Foto D. Kovačević
Smatrat ću velikom pobjedom ako uspijemo riješiti ovaj dio za prehrambene proizvode. Međutim, ako postoji zakonodavstvo koje govori o različitoj kvaliteti proizvoda, odnosno da se ne smije plasirati proizvode različite kvalitete, onda se to ne može odnositi samo na hranu
ZAGREB – Zastupnica u Europskom parlamentu Biljana Borzan imala je ovih dana razloga za zadovoljstvo. Nakon što se dvije godine nastojala izboriti da nejednaka kvaliteta proizvoda dođe u fokus Bruxellesa, predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker konačno je to pitanje stavio na dnevni red, ustvrdivši da je neprihvatljivo da se potrošačima u nekim dijelovima Europe prodaju prehrambeni proizvodi niže kvalitete nego u drugim zemljama. Potom je Komisija najavila konkretnije inicijative kako bi se prekinulo s praksom dvojne kvalitete identično pakiranih proizvoda. U međuvremenu je i proizvođač dječje hrane »Hipp« odlučio da će na police hrvatskih trgovina plasirati proizvod identičan onome koji prodaju u Njemačkoj. Ne treba čuditi što je, kako sama priznaje, u trenutku kada je Juncker, u govoru o stanju Unije, spomenuo da u EU ne smiju postojati potrošači prvog i drugog reda, Borzan osjećala zadovoljstvo na rubu »lagane euforije«.
– Kad sam se počela baviti ovom temom, upravo iz Europske komisije su me uvjeravali da problem ne postoji. Dio njih nikada nije ni čuo za to, a kada bi čuli o čemu se radi, uglavnom je reakcija bila da je bitno da je proizvod siguran i zdravstveno ispravan. Kada jedna tema, koja se smatrala nepostojećom, dođe do toga da je predsjednik Komisije spominje u najvažnijem godišnjem govoru za EU, čovjek mora biti zadovoljan.
Zašto je, po vašem mišljenju, Komisija promijenila stav?
– Napravljeno je nekoliko istraživanja, u Slovačkoj, Češkoj, Mađarskoj. Rezultati mog istraživanja stigli su dva tjedna prije Junckerova govora. Ne bih si pripisivala zasluge da je baš to bila prijelomna točka, ali očigledno se nakupilo dovoljno argumenata. I povjerenica EK koja je zadužena za ovaj sektor je i sama Čehinja i znam da dobro razumije o čemu se radi. Važan je i politički kontekst. Nakon referenduma o Brexitu, europskim institucijama je važno da pošalju poruku da je Europa živa, da onako kako je zamišljena funkcionira i u praksi, a ne samo na papiru. A to znači Europa koja je ugodna za život svim svojim građanima, ne samo onima koji žive na zapadu.
Ministar Kujundžić i gradonačelnik Bandić smatraju da Zagreb ima dobre izglede da postane novo sjedište Europske agencije za lijekove. Slažete li se s njihovom procjenom?– Rok za predaju kandidature je bio 31. srpnja, a Vlada je na njoj počela raditi krajem lipnja. Ja sam prije godinu dana počela upozoravati da se Hrvatska mora pokrenuti. Nažalost, svi moji apeli nisu imali učinka. Da se nije grad Zagreb angažirao tko zna bi li uopće složili kandidaturu do roka. Ne mogu shvatiti takav diletantizam kada je u pitanju ovakva zlatna prilika za Zagreb i Hrvatsku. Europska komisija je objavila ne baš bajnu ocjenu hrvatske kandidature i nadam se da si nismo potpuno upropastili šanse.U anketi među zaposlenicima EMA-e o preseljenju, Zagreb nije baš najbolje prošao. Iako zaposlenici ne odlučuju kamo će se Agencija preseliti, hoće li njihovo mišljenje ipak umanjiti šanse Zagreba?– Na našu sreću ne glasaju zaposlenici, već države članice u Vijeću Europske unije. No, njima će biti prezentirani svi aspekti kandidatura, pa tako i raspoloženje zaposlenika. Da se prema tim ljudima kontinuirano komuniciralo, da se Agenciju posjetilo nekoliko puta, da se delegaciju Agencije pozvalo u Zagreb da sami vide kako to Zagreb lijep i siguran grad možda bi bolje prošli u anketi. Ovako se ne treba čuditi što je samo 20 posto njih reklo da bi se preselilo u Zagreb.
I povjerenica za zaštitu potrošača Vera Jourova govorila je prošlog tjedna o toj temi. Ona smatra da kompanije imaju dvije opcije, izjednačiti kvalitetu proizvoda u cijeloj EU ili rebrendirati proizvode, prepakirati ih da ne budu zavaravajuće za potrošače. Za koju će se opciju proizvođači odlučiti?
– U ovom trenutku je teško reći, oni će izračunati što im odgovara. Međutim, čini mi se da je negativna atmosfera koja se stvorila oko nekih proizvođača, koji su u istraživanjima »otkriveni«, uzrokovala da je Hipp već promijenio svoju poslovnu politiku što pozdravljam i nadam se da će se i ostali povesti za tim primjerom. Ali, činjenica je da će sigurno biti onih koji će i dalje raditi po svome jer im se tako više isplati, barem dok ih zakon ne natjera da mijenjaju praksu.
Komisija kaže da neće biti novog zakona, novih EU pravila jer su postojeća dovoljna?
– Slažem se s tezom povjerenice Jourove da postojeće zakonodavstvo već u dobrom dijelu štiti potrošača, ali praksa dokazuje da unatoč zakonima imamo situaciju kakvu imamo. Pa i u našem kaznenom zakonu postoji članak koji govori o obmani potrošača na način da se proizvođač kažnjava ukoliko stvara dojam prosječnom potrošaču da kupuje nešto što u stvari on ne kupuje. No, bila bih najsretnija kada bi se kroz zakon ovo definiralo kao jedna od nepoštenih trgovačkih praksi i na taj način stavilo izvan zakona.
Vi ste u istraživanje uključili i deterdžente, ali Komisija zasad to ne smatra problemom?
– Europska komisija se u ovom trenutku referirala samo na hranu, što je donekle opravdano budući da su ljudi najosjetljiviji na prehrambene proizvode. No, činjenica je da razlike postoje i u neprehrambenim proizvodima. Ljudi su mi javljali da su primijetili razlike i u tehničkoj robi, kozmetici… Riječ je, dakle, o najširem spektru proizvoda.
Želite li i to staviti u fokus Bruxellesa?
– Idemo korak po korak. Smatrat ću velikom pobjedom ako uspijemo riješiti ovaj dio za prehrambene proizvode. Međutim, ako postoji zakonodavstvo koje govori o različitoj kvaliteti proizvoda, odnosno da se ne smije plasirati proizvode različite kvalitete, onda se to ne može odnositi samo na hranu.
S obzirom da radite u Strasbourgu i Bruxellesu, kupujete li tamo hranu? Nosite li kući, recimo, kvalitetnije čokolade?
– Ne, ne nosim. Teško mogu i stići obaviti kupovinu. Ali, i inače preferiram domaće proizvode, osobito nakon što sam vidjela rezultate ovih istraživanja za neke uvozne proizvode koje sam kupovala. Osim toga, ima i kod nas trgovina koje plasiraju zapadnu robu pa onaj tko to želi, uvijek može kupiti takav proizvod.
