Foto D. Kovačević
Stav je UN-ovog odbora da žene u Hrvatskoj imaju problema s ostvarivanjem svojih reproduktivnih prava, pa tako i pobačaja na zahtjev, pa hrvatsku državu pozivaju na takvo reguliranje priziva savjesti liječnika koje više neće otežavati pristup pobačaju, te na osiguranje suvremenih metoda kontracepcije svim ženama
ZAGREB – Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO) trebao bi, prema preporuci UN-ovog Odbora za ukidanje diskriminacije žena (CEDAW) upućenoj 2015. godine hrvatskim vlastima, pokriti troškove pobačaja ženama koje se na njega odluče.
Stav je UN-ovog odbora da žene u Hrvatskoj imaju problema s ostvarivanjem svojih reproduktivnih prava, pa tako i pobačaja na zahtjev, pa hrvatsku državu pozivaju na takvo reguliranje priziva savjesti liječnika koje više neće otežavati pristup pobačaju, te na osiguranje suvremenih metoda kontracepcije svim ženama.
Hrvatske bi se vlasti na ove zahtjeve morale očitovati najkasnije u lipnju ove godine, kada ističu dvije godine od izvješća CEDAW-a. Ako to ne učine, mogu se očekivati nove »packe« nadležnih međunarodnih tijela. Na uvođenje besplatnog pobačaja kao mjeru koja bi poboljšala njegovu dostupnost podsjetili su ovih dana liječnici iz Inicijative liječnika za reguliranje priziva savjesti u medicini. Time bi se, tvrde, mladim djevojkama i ženama slabijeg socijalnog statusa omogućio ravnopravan pristup prekidu trudnoće.
U jednakoj se mjeri zalažu i za edukaciju i dostupnost kontracepcije, da do neželjene trudnoće prije svega ne dođe. Zdravstvenu bi blagajnu, prema gruboj računici na temelju službenih podataka HZJZ-a o broju pobačaja iz 2015. godine, preuzimanje tog troška stajalo oko tri milijuna kuna godišnje. Do takvog se iznosa, naime, može doći ako se uzme u obzir minimalna cijena medikamentoznog pobačaja od oko 1.000 kuna, i godišnji broj od oko 3.000 induciranih pobačaja. Činjenica je, međutim, da žene u Hrvatskoj pobačaj plaćaju i dvostruko ili trostruko više, ovisno o tome u kojoj ga ustanovi naprave, a pitanje je i kolika je »crna« brojka pobačaja prikrivenih u statistici ili obavljenih ilegalno.
Tako bi trošak za zdravstvenu blagajnu mogao potencijalno rasti, ali bi koristi, tvrde liječnici, bile nemjerljive.
– Kad ga žene ne bi plaćale, pobačaj bi bio dostupan svima, mladima, siromašnima… Istodobno, nestala bi mogućnost ilegalnih pobačaja, neovisno o tome gdje se oni radili, privatno ili u javnoj ustanovi. Uspostavio bi se i državni nadzor nad jednim važnim segmentom jer nisam sigurna da je u evidencije upisana istinska brojka induciranih pobačaja – komentira Jasenka Grujić, ginekologinja koja se zalaže za zakon koji će biti napredniji nego dosad. Nisu, kaže, nikakvi zagovornici pobačaja, već žele da ih bude što manje.
Premda je medikamentozni pobačaj dvaput jeftiniji od klasičnog, u Hrvatskoj se najveći dio pobačaja obavlja upravo klasičnom metodom vakumske aspiracije maternice, pod lokalnom ili punom anestezijom. Medikamentozni, ili pobačaj lijekovima, pogodan je do sedmog ili osmog tjedna trudnoće, a sastoji se u uzimanju abortivne pilule pod nadzorom liječnika. Takav je postupak, naravno, jeftiniji, manje invazivan, ima manji rizik komplikacija i oporavak je brži. U KBC-u Rijeka, jednoj od rijetkih bolnica koje rade pobačaj pilulom, on se primjenjuje u 85 posto pobačaja, a ta metoda prevladava i u ostatku Europe. Žene u Hrvatskoj uglavnom ne mogu birati metodu, a pobačaj plaćaju daleko skuplje nego bi trebale.
– Cijeli sam radni vijek posvetila edukaciji, da se žena nikad ne dovede u situaciju da prekida taj predivni proces. Uvijek naglašavamo važnost edukacije o kontracepciji. Smjernice Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) kažu da je liječnik koji obavlja prekid trudnoće dužan ponuditi ženi bilo kakvu kontracepciju. Nažalost, danas žena sve mora plaćati sama – upozorava Grujić.
Nema, kaže, iluzija da će se preporuka CEDAW-a u Hrvatskoj provesti, »jer da ima volje, onda bi HZZO pokrio i kontracepciju za mlade, umjesto što plaća 20 posto cijene za jednu pilulu«. Neki su oralni kontraceptivi, naime, danas uvršteni na listu lijekova HZZO-a, ali na dopunsku listu, što znači da ih se mora doplatiti. Zdravstveno osiguranje danas pokriva trošak prekida trudnoće u nekoliko europskih država: u Nizozemskoj, Švedskoj i Švicarskoj troškovi pobačaja pokrivaju se policom zdravstvenog osiguranja za sve žene koje tamo imaju prijavljen boravak, a u Norveškoj samo ako dolaze iz EU država.
Ako žena dođe s prostora izvan EU, a ne može platiti pobačaj, zdravstvena je ustanova prema norveškom zakonu ipak ne smije odbiti. U Belgiji zdravstveno osiguranje pokriva troškove pobačaja samo ako je obavljen u klinici koja ima takav ugovor s nacionalnim zdravstvenim osiguranjem. HZZO se na naš upit o pokriću troškova pobačaja nije očitovao, a iz Ministarstva zdravlja, umjesto odgovora, poručili su da se pravo žena na prekid trudnoće danas provodi u potpunosti u skladu sa zakonom.
Pravo na besplatan pobačaj podržava i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Višnja Ljubičić. Kod donošenja novog zakona zalagat će se, kaže, da se ženama zajamči najveću moguću dostupnost induciranog pobačaja, uključujući pokriće troškova od strane zdravstvenog osiguranja, posebno maloljetnicama i siromašnim ženama. – I Svjetska zdravstvena organizacija upozorila je da su troškovi pobačaja velika prepreka za siromašne žene i adolescentice u ostvarenju prava na tu zdravstvenu uslugu, a troškovi posljedica nepravovremeno ili nestručno izvršenih pobačaja višestruko su veći. Poštivanje, zaštita i ostvarivanje ljudskih prava zahtijevaju da žena ima pristup uslugama vezanima uz legalan pobačaj bez obzira na mogućnost plaćanja – poručuje Ljubičić.
