima, a Trump je zaprijetio i uvođenjem carina na europske automobile, što bi najviše pogodilo Njemačku koja je na rubu recesije.


Znakovito jest da je središnja banka Njemačke još lani vratila u zemlju polovinu zlatnih rezervi koje je čuvala u bankama SAD-a, Francuske i Britanije. I središnja banka Turske najavila je povratak 220 tona zlata iz SAD-a, nakon što su se odnosi dviju zemalja zaoštrili, a Ankara se počela okretati prema Moskvi.