Time se Josip Perković sam hvalio u dopisu Franji Tuđmanu u rujnu 1992. »Kao odgovoran djelatnik MUP-a dopustio sam tada ulazak u zemlju većem broju osoba (emigranata) sa putovnicama bez viza... a osobno sam ukoren od strane šefa SDS-a«, pisao je tvrdeći da je još 1989. bio pobornik političkih stranaka
ZAGREB Poznata je teorija zavjere prema kojoj su značajnu ulogu u osnivanju HDZ-a imali prohrvatski dijelovi Službe državne sigurnosti, zabrinuti zbog agresivne velikosrpske politike Slobodana Miloševića. Teško je u to povjerovati, ali činjenica je da je Josip Perković, nekad visoki dužnosnik Službe, makar neizravno sudjelovao u organizaciji Prvog općeg sabora HDZ-a održanog 18. svibnja 1990. godine u dvorani Vatroslav Lisinski. Time se Perković sam hvalio u dopisu Franji Tuđmanu u rujnu 1992. »Kao odgovoran djelatnik Ministarstva unutarnjih poslova dopustio sam tada ulazak u zemlju većem broju osoba(emigranata) sa putovnicama bez viza radi čega sam bio prozivan u sredstvima javnog priopćavanja Beograda, pa i Zagreba, a osobno sam ukoren od strane šefa Službe državne sigurnosti«, pisao je Perković prije 21 godinu Tuđmanu na predsjednikov zahtjev da se očituje o optužbama njegovih protivnika u HDZ-ovoj vlasti da je bio umiješan u ubojstvo Brune Bušića.
Šuškov pomoćnik
U to je vrijeme Perković bio pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška i načelnik SIS-a, a u dopisu vrhovnom zapovjedniku primarno je pokušavao objasniti da nije ništa učinio što bi »naštetilo bilo kojoj osobi koju je Služba zahvaćala svojim mjerama«. Opisao je svoj uspon u Službi, od trenutka kad se u njoj zaposlio 1970., pa do imenovanja za podsekretara u republičkom sekretarijatu za unutarnje poslove. Nakon parlamentarnih izbora 1990. nastavio je raditi kao pomoćnik ministra unutarnjih poslova, a u ožujku 1991. raspoređen je u MORH.
Demantirao je bilo kakvu povezanost s likvidacijom Bušića, a pismo Tuđmanu završio je obećanjem da nikad neće izigrati njegovo povjerenje. »Povjerenje koje mi je poklonjeno nakon izbora nisam niti ću zloupotrijebiti. Ovdje se ne radi o nekoj pukoj lojalnosti već o mom opredjeljenju da izvršim sve zadatke koji mi se povjere, a pomažu stabilnosti i razvoju Republike Hrvatske«, zaključuje čovjek zbog kojeg se Hrvatska danas nalazi u velikim problemima.
»Za vrijeme rada u Ministarstvu unutarnjih poslova nastojao sam u potpunosti raditi u skladu sa postojećim zakonima. Pod punom moralnom i krivičnom odgovornošću tvrdim da nikad nikoga nisam maltretirao osobno niti nikome izdavao zapovjedi, niti sam mjere Službe provodio prema obiteljima osoba pod obradom i slično. Nikome nisam trajno oduzeo putovnicu niti tako nešto naredio čime bih ugrozio socijalni status neke osobe ili obitelji. U svom radu sam nastojao utjecati na mnoge osobe u inozemstvu da u svom političkom radu otklone nasilje, utječući da reguliraju status, počnu dolaziti u zemlju i slično«, uvjeravao je Perković Tuđmana. Naveo je i neke konkretne primjere pomoći hrvatskim emigrantima jer »nisam mogao ostati imun na njihovu sudbinu«. »Prije 5-6 godina Služba je došla u posjed dokumenata o članstvu u emigrantskim organizacijama sa stotinjak osoba – Hrvata s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Tu sam dokumentaciju uspio izuzeti i nije poslužila za suđenje osobama o kojima je riječ. Ako je potrebno, ovdje bih čak mogao biti precizan i dati potpuni spisak, pa se može provjeriti i utvrditi da osobe o kojima je riječ nisu imale nikakvih problema sa Službom«, prisjetio se Perković nekih događaja iz sredine osamdesetih godine.
Osobni doprinos
A na jesen 1989., kad je već zamjenjivao šefa SDS-a, Perković je, tvrdi, s jednom grupom djelatnika Službe uspio »pripremiti i sačuvati veći dio kadrova hrvatske nacionalnosti u nastalim političkim previranjima«. »Naime, uspio sam da se Državna sigurnost u velikoj mjeri distancira od politike i provede samo dio aktivnosti koje su bile precizno zakonom zabranjene. Smatrao sam da je proces demokratizacije neminovan, da je izlaz u višestranačkom političkom sustavu i novim izborima. Bio sam pobornik dozvole registriranja političkih stranaka i odmah sam tim činom započeo akciju napuštanja Saveza komunista Hrvatske svih pripadnika Državne sigurnosti. Odmah po registriranju stranaka, najveći dio nas je napustio Savez komunista Hrvatske. Vrlo oštro sam se konfrontirao 1989. godine sa srpskim kadrom u Službi i uspio u znatnoj mjeri taj utjecaj eliminirati, čak tvrdim eliminirati u potpunosti, ali ne i njihov agenturni rad, što je kasnije utvrđeno. Ovakovim načinom ponašanja tvrdim da sam osobno doprinio da su pripadnici Službe – Hrvati sasvim normalno dočekali izbore i preuzimanje vlasti«, zapisao je Perković.
Tuđman je ipak u listopadu 1992. smijenio Perkovića i poslao ga u mirovinu, no samo godinu dana kasnije vratio ga je i postavio za savjetnika ministra Šuška.
