Prošla godina politički je bila iznimno dinamična. Početkom godine za predsjednicu Republike izabrana je Kolinda Grabar-Kitarović, krajem godine, nakon parlamentarnih izbora, svjedočili smo mnogim postizbornim političkim procesima  prvi puta u Hrvatskoj.

O tome kakva je bila prošla godina i što se u političkom smislu može očekivati od ove razgovarali smo s Bertom Šalajem s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Hoćemo li 2015. godinu pamtiti kao godinu političkog preokreta? Uoči prvog kruga predsjedničkih izbora u prosincu 2014. godine ankete su ukazivale na to da će Ivo Josipović u drugom krugu izboriti drugi mandat, porazila ga je Kolinda Grabar-Kitarović, a svjedoci smo i promjene na parlamentarnim izborima, posebno zbog pojave novog aktera, Mosta.

– Prošla godina je godina političkih promjena i iznenađenja, ali ćemo zapravo tek vidjeti hoće li te promjene imati neki dugoročniji utjecaj na političku dinamiku. Prvi put na predsjedničkim izborima imali smo situaciju u kojoj aktualni predsjednik nije uspio izboriti drugi mandat. Dakle, imamo prvog jednomandatnog predsjednika Republike, gospodina Josipovića. Međutim, s obzirom na predsjedničke ustavne ovlasti i s obzirom na ono što smo do sada vidjeli od Kolinde Grabar-Kitarović, ne mislim da će to imati preveliki utjecaj na politički razvoj Hrvatske.

Ugrožavanje duopola

Načelno gledano, mnogo veći potencijal za dugoročniji utjecaj na politički život Hrvatske ima pojava Mosta čiji uspjeh na izborima ima potencijal za mijenjanje stranačkog i političkog sustava u Hrvatskoj. S druge strane, u pregovorima kojima smo svjedočili proteklih tjedana čini mi se da je Most potrošio i izgubio velik dio svog političkog kapitala. Neovisno o tome, oni su sada u vlasti i svojim djelovanjem u vlasti, ako to bude kvalitetno i kompetentno, mogu utjecati na mijenjanje političke dinamike u Hrvatskoj, odnosno na ugrožavanje stranačkog duopola.

Koliko je ta stranačka dinamika između dva velika bloka promijenjena i čime je to Most taj politički kapital potrošio?

– Tek ćemo vidjeti hoće li njhova pojava bitno utjecati na mijenjanje političke dinamike, na ugrožavanje tog duopola. Oni bi, ako svojim djelovanjem u vlasti zaista pokažu, kao što tvrde, da je moguća neka drugačija, bolja politika od one koju nude SDP i HDZ, mogli unijeti nove vjetrove i ugroziti stranački duopol. Iz svega što smo vidjeli u pregovorima od Mosta, a to je nekoliko elemenata – neiskrenost, neodlučnost, konfuzija, prijetvornost – čini mi se da su već prilično kompromitirali svoju poziciju.

Tri stvari možemo navesti kao primjer toga. Prvo je čuveno ovjeravanje izjave kod javnog bilježnika da neće ići u koaliciju ni s jednom velikom strankom, a vidimo da je to obećanje prekršeno. Drugo je napuštanje pregovora sa SDP-om s nečim što je za higijenu javnog diskursa u Hrvatskoj vrlo opasno. Ne žele jasno i transparentno iznijeti razloge zašto su prekinuli pregovore s jednom političkom opcijom. Njihovo je pravo da idu s HDZ-om i u tome nije ništa sporno, ali javnost očekuje jasne odgovore. Treće i možda najgore što smo vidjeli od Mosta je to da je priča o reformama prazan pojam, prazan označitelj. Oni ni sami ne znaju što stoji iza tih reformi. U kampanji su govorili da su za privatizaciju zdravstva, danas da se tome protive. Iz svih tih razloga mogla bi se postaviti teza da Most nije kompromitirao samo sebe već i mogućnost da se pojavi neka nova treća politička opcija koja bi pokušala slomiti stranački duopol. Ako građani zaključe »pa ovi su gori od SDP-a i HDZ-a«, osnažili su poziciju velikih stranaka i gurnuli građane u apatiju i otuđenost od političkog procesa.

Imamo li na umu božićnu objavu Mosta dojam da je oni politiku interpretiraju kao ratno stanje pri čemu su svi protiv njih, uključujući i HDZ.

