Verbalni rat

Bivši kolege sa Zrinjevca danas su ljuti protivnici: Kako je zapravo počeo sukob Milanovića i Plenkovića

Zlatko Crnčec

Foto Darko Jelinek

Foto Darko Jelinek

Dvoboj Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića se nastavlja. Milanović ide samo prema naprijed zadajući udarce bez obzira koliko ih prima, a ovaj drugi stavlja naglasak na eskiviranje i lansiranje po kojeg dobro odmjerenog direkta



Sjednica Glavnog odbora SDP-a održana prošlog vikenda podsjetila je javnost na ono što se na političkoj sceni događalo prije tri godine – na dvoboj Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića u kojem je ovaj prvi ličio na boksača koji prvi napada, ide samo prema naprijed zadajući udarce bez obzira koliko ih prima, a ovaj drugi stavlja naglasak na eskiviranje i lansiranje po kojeg dobro odmjerenog direkta. Prošle je subote, govoreći na zatvorenoj sjednici središnjeg SDP-ovog stranačkog tijela, Milanović grubo napao Plenkovića ustvrdivši da su “za predsjednika HDZ-a ovi predsjednički izbori pitanje opstanka”.


“Ako ja dobijem izbore, kada ih dobijem, on je gotov. Neće dočekati sljedeću rundu i sljedeće točenje goriva. I zato, ako je imalo svjestan, borit će se do zadnjeg jer je to pitanje njegovog opstanka s obzirom na socijalni kanibalizam koji vlada u HDZ-u”, rekao je Milanović svojim stranačkim drugovima u govoru koji je procurio u medije.Tom je prilikom očito gađao u Plenkovićevu slabu točku, odnosno u činjenicu da je za politički opstanak predsjednika HDZ-a nužno da Kolinda Grabar-Kitarović pobijedi na predsjedničkim izborima. Naime, gotovo odmah po zatvaranju birališta, počinju unutarstranački izbori u HDZ-u gdje će, to je sada potpuno sigurno, Plenković imati jako ozbiljne protivnike koji umjesto njega žele postati predsjednici HDZ-a. HDZ je ostvario relativno loš rezultat na izborima za Europski parlament, dobiveno je tek nešto više od 22 posto glasova što je najslabiji stranački rezultat ikad na državnim izborima. Ako bi sada i Grabar-Kitarović izgubila, bila bi to dva izborna neuspjeha za redom, što bi znatno povećalo šanse Plenkovićevih protivnika.

Nakon što je odradio Plenkovića po ovoj osnovi, Milanović je opleo po njemu po još jednoj. A to je da djelu članova HDZ-a ne odgovara način i posebno smjer u kojem Plenković vodi stranku. “Tko god kaže da je HDZ u rasulu, nije u rasulu, ali je slabiji nego što je bio kad su ih motivirali i okupili oko jedne ideje, a to je ustašluk. Na tome se HDZ digao od 2012. do 2015. i to je ferceralo, to je išlo, funkcioniralo, palilo. Sada toga nema, vodi ih jedna grupa ispranih birokrata koji nemaju nikakav sustav vrijednosti, ni rajski ni dijaboličan, ni lijevo ni desno nego kakav treba. Politika ne može bez ideologije bez neke vrste vjere, vjere u vrijednosti i vjerovanja u nešto, ne institucionalne religije. Politika je emocija”, rekao je Milanović.


Odnos Milanovića i Plenkovića definirala je još jedna izjava nekadašnjeg predsjednika SDP-a izgovorena u zatvorenom krugu, a koja je također bila snimljena pa potom puštena u javnost.To je bila, slobodno se može reći, “majka” svih Milanovićevih napada na Plenkovića. Milanović, u razgovoru s braniteljima u kolovozu 2016., u jednom trenutku se pohvalio da su dvojica braće njegova djeda po majčinoj strani poginula u ustašama, te potom taj istup završio spornom rečenicom: “Moja stara nikada nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva”.


Šatorske priče




​Iako je time želio odgovoriti na optužbe, bilo je to doba famoznoj šatora u Savskoj, koje su više od godinu dana dolazile na njegov i na račun SDP-a da oni rade protiv branitelja i da žele novu Jugosaliviju – Milanović je tom izjavom sebi napravio veliku štetu. Naime, Plenkovićeva majka Vjekoslava Raos Plenkovic prije 1990. radila je u Vojnoj bolnici JNA u zagrebačkoj Dubravi.


Plenković dan kasnije na konferenciji za novinare suzdržano odgovorio Milanoviću: “Milanović se drznuo spomenuti moju majku, a to je slučaj bez presedana, Bez obzira što mislim da je to ispod razine, ja mu kao kršćanin mogu oprostiti, ali neću zaboraviti. Nikada mi neće niti pasti na pamet da izgovorim nešto tako o bilo čijem članu obitelji i inače u životu, a kamoli u političkoj utakmici. Moja majka je ugledni internist, kardiolog, doktor znanosti, liječnica koja koja je danas u mirovini i o čijim profesionalnim i ljudskim kvalitetama mogu govoriti njeni kolege i pacijenti. Radila je kao civilna osoba u bivšoj vojnoj bolnici, a kasnije je karijeru nastavila u KB Dubrava”. Dodao je da ovaj slučaj pokazuje razliku između HDZ-a i SDP-a: “Razlikuje nas jesmo li diletanti kad komentiramo druge države i narode i sagledavamo li sve aspekte izgovorenog, Siguran sam da takve riječi nisu dostojne onoga tko obnaša dužnost premijera. Zato je na hrvatskim biračima da odluče žele li ozbiljno i vjerodostojno vodstvo, ili šarlatanstvo i diletantizam. To je izbor pred hrvatskim biračima 11. rujna”.


Poslije toga i Milanović je održao konferenciju za novinare, na kojoj se usprkos savjetima bliskih suradnike ipak nije izrijekom ispričao: “Više do deset godina svog političkog djelovanja, što kao predsjednik SDP-a, što kao član vodstva SDP-a, nisam nikad javno spominjao ničije roditelje. Nisam ni sada, to je bio jedan žargon. Međutim, razmišljao sam o tome danas i ne vidim što je to uvredljivo. To je činjenica koja nije uvredljiva, o kojoj možda netko ne želi da se priča”.


​Podsjetio je potom da su s desnice napadali njegova oca Stipu Milanovića da je sudjelovao u ubojstvu Brune Bušića: “A savjetnik predsjednice za branitelje, to su sve časni članovi HDZ-a, taj je rekao da bi bilo dobro da sam poginuo u ratu jer bi moja majka imala veću mirovinu. A kada ja u kolokvijalnom govoru kažem istinu, to je onda spominjanje majke. Da, ali to nije uvreda”. Dodao je da Plenkovićeva majka “nije kolateralna žrtva, da nije čak ni žrtva”. Milanović je tada za Plenkovića rekao da je “otkrio hrvatstvo u 42. godini”.


“Gospodin Plenković nije vjerodostojan, otkrio je HDZ u 42. godini života uz duhovno vodstvo Jadranke Kosor, kojoj se nakon toga nije javio”, rekao je Milanović. Na to mu je Plenković odgovorio: “Nisam sve čuo, ali jesam određene elemente. Vidim da se izmotava od svojih izjava od prije nekoliko dana, bez imalo namjere da se ispriča. Daleko je to što on izgovara, a moju vjerodostojnost i moje domoljublje i obećanja – o tome govori cijela moja karijera i moj cijeli put”. Dodao je da je vodio predsjedničku kampanju HDZ-a “kad nije imao ni 30 godina, a onda se tek Milanović prepoznao kao SDP-ovac”. “Dobro bi mu došlo malo introspekcije. U kampanju idem odgovorno i državnički, da imamo stabilne odnose sa svim susjedima, a ne da dva dana prije ulaska u EU mijenjamo zakone i da rušimo odnose”, zaključio je Plenković.


Na kraju se pokazalo da je ta primjedba, ali i cijeli sadržaj razgovora s braniteljima moguće koštao Milanovića i parlamentarnih izbora koji su bili održani nekoliko tjedana kasnije. Lijevi i kvazilijevi komentatori uništili su ga, nazivajući ga šatorašem i SDP-ovim Hasanbegovićem. I to je cipelarenje definitivno udaljilo dio lijevih birača od Milanovića i SDP-a, koji su na izborima ostali kod kuće jer u miroljubivom Plenkoviću nisu vidjeli tako veliku opasnost kakva im se bila ukazivala u liku Tomislava Karamarka. U porazu Milanovića i SDP-a ulogu je imala i činjenica da je na toj snimci pogrdno govorio o srpskom predsjedniku Aleksandru Vučiću, a o Srbiji kao “šaki jada” što se pak očito nije svidjelo dijelu Srba u Hrvatskoj koji su dotad glasovali za SDP.


Čovjek iz Bruxellessa


Između ova dva slučaja bilo je još puno okršaja. Tako je na početku srpnja ove godine Milanović grubo napao Plenkovića optuživši ga da svoje privatne interese, navodnu želju da postane predsjednik Europske komisije, pretpostavlja nacionalnim. U to je vrijeme Plenković provodio jako puno vremena po sjednicama Europskog vijeća na kojima su čelnici Europske unije pokušavali usuglasiti kandidata za predsjednika Europske komisije. Razgovoru su bili vrlo napeti, u jednom trenutku Plenković je čak bio iskočio kao ozbiljan kandidat za tu funkciju, ali je u daljnjem tijekom dogovaranju ispalo da će je ubuduće obnašati njemačka ministrica obrane Ursula von der Leyen. Negdje u to doba Milanović je najavio svoju kandidaturu za predsjednika Republike, te tom prilikom na svom Facebook profilu napao Plenkovića, optuživši ga da promovirajući sebe šteti nacionalnim interesima jer se upušta u sukobe s utjecajnim europskim državnicima.



Prvi je puta ikad javno je Milanović napao Plenkovića još tamo prije tri godine netom nakon što je ovaj istaknuo svoju kandidaturu za predsjednika HDZ-a.


– Neke od HDZ-ovih kandidata znam, Plenkovića znam godinama. Prema onome što ja znam on bi pripadao liberalnoj struji SDP-a. Što Plenković radi u HDZ-u, to ne znam, rekao je tada Milanović odgovarajući na pitanje koji bi mu predsjednik HDZ-a bio najopasniji takmac na tada skorašnjim parlamentarnim izborima.



“Još uvijek se nadam da Plenković može postati predsjednik Europske komisije. Jedino takav ishod može ublažiti štetu koju hrvatski premijer svojim potpuno privatnim ponašanjem sprema našim interesima u Europskoj uniji. Pokoravanje Hrvatske stajalištima nekakve Pučke stranke neprihvatljivo je. I nepametno u trenutku u kojem Njemačka, koju još uvijek predstavlja Angela Merkel, zastupa suprotno stajalište i podržava, ipak prihvatljivog, Timmermansa za šefa Europske komisije. Plenković i dalje podržava Webera, koji polako sam sebi uskraćuje podršku”, napisao je Milanović. Potom je minuciozno popisao svu štetu koju, po njegovom mišljenju, Plenković nanosi Hrvatskoj – sukob s najmoćnijim državama EU, uglednim demokracijama koje pokušavaju skupiti većinu za nekakvu odluku, te svrstavanje u čudnu grupaciju koja blokira donošenje odluke.


Milanović je optužio Plenkovića i za “sukob s izglednim budućim šefom Europske komisije koji će u procesu odlučivanja o pristupu Hrvatske Schengenu i Euru imati taman toliki utjecaj da ga moramo imati za saveznika”.


“Pogledajte kako Bugari pametno kalkuliraju u ovim kaotičnim pregovorima. Ukratko – Plenković će po povratku u Hrvatsku trebati objasniti čije interese je branio i promicao u Briselu. Svoje ili nekakvih Pučana, koji bez podrške službenog Berlina vrijede nimalo. O svrstavanju s feler-demokracijama da ne govorim. Hrvatska mora biti zapadna demokracija. Hrvatska mora birati pravo društvo. Sve drugo je put u jadnu, balkansku despociju”, napisao je tada Milanović na svom Facebook profilu.Cilj je bio jasan, prikazati Plenkovića kao čovjeka Bruxellessa koji prvo gleda svoje privatne, onda interese Europske pučke stranke i na kraju Hrvatske, ali ovaj puta je ispalo da je predsjednik HDZ-a bio u pravu jer Timmermans nije postao predsjednik Europske komisije već je na tu funkciju ipak došla predstavnica Europske pučke stranke, gore spomenuta von der Leyen.

Kompleks poraza


Medutim, Plenković mu nije ostao dužan pa je podsjetio na epozodu s početka 2013. kad je, zbog još uvijek službeno neobjašnjenih razloga, Vlada Zorana Milanovića predložila, a njihova saborska većina usvojila Zakon o europskom uhidbenom nalogu kojim se praktički onemogućio izručenje Njemačkoj nekadašnjih šefova komunističke političke policije, Josipa Perkovića i Zdravka Mustača. Vrlo vjerojatno i zbog toga, njemačka kancelarka Angela Merkel nije se pojavila u Zagrebu 30. lipnja 2013. kada je Hrvatska slavila jer je sljedeći dan postala punopravna članica EU.


“Netko tko je uspio par dana prije nego što smo ušli u Europsku uniju uništiti ugled u najvažnijoj zemlji članici, bolje mu je da šuti”, rekao je Plenković. Na to je Milanović ponovo uklizao s obje noge.


“Iako nam veliki dedramatizator brani govoriti, prinosim njegovoj pažnji da u Briselu predstavlja hrvatske interese. Bilo bi dobro da tijekom svih tih besanih noći, uz silnu brigu za Pučane i svoje privatne poslove, pronađe malo vremena i za Hrvatsku. Ako nas se sjeti, sjeti, ako ne – nikome ništa. I dalje mu želim da se izbori za mjesto predsjednika Europske komisije. Pozdrav iz Hrvatske”, poručio je tada Milanović Plenkoviću.


Prije ovog zadnjeg napada na Glavnom odboru SDP-a Milanović je Plenkovića spomenuo i početkom rujna ove godine kada je bio gost u emisiji HRT-a “Nedjeljom u dva”. Voditelj ga je izravno upitao jesu li točne glasine da je Plenković razmatrao mogućnost ulaska u SDP. Milanović te glasine nije potvrdio, ali je opet žestoko opleo po Plenkoviću: “Plenković nema veze s HDZ-om. Ja ga znam godinama i znam što je govorio o Tuđmanu i kakav je njegov stav. Družilo se to naše društvo. Josipović ga je 2010. zvao kad se vratio. Tada smo Andrej i ja dosta razgovarali o tome. I nisam jedini koji je razgovarao. Bolje mu je da šutim. Jeste li me čuli što sam rekao? Bolje mu je da ja šutim”.


​Nekoliko dana kasnije Plenković je održao konferenciju za novinare na kojoj se osvrnuo i na ove Milanovićeve navode: “Nisam gledao to gostovanje Zorana Milanovića. Teza da sam trebao ići u SDP, ja sam prvi put to čuo. To je laž. Mogli su pitati mene. Ja, za razliku od njega, imao sam karijeru prije nego sam se angažirao kao premijer. I to je bilo dosta respektabilno i utjecajno. Ušao sam u politiku kada sam imao dosta toga iza sebe. Čini mi se da ima kompleks poraza iz 2016. i očito, u nedostatku argumenata, plasiranjem tračeva hrani kroz par trbuhozboraca s lijeve strane, da bi ih par s desne strane meni bacalo kao kritiku”.