Bili smo IKEA šezdesetih: Divimo se Šveđanima, a hrvatski namještaj je suvereno pratio trendove

Robna kuća namještaja Exportdrva 1967. u Zagrebu, po uzoru na takve u Njemačkoj i Švicarskoj

Pomalo je uvredljivo kad se prešućuje da smo sve što danas nudi Ikea – asortiman, usluge, ugođaj, pa i servis »uradi sam« – imali prije 50 godina i kod nas! Doduše u skromnijem obliku, ali da se takvu proizvodnju i dizajn dosljedno i sustavno razvijalo, danas bismo bili konkurentni na inotržištima

U godinama opsjednutosti kupnjom i olakšanja koje je uslijedilo ukidanjem carine pri prelasku granica, samo je jedan događaj posljednjih godina izmamio osmijeh na licima hrvatskih kupaca – otvaranje Ikee pored Zagreba. I mada u svijetu ne kotira visoko na ljestvici proizvođača namještaja – »skandinavski dizajn za svakodnevni život« namijenjen je ljudima srednje kupovne moći – Ikein namještaj je godinama bio predmet želja hrvatskih kupaca, koji su po njega odlazili u Austriju, Mađarsku ili Italiju. 

  Nikakvo čudo! Ono što se od namještaja nudi u Hrvatskoj daleko je manje atraktivno i po cijeni, i po izgledu od Ikeine ponude. I kako onda objasniti današnjim generacijama da su upravo naši dizajneri namještaja nekada vrlo uspješno slijedili trendove u svijetu i da je ta grana industrije, zbog svoje kvalitete, bila čak i izvozni adut s ovih područja?

  Oni koji bolje pamte, sjetit će se hrvatskih trgovačkih tvrtki, kao što su Exportdrvo-Zagreb, Drvo-Rijeka, (ili slovenskih – Slovenijales, Lesnina), koje su 60-tih godina intezivno radile na razvoju i promociji kvalitetnih i dobro oblikovanih proizvoda, namijenjenih izvozu i domaćem tržištu, a proizvedenih u našim tvornicama, kao što su: Dip-Novoselec, Papuk-Pakrac, Mundus-Varaždin, Mobilija-Osijek, Delnice-Dip, Di-Vrbovsko… Neznanje ili zaborav ne čude, jer je većina tih tvrtki nestala devedesetih, nakon »uspješno« provedene pretvorbe i privatizacije. Ipak, pomalo je uvredljivo kad se prešućuje da je sve što danas nudi Ikea – asortiman, usluge, ugođaj, pa i servis »uradi sam« – bilo prije 50 godina i kod nas! Doduše u skromnijem obliku, ali da se takvu proizvodnju i dizajn dosljedno i sustavno razvijalo, danas bi hrvatska industrija namještaja bila konkurentna na inotržištima.  

 Prije pedeset godina

Prvi Salon suvremene kompletne stambene opreme, otvoren je 1964. u Zagrebu, Ul. Franje Račkog br. 9. Dakle, točno 50 godina prije otvaranja trgovine Ikea u Zagrebu. Salon je ambijentalno aranžiran, pružao je besplatne usluge kupcima (stručni savjeti pri izboru, dostava i montaža robe u stanu) kao i kreditno plaćanje. Bio je to prvi ozbiljniji pokušaj moderniziranja trgovine i promoviranja dobro oblikovanih proizvoda za opremu stambenih i poslovnih prostora.

  Prvu specijaliziranu robnu kuću »sve za stan, sve na jednom mjestu, sve na kredit«, otvorilo je Exportdrvo u Zagrebu, 1967. Bila je to najveća i najmodernija robna kuća kompletne stambene opreme u ovom dijelu Europe, po principu poslovanja tada poznatih robnih kuća u Njemačkoj i Švicarskoj.

  Na izložbeno-prodajnom prostoru robne kuće (2.000 četvornih metara), bili su izloženi odabrani (oblikovno i funkcionalno) najkvalitetniji proizvodi vodećih proizvođača s prostora bivše Jugoslavije. Namještaj i prateća oprema (kućanski aparati, rasvjetna tijela, tepisi, zavjese, posuđe i pribor za jelo, dekorativni i umjetnički predmeti), bili su izloženi uglavnom ambijentalno (u tlocrtno simuliranim prostorima kao u stambenim objektima), ali i komadno u vitrinama, policama i na podijima, radi direktne prodaje i isporuke. Ekipa stručnih savjetodavaca (arhitekata) pomagala je kupcima kod izbora u robnoj kući, ali po potrebi i u stanu kupca.   Doprinos ove robne kuće na planu privrednog i kulturnog razvoja naše sredine bio je ne samo kroz poticanje modernizacije proizvodnje i prodaje namještaja, već i prodaju i promociju obrtničkih i umjetničkih proizvoda za potrebe svakog radnog i životnog ambijenta. Poseban je doprinos i na planu edukacije ne samo potrošača, već i proizvođača i prodavača takve opreme, bez čega cijeli projekt ne bi mogao uspjeti. (takva ocjena navedena je u knjizi prof. dr. Feđe Vukića »Hrvatske posebnosti«, Privredni vjesnik, 2008.)    