– Ta neobična božićna čestitika imala je dijelom funkciju opravdanja pred građanima i pranja vlastite savjesti. Drugim dijelom, kao da još nisu shvatili da su dio vlasti i da moraju preuzeti odgovornost za funkcioniranje vlasti, a ne se i dalje pokazivati kao moralna vertikala koja će štititi građane od HDZ-a i SDP-a. To je moglo funkcionirati u predizobrnoj kampanji, a sada se moraju početi ponašati drugačije inače će potrošiti ono malo političkog kapitala koji im je preostao.

Poraz i  pobjeda

Kakva je nakon izbora pozicija čelnika tih stranaka Zorana Milanovića i Tomislava Karamarka?  

– Zoran Milanović je doživio izborni poraz, a Tomislav Karamarko tek uvjetnu pobjedu. I jedan i drugi, i njihove stranke, doživjeli su poraz u trenutku kada su pristali, naročito Milanović, da ih Most politički ucjenjuje i ponižava. Smiješno mi je slušati Milanovića kako napada Domoljubnu koaliciju, a nedavno je pristao potpistati tripartitnu koaliciju s njima. Jasno mi je da praktična politika podrazumijeva taktiziranje, pregovore, dogorove, kompromise, ali ako preko noći odustanete od svojih načela, a sve s ciljem da ostanete na vlasti, onda je veliko pitanje koliko vam u budućnosti zapravo možemo vjerovati. Bez obzira na sve, dobre su šanse da će i Karamarko i Milanović ostati predsjednici svojih stranaka. Formiranjem vlade Karamarko će si kupiti mir i ne vidim kako bi mogao izgubiti  na unutarstranačkim izborima. Bez obzira na žestoke javne kritike, kada pogledamo snagu koju je Milanović do sada imao u stranci, čini mi se da postoje dobre šanse da će ostati predsjednik. U SDP-u postoji tradicija da predsjednici stranaka preživljavaju izborne poraze: Račan 2003., Milanović 2007., pa zašto ne bi bilo i 2016.

Stvara se dojam u javnosti da bismo trebali živjeti u nekom transideologijskom ili nadideologijskom razdoblju, da je doba idelogija prošlo. Kako je moguće da moderna građanska država funkcionira bez ideologija?

– Nije moguće da suvremene države funkcioniraju bez ideologija, pa neće ni Hrvatska. Ta teza o kraju ideologija u Hrvatskoj proizlazi iz restriktivnog i krivog tumačenje pojma ideologija.

To su kod nas ustaše i partizani?

– Ideologija u hrvatskom kontekstu ima primarno negativno i pejorativno značenje i vezuje se isključivo uz raspravu o ustašama i partizanima. Tek povremeno u javnom diskursu imamo i šire razumijevanje, kad se kaže da ideologija obuhvaća i svjetonazore, a vrlo rijetko da razumijevanje ideologije uključuje ekonomiju i ekonomsku  politiku. Najbolji primjer toga je Most koji je neprestano u kampanji ponavljao »mi se nećemo baviti ideologijama, mi ćemo se baviti ekonomskim pitanjima«, a ekonomska pitanja su par excellence ideološka pitanja. Zar gospoda iz Mosta zaista misle da su privatizacija zdravstva, ukidanje poreza na dividendu, smanjenje radničkih prava, stručna, a ne ideološka pitanja?

Ako se ostvare neke od najave vlade koja je još u formiranju, da nam se spremaju bolni rezovi, a to znači udar na ionako socijalno najosjetljivije dijelove stanovništva, onda je sigurno da će upravo ekonomska pitanja doći u sredšte ideoloških rasprava. I svjetonazorski dio bi opet lako mogao postati zanimljiv. Bez obzira koliko Most govorio da ih svjetonazor ne zanima, jasno je iz pregovora da su oni pod vrlo velikim utjecajem pojedinaca iz Katoličke crkve, a Katolička crkva u Hrvatskoj i dalje je nezadovoljna nekim zakonskim rješenjima svjetonazroskih pitanja, poput prava na pobačaj. Nije mi nezamislivo da HDZ, Most, uz potporu Katoličke crkve krenu mijenjati ta zakonska rješenja što će otvoriti svjetonazorsku dimenziju ideologija. Upravo suprotno od onoga što se tvrdi, mislim da nam slijede velike ideološke rasprave, a možda će se prvi puta i dvije velike stranke pozicionirati i po ekonomskim pitanjima na ideološke polove jer su one u ekonomskom smislu bile vrlo bliske.