Foto S. Drechsler
Europski sud za ljudska prava je u slovenskom predmetu protiv Hrvatske prepoznao iznimku. Slovenija sada mora dokazati da je Hrvatska pritiskom na pravosuđe onemogućavala naplatu potraživanja Ljubljanske banke i time kršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima
RIJEKA Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP) objavio je jučer kako će o slovenskoj tužbi protiv Hrvatske radi naplate potraživanja Ljubljanske banke od hrvatskih poduzeća odlučivati Veliko vijeće ESLJP-a, u kojem sjedi 17 sudaca. Ta odluka ESLJP-a, koja predstavlja iznimku u praksi suda u Strasbourgu, upućuje na zaključak kako ovaj predmet otvara važna pitanja povezana s kršenjem Europske konvencije o ljudskim pravima.
Prisilna naplata
Poznato je kako Slovenija već godinama uvjerava kako su potraživanja Ljubljanske banke u Hrvatskoj veća od njezinih dugova. Ljubljanska banka, nekoć najveća banka u bivšoj državi, dugovima hrvatskih tvrtki koji su raspadom bivše države ostali nenaplaćeni pripisivala je zatezne kamate, što je jako povećalo dug, dok su se dugovi banke prema štedišama vodili kao a vista štednja s niskim kamatama.
Ljubljanska banka pokrenula je devedesetih više od 80 postupaka za naplatu tih potraživanja, potražujući milijunske iznose, no u 25 godina Ljubljana je tako uspjela naplatiti od Hrvatske samo oko 700 tisuća eura. U Ljubljani su uvjereni kako je hrvatska izvršna vlast neposredno umiješala u djelovanje pravosuđa, što je i temelj slovenske tužbe protiv Hrvatske pred ESLJP-om.
Linićeva intervencija
Ta je tužba puno temeljitija i sveobuhvatnija od tužbe iz 2007., a na njoj su dulje od godinu dana radili domaći i strani stručnjaci. Ona se zasniva na 20-tak od ukupno 80 sporova u kojima je u protekla dva i pol desetljeća Ljubljanska banka pokušavala naplatiti svoja potraživanja od hrvatskih tvrtki. U tim je sporovima, po mišljenju slovenske strane, hrvatska država sustavno onemogućavala poslovanje Ljubljanske banke u Hrvatskoj i naplatu njezinih potraživanja, namjerno izazivala odugovlačenje sudskih postupaka, političkim intervencijama (spominje se slučaj takve intervencije Slavka Linića) sprečavala provedbu sudskih ovrha za naplatu tražbina te omogućavala tužbe i postupke protiv Ljubljanske banke, dok je Ljubljansku banku onemogućavala da vodi sporove u kojima se pojavljivala kao tužitelj.
Da bi uspjela u ovoj tužbi protiv Hrvatske, Slovenija mora bez ikakve sumnje dokazati da je hrvatska država pritiskom na pravosuđe onemogućavala naplatu potraživanja Ljubljanske banke i da je time kršila Europsku konvenciju o ljudskim pravima i temeljne vrijednosti europske pravne stečevine: vladavinu prava, pravo na pošteno suđenje i suđenje u razumnom roku, uključujući i jednakost pred zakonom, pravo na izvršavanje presuda i vlasnička prava.
Slovenija je nedavno okončala izvršenje presude ESLJP u predmetu Ališić, kojom je deviznim štedišama Ljubljanske banke u Hrvatskoj i BiH isplatila 385 milijuna eura. U predmetu što ga je 2016. Ljubljana pred istim sudom pokrenula protiv Hrvatske Slovenija od Hrvatske traži odštetu od 360 milijuna eura, što je samo 25 milijuna manje od iznosa što ga je Slovenija isplatila na ime stare devizne štednje.