Drvointerijer- Selekta

Osim Exportdrva-Zagreb, na regionalnoj razini djelovalo je Drvo-Rijeka, tvrtka koja je u svojim prodajnim prostorima promovirala najkvalitetnije i najsuvremenije proizvode kompletne stambene opreme. Osnovano 1959., kao Poslovno udruženje drvne industrije i šumarstva Primorsko-istarsko-goranske regije, s osnovnim zadatkom da radi na razvoju, specijalizaciji i kooperaciji kapaciteta, 1976. započinje intenzivnije poslovanje na inozemnom i tuzemnom tržištu. Otvara prodajne i skladišne objekte u Rijeci, robnu kuću »Ri«, zatim u Zagrebu (ZV), Puli, Krku i Sarajevu. Razvija trgovačke veze u Europi, na Bliskom istoku, u Africi.  

U nastojanjima osuvremenjivanja proizvodnje i prodaje unutarnje opreme, Drvo-Rijeka je 1976. otvorilo izložbeno-prodajni salon u sportskoj Dvorani mladosti na Trsatu, pod nazivom Drvointerijer- Selekta, kao stalni izložbeno-prodajni prostor odabrane i nagrađivane opreme za stambene i javne objekte, pod geslom »za suvremene – suvremeno«.

  Pedesetak ozbiljnijih proizvođača namještaja u Hrvatskoj (60-ih, 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća) proizveli su i plasirali veliku količinu uporabnih predmeta (namještaja), uglavnom s odlikama suvremenih kriterija »dobrog dizajna«: jednostavnost, demontažnost, komponibilnost, (višenamjenska iskoristivost), skladno oblikovanje i pristupačna cijena. Dakle, slično odlikama Ikeinog namještaja i načina prezentacije.

  Sve uspješnije tvornice koje su djelovale 60-tih, 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća, teško je navoditi, jer su sačuvani podaci oskudni, ali na osnovi nekompletne privatne arhive, moguće je spomenuti samo neke, kao paradigme, za argumentaciju ovom tekstu: Dip-Novoselec, Ravna Gora, Di-Vrbovsko, Di Klana-Klana, Goranprodukt-Čabar, Mobilija- Osijek, Hrast-Čakovec, Papuk-Pakrac, Oriolik-Orjavac, Di Slavonija-Sl. Brod, Dik Đurđenovac, Lepa-Lepoglava i druge.

  Zato, kao razultat konfuznih događanja iz davne i nedavne prošlosti, ali i nerazumne razvojne politike, danas možemo samo utvrditi da navedenih privrednih organizacija i profesionalnih institucija , »pionira« osuvremenjivanja naše sredine – više nema, a rijetko se negdje i spominju.

 Otkrivanje »tople vode«

Ipak, još postoji nesređene dokumentacije i živih aktera – sudionika tog vremena, koji dokazuju da su kod nas prije pedesetak godina postojale sve pretpostavke za uspješniji sveukupan razvoj. Umjesto toga, mi se dalje čudimo i oduševljavamo fenomenom, ala IKEA. Kao da smo tek sada otkrili »toplu vodu« – zdravorazumsku filozofiju razvoja skandinavskih zemalja, koje katkada rado navodimo kao poželjno ali nedostižno postignuće.  

Umjesto konkretnih mjera, Ministarstvo gospodarstva još nikad nije upotrijebilo riječ dizajn ni u jednom od svojih dokumenata, (napominje Nikola Radeljković, HDD, u Novom listu, 1.2.2014., u tekstu »Treba li industrijska strategija (re)dizajn?«). Marjan Kavran, (Hrvatski drvni klaster, nekad poslovno udruženje), u istom novinskom prilogu naglašava: »Drvna industrija je tu jedna od najtradicionalnijih, te istovremeno i najavangardnija industrija s obnovljivom sirovinom«, argumentirajući apel »stratezima« Nove industrijske strategije do 2020., da se ova grana ipak uvrsti u taj dokument. Neshvatljivo je da današnji »stratezi« gospodarskog razvoja i dalje ne prepoznaju očite potencijale drvne industrije, a ni profesije dizajna, kao čimbenike sveukupnog gospodarskog i društvenog razvoja Hrvatske.