Dah Afrike u Hrvatskoj

Autentična hrana i nakit zbližavaju kulture: Posjetili smo sajam migrantskog poduzetnišva u Zagrebu

Irena Frlan Gašparović

»Dovodim Afriku ovdje u Zagreb, u Hrvatsku, da ljudi vide i upoznaju moju kulturu«, jednostavno je objasnila umjetnica Kikelomo Tope koja je lani u Zagrebu pokrenula i prvi afrički karneval /  Snimio Davor KOVAČEVIĆ

»Dovodim Afriku ovdje u Zagreb, u Hrvatsku, da ljudi vide i upoznaju moju kulturu«, jednostavno je objasnila umjetnica Kikelomo Tope koja je lani u Zagrebu pokrenula i prvi afrički karneval / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Migranti se najčešće bave projektima koji se tiču hrane, nakita, plesa i slično – dakle, onim kroz što se može prezentirati njihova kultura – dok prilika da se nađu u drugačijim poduzetničkim inicijativama »nema puno«



U ponedjeljak – indijska kuhinja. U utorak – jela iz Irana. Srijeda – delicije iz Egipta i Kolumbije. Petkom poseban meni: jela iz Indije i Egipta, »začinjena« glazbom iz Argentine. I tako svaki dan novo (kulinarsko) putovanje. Tunis, Kenija, Zimbabve, Gambija, Maroko, Bangladeš, Alžir, Filipini…


U centru Ljubljane ljubitelji međunarodne kuhinje već nekoliko godina mogu uživati u autentičnim delicijama iz Afrike, Azije i Južne Amerike. No, nije riječ tek o dobroj međunarodnoj kuhinji, nego o jednom sasvim posebnom restoranu – restoranu kojemu je prvenstveni cilj omogućiti zapošljavanje migranata i zbližavanje ljudi različitih kultura.


»Hrana ima veliku moć povezivanja, ali još i važnije su priče iza te hrane«, kaže Max Zimani, jedan od osnivača »Skuhne«, projekta pokrenutog 2012. godine »od migranata za migrante«. »Skuhna« je jedan je od projekata socijalnog poduzetništva predstavljenih ovoga tjedna na prvoj hrvatskoj konferenciji o socijalnom poduzetništvu za migrante koju su organizirali Centar za mirovne studije (CMS) i zadruga za interkulturnu suradnju »Okus doma«.





Ljubljanski restoran ne nudi samo »svjetski« meni. Petkom u njemu nastupaju glazbenici-migranti, pa uz tradicionalna jela gosti mogu uživati i u autentičnoj glazbi. Oni malo ambiciozniji mogu na kulinarskim radionicama i naučiti pripravljati štogod po receptima iz Afrike, Azije ili Južne Amerike.


Kad vrijeme to dopusti, organiziraju i kuhinju na otvorenom. »Građani nas jako dobro prihvaćaju«, kaže Max Zimani, migrant i poduzetnik koji je u Sloveniju stigao još kao student, iz Zimbabvea. Nakon početne financijske potpore Europske unije, projekt u kojem sudjeluje u međuvremenu je postao samodostatan – no našem sugovorniku to je ipak manje bitno. Bitnije je, veli, što migranti imaju priliku podijeliti svoje priče s ljudima. A na taj način zbližavaju se ljudi i kulture: »Migranti moraju sami ispričati svoje priče, to je jedini način da se premosti jaz među ljudima«.


Na policama hrvatskih trgovina


»Skuhna« je vrlo nalik hrvatskom projektu »Okus doma«. Ta prva migrantska zadruga u Hrvatskoj, svojevrsni kulinarsko-jezični kolektiv, bavi se također pripremom hrane. No, osim cateringa (jer oni, zasad, nemaju restoran), sve češće organiziraju i kulinarske radionice, ali i jezične tečajeve – arapskog, albanskog, farsi…



»U planu je i proizvodni lanac hrane«, otkriva nam Emina Bužinkić iz CMS-a, udruge koja je jedan od suosnivača ove socijalne zadruge. Drugim riječima, autentični proizvodi, nastali po receptima iz različitih dijelova svijeta, uskoro bi mogli stići na police hrvatskih trgovina. Kao i u sličnom slovenskom projektu, i ovaj hrvatski okuplja migrante koji su u Hrvatsku stigli iz različitih razloga. »Neki su bježali pred ratovima, neki su došli zbog ljubavi, a neki zbog studija… Svi razlozi zbog kojih su nam ljudi došli nama su jednako važni i jednako nas obogaćuju«, ističe Emina Bužinkić iz CMS-a.


U CMS-u se već dugo bave (i) migrantskom tematikom, a dosadašnje iskustvo ih je naučilo da je upravo poduzetništvo »važno za ekonomsku emancipaciju migranata i izbjeglica«, kaže naša sugovornica, napominjući da migranti i izbjeglice »dolaze s puno znanja i vještina koje mogu iskoristiti«. No, ulazak u poduzetničke vode u Hrvatskoj nije jednostavan. Razlog za to nije samo u tako često spominjanoj poduzetničkoj klimi.


Nužna adekvatna podrška zajednice


»Prostor za poduzetništvo za migrante je sužen«, ističe Emina Bužinkić, dodajući da se migranti najčešće bave projektima koji se tiču hrane, nakita, plesa i slično – dakle, onime kroz što se može prezentirati njihova kultura – dok prilika da se nađu u drugačijim poduzