Bitka za RIZ Odašiljače: Država nam je dužna i novac i dionice

Država je vratila RIZ-u novac, ali nije radnicima dala dionice dobivene novcem RIZ Odašiljača. Ne želi čuti ni za ESOP program i radničko dioničarstvo. RIZ od države potražuje još 103 milijuna kuna, na ime kamata i tečajne razlike

Radnici zagrebačke tvrtke RIZ Odašiljači, koja proizvodi visoko-sofisticiranu radio-odašiljačku opremu i digitalna brojila, već godinama se bore za spas svog poduzeća. Na prosvjede su izlazili četrnaest puta.

Prosvjedovali su pred Vladom i Saborom na Markovom trgu, ispred Državnog odvjetništva, ispred Državne agencije za upravljanje imovinom, ispred Trgovačkog suda… 

   Na njihovim transparentima možete vidjeti dva zahtjeva: »Dajte nam radničko dioničarstvo!« i »Vratite nam 103 milijuna kuna!«. Oba zahtjeva trebala bi im ispuniti država. Kad govore o onima koji poduzeće žele uništiti, radnici govore o »građevinskoj mafiji«.

Na prostoru njihove tvornice, upozoravaju, moćan lobi želi graditi stambeno-poslovne zgrade. Taj lobi, tvrde, reprezentira poduzetnik Michael Ljubas, javnosti poznat iz priče o propasti poduzeća Elektropromet. Za uvod treba još napomenuti da su Vlada, prije nekoliko godina, i Državni ured za upravljanje imovinom, u veljači ove godine, donijeli odluke da se provede radničko dioničarstvo u RIZ-u.

Ove odluke, međutim, nisu ispoštovane. Grčevita borba za opstanak poduzeća još uvijek traje. Radnici RIZ Odašiljača javnosti ne uspijevaju iskomunicirati svoje probleme, odnosno probleme u kojima se tvrtka našla. Priča je to stara dvadeset godina i jasno je da nitko tko u nju nije uključen ne može znati što se događalo s RIZ-om, jednim od rijetkih proizvođača u Hrvatskoj koje na inozemno tržište izbacuje inovacije na polju moderne tehnologije.

Tu priču, koja zaslužuje da se po njoj snimi film, ispričat ćemo na ovom mjestu. U tome će nam pomoći bivši financijski direktor i aktualni savjetnik Uprave tvrtke Milić Bijelić. On je bio financijski direktor u vrijeme pretvorbe poduzeća i poznata mu je cijela povijest RIZ-ove borbe za opstanak. Svoje navode sugovornik potkrjepljuje dajući nam uvid u dokumente poduzeća.

Prva pretvorba RIZ-a obavljena je početkom devedesetih godina, a u pretvorbi je u obzir uzeto tek dvadeset posto temeljnog kapitala. Vrijednost poduzeća bila je, dakle, debelo podcijenjena. 

   – Padom platnog prometa ostalo nam je 25 milijuna dolara kod Vojnog servisa i Jugobanke Beograd. Taj novac smatrao se propalim. Model procjene poduzeća u pretvorbi bio je takav da je vrijednost tvrtke morala biti procijenjena na što manji iznos. U procjenu nisu ušli poslovi koji su bili u tijeku, prisjeća se Milić Bijelić, koji je u to vrijeme obnašao dužnost financijskog direktora tvrtke. 

U četiri godine u RIZ-u se izmijenilo sedam Uprava. Sindikalisti predvođeni Marinom Glokević tvrde da su te promjene, odnosno nekompetentni ljudi imenovani na čela Uprava, radnicima nanosili samo štete. Posljednja Uprava na čelu s Kamilom Vranom u poduzeće je uvela naoružane zaštitare. Uz neprestane borbe za poduzeće, radnici RIZ-a bore se i sa sjenom Michaela Ljubasa, koja se, vjeruju, cijelo vrijeme nadvija nad poduzećem. Portal Dnevno.hr, gdje Ljubas neslužbeno kotira kao vlasnik, objavljuje tekstove protiv bivšeg financijskog direktora Bijelića i sindikalistice Marine Glokević. Radnici za to vrijeme podnose sudske tužbe. Jedna je podnesena protiv države, zbog 103 milijuna kuna duga, druga protiv Darka Cvjetka zbog ratnog profiterstva. Sudske procese vode i s Michaelom Ljubasom. Paralelno s bitkama za ostanak, RIZ Odašiljači biju i bitke za tržište. Za vrijeme posljednjeg prosvjeda na Markovom trgu stigla im je ponuda za posao iz Burme. RIZ Odašiljači rade po cijelom svijetu, s u posljednje vrijeme najviše s Južnom Korejom. RIZ će ove godine poslovati s gubitkom, a sindikalci i bivši financijski direktor Bijelić tvrde da gubitka ne bi bilo da im tako često ne mijenjaju Uprave, odnosno država imenuje Upravu koja bi se sastojala od kompetentnih ljudi. Pozitivan rezultat u poslovanju očekuje se u 2014. godini. 

Kupovina nekretnina

Vlasnici RIZ-a u privatizaciji postali su Darko Cvjetko i Franjo Čačić, koji su u RIZ-u bili zaposleni. Logističku podršku, kaže Bijelić, dao im je Franjo Sremić. 

   – Zvuči kao anegdota, ali kad su njih trojica preuzeli tvrtku, Cvijetić me je pitao što da radi s tolikim novcem. U drugoj po veličini švicarskoj banci mi smo imali 28 milijuna maraka, a u banci u Beču – 20 milijuna. U poduzeću smo smatrali da je Cvjetku u preuzimanju RIZ-a pomogao Miljenko Cvjetko, tad istaknuti član HDZ-a u Zagrebu. Cvijetić je, dakle, postao direktor i jedini član Uprave, Čačić je postao njegov zamjenik, a Sremić predsjednik Nadzornog odbora. Cvjetko je držao 30 posto dionica, a Čačić i Sremić zajedno još trideset posto, prisjeća se bivši financijski direktor. 

   Na staroj slavi i davno zarađenom novcu RIZ Odašiljači funkcionirali su do 2000. godine, kad tvrtka dolazi u prve poteškoće. Sindikalisti RIZ odašiljače razloge tome traže u nestručnom vodstvu te u činjenici da je Uprava kupovala nekretnine. Vjeruju da je u nekim glavama već u to vrijeme začet plan da se tvrtka likvidira, a nekretnine iskoriste za graditeljski biznis. 

   – Poteškoće kulminiraju u 2005. godini s gubitkom većim od 80 milijuna kuna. Ranije akumulirani novac je nestao. Nemilice se trošilo, počeli smo gubiti tržišnu poziciju, a Cvjetko je kupovao nekretnine bivših RIZ-ovih OUR-a umjesto da je ulagao u proizvodnju. Problemi su nastali jer smo postali vlasnici cijelog kvarta, a to nam je i sad omča oko vrata. Nekretnine nam već deset godina generiraju samo gubitke. Na godišnjoj razini riječ je o dva milijuna kuna čistog gubitka i još oko dva milijuna kuna za amortizaciju objekata. Nekretnine smo platili tako skupo da prodajom nećemo uspjeti vratiti niti pola novca. Plaćene su između sedam i osam milijuna današnjih eura, kaže Bijelić. 

   U devetom mjesecu 2003. godine Darko Cvjetko započeo je s otkupom svih dionica RIZ-a. Nikom u poduzeću nije bilo jasno zašto to čini. Želio je tvrtku pretvoriti u društvo s ograničenom odgovornošću. Za taj pothvat novac je dobio od Zagreb osiguranja, a partnerica u poslu bila mu je Petra Tarle. Preuzimanje tvrtke nije završilo uspjehom. Cvjetko je uspio isplatiti Sremića i Čačića, a još oko 20 posto dionica uspio je otkupiti od bivših radnika i umirovljenika. Uspio je skupiti 80 posto dionica. Kad je shvatio da neće uspjeti, Zagreb osiguranju prenio je 25 posto dionica i time zatvorio kredit. Ta priča okončana je 2007. godine, kad Zagreb osiguranje ulazi u suvlasništvo RIZ-a, a Petra Tarle u Nadzorni odbor. 

»Znate li vi koliko koštaju stanovi na ovoj lokaciji?« U ovom pitanju direktora razvoja Roberta Tomljanovića sadržani su svi strahovi radnika RIZ-a. Tomljanović se doduše, ne boji, kao niti bilo koji od inženjera koji u RIZ Odašiljačima rade. Oni s lakoćom mogu naći posao, jer riječ je o mladim ljudima i vrhunskim stručnjacima.    – Svako od naših ljudi u svakom trenutku može naći posao, kaže Tomljanović. Na pitanje zbog čega onda rade u RIZ Odašiljačima, tvrtki koja ima toliko problema, Tomljanović odgovara: »Jer su RIZ Odašiljači jedno od rijetkih poduzeća u Hrvatskoj koje vam daje priliku da stvorite nešto novo, nešto što još nitko u svijetu nije proizveo.«    Tomljanović je nedavno radio s Japancima na poslu kratkovalnih odašiljača, a ta suradnja donijela je RIZ-u posao od 300 tisuća eura.    – U svijetu se samo tri poduzeća bave sličnim poslom. Jedno je u Švicarskoj, drugo u Kanadi, treće u Americi. Smatram da RIZ Odašiljači imaju budućnost, jer ovdje imamo inženjere koji graniče s genijalnošću. Napravili smo cijelu seriju odašiljača koju nazivamo »Fidelity linija«. Reakcije kupaca su izvrsne. Prosjek starosti inženjera u RIZ-u je 35 godina i to je najveće bogatstvo poduzeća. Svi bi morali znati da poduzeće ne čine nekretnine, nego ljudi sposobni napraviti inovacije, zaključuje direktor razvoja Tomljanović. Jedan od problema na koje upozoravaju sindikati u RIZ Odašiljačima jest činjenica da inženjeri gube strpljenje. Odluče li otići, RIZ Odašiljači su gotovi. Sudbina poduzeća ovisi o volji inženjera, koji su itekako traženi na tržištu rada.

  Gdje je 17,5 milijuna dolara?

Dvije godine ranije, u vrijeme kulminacije krize 2005. godine, u RIZ-ovim halama pronosi se priča o 17,5 milijuna dolara koji bi poduzeću trebali pripasti sukcesijom. U pitanju je bio novac deponiran u New Yorku preko beogradskog Vojnog servisa. 

   – Bili smo u gubitku od 80 milijuna kuna, a imali smo i 50 milijuna kuna dospjelog duga. Bili smo dužni bankama, dobavljačima i nekoliko plaća radnicima. Cijelo vrijeme u firmi se pričalo o tih 17 milijuna dolara. Tko o čemu, mi u firmi o 17,5 milijuna dolara. Bila je to naša slamka spasa, a nitko ništa pouzdano o tome nije znao, kaže Milić Bijelić. 

   Bivši financijski direktor pratio je sukcesiju, a oči svih radnika poduzeća bile su uprte u njega. I Bijelić je vjerovao da tih 17,5 milijuna dolara nije fantazma. Tadašnjeg predsjednika Radničkog vijeća naputio je da vlasnika Cvjetka pita za taj novac. Cvjetko je, kažu u RIZ-u, odgovorio da od toga nema ništa. 

   – Nisam vjerovao u to, nego sam napisao pismo i dao povjereniku sindikata Safetu Čučuku da ga odnese u Hrvatsku narodnu banku, na ruke ovlaštenog predstavnika Hrvatske za sukcesiju imovine bivše Jugoslavije. Od njega smo dobili odgovor da se za taj novac obratimo Ministarstvu financija. Tad mi je sve bilo jasno. Jasno mi je bilo da naš novac ipak postoji, a jasno mi je bilo i zbog čega je Cvjetko pokušao otkupiti sve dionice poduzeća i pretvoriti tvrtku u d.o.o. Mislim da se želio dočepati tog novca. Tad smo kontaktirali i Beograd, sljednike Savezne vojne direkcije, a oni su nas sa zaprepaštenje pitali zar nismo dobili svoj novac. Dostavili su nam i stenogram komisije za sukcesiju na kojem jasno stoji da nam se vraća 17,5 milijuna dolara. Cvjetko je znao za taj novac. Mislim da je on HNB-u dao suglasnost da se novac RIZ-u prebaci na račun Ministarstva financija. Kad ga nije uspio uzeti preoblikovanjem tvrtke, pokušao je s drugom solucijom. Novac je želio prebaciti na off shore tvrtku. To mu nije uspjelo, jer smo mi organizirali radnike i natjerali ga da Hrvatskom fondu za privatizaciju podnese zahtjev za obnovu pretvorbe. To je trebalo učiniti, jer se nije znalo za 17,5 milijuna dolara koji su sad stajali na računu Ministarstva financija. On je podnio taj zahtjev, ali mislim da nije vjerovao da će zahtjev ikad biti proveden, kaže bivši financijski direktor Bijelić.   

Jezive opstrukcije

Između 2006. i 2008. godine radnici RIZ odašiljača organizirali su deset prosvjeda kako bi došli do svog novca i natjerali Vladu da na zatvorenoj sjednici od 4.10.2007. godine naloži Hrvatskom fondu za privatizaciju da se RIZ-u izda rješenje o obnovi pretvorbe te da se radnicima predloži radničko dioničarstvo po ESOP programu. Slična odluka donesena je za tridesetak poduzeća.  

  – Cvjetko je ispao potpuni gubitnik. Pretvorba RIZ-a ostala je na snazi, ali obnovom se mijenja vlasništvo. Nastale su jezive opstrukcije. Cvjetko nije htio sazvati Skupštinu na kojoj bi se odlučilo o povećanju temeljnog kapitala za iznos od 88 milijuna kuna (17,5 milijuna dolara). Rješenje o obnovi pretvorbe dobili smo u desetom mjesecu 2007. godine, a on je Skupštinu sazvao tek u četvrtom mjesecu 2008. godine. Za to je postojao razlog. Čekao je da na snagu stupe izmjene Zakona o trgovačkim društvima. Prema tim izmjenama za povećanje temeljnog kapitala trebali su glasovi teški 75 posto udjela u tvrtki, a ne 66 posto kao do tad. U međuvremenu su, uz Cvjetkovu podršku, 36 posto vlasništva otkupili Michael Ljubas i Tomislav Tučić iz St Investa, kaže Bijelić. 

   Bio je to prvi put da se u priču o RIZ-u uključuje kontroverzni i zloglasni Michael Ljubas. Ljubas i Tučić na Skupštini su glasali protiv povećanja temeljnog kapitala. Radnici u RIZ-u smatraju da je njima u interesu bilo da firma ode u likvidaciju, kako bi se mogao započeti posao s nekretninama. Odluka o povećanju temeljnog kapitala na Skupštini je ipak donesena, unatoč tome što nije bilo potrebnih glasova koji reprezentiraju 75 posto vlasništva. 

   – I Cvjetko je glasao za, jer je bio siguran da će Tučić i Ljubas onemogućiti promjenu temeljnog kapitala. Ljubasovi odvjetnici su išli logikom: Neka oni donesu odluku, a mi ćemo je lako srušiti na sudu. Mi smo po svaku cijenu morali izglasati povećanje temeljnog kapitala, jer za nas je to značilo opstanak, priča Bijelić. 

   Nakon Skupštine počinje vatra: Ljubasovi odvjetnici na Trgovački sud šalju zabranu upisa odluke u registar, jer ide sudski spor zbog toga što je promjena temeljnog kapitala izglasana sa 60 posto glasova. S druge strane, tadašnji ministar financija Ivan Šuker dosjetio se da nam ne da novac dok ne upišemo promjenu kapitala. Novac je deponirao na poseban račun otvoren u Privrednoj banci Zagreb. Mi idemo u prosvjede. Nakon više prosvjeda uspijevamo ishoditi da Trgovački sud upiše odluku o povećanju temeljnog kapitala i napokon dobivamo svoj novac. Temeljem obnove pretvorbe izdaje se još dionica, koje završavaju kod države. Država ih je trebala držati šest mjeseci i dati ih poduzeću za jednu kunu, nakon čega bi iste po povoljnim uvjetima bile predane radnicima, kaže Bijelić.

  Bitka se nastavlja

Situacija u RIZ Odašiljačima sad je ovakva. Država je vratila RIZ-u novac, ali ne ispunjava odluku o davanju dionica radnicima. RIZ od države potražuje još 103 milijuna kuna, na ime kamata i tečajne razlike. Taj iznos nastao je u vremenu dok je država držala RIZ-ovih 17,5 milijuna dolara na računu Ministarstva financija. Za vrijeme HDZ-ove Vlade već je bilo uređeno da se dionice predaju radnicima, ali kad je došlo do smjene vlasti – Radimir Čačić za to nije htio niti čuti. Naprotiv, u javnost je plasirao spin da je država RIZ dokapitalizirala s 88 milijuna kuna. Bila je to gola laž, jer u pitanju je bio novac koji pripada RIZ Odašiljačima.

Država, dakle, danas zadržava dionice, koje je dobila novcem RIZ Odašiljača i ne želi čuti za ESOP program i radničko dioničarstvo. Rasplet situacije čekaju i Darko Cvjetko i Michael Ljubas. Radnici smatraju da njih zanimaju samo nekretnine. U prilog tome pokazali su nam studiju gradnje stambeno poslovnog objekta na mjestu tvornice RIZ, koja je nazvana Maksimirski biser. Dok borba za poduzeće traje, radnici uspijevaju povratiti nešto tržišta i koncem ove godine dobivaju ponude za poslove.

Inženjeri RIZ Odašiljača su sve nestrpljiviji. Riječ je o vrhunskim stručnjacima koji poslove mogu dobiti s lakoćom. Na potezu je država, točnije izvršna vlast na čelu s navodnim socijaldemokratima. U RIZ Odašiljačima radnici čekaju. Oni traže radničko dioničarstvo, a oni koji ga ne žele sad se pozivaju na zakon donesen u srpnju ove godine, prema kojem radnici mogu imati samo 25 posto dionica. Bitka za poduzeće se nastavlja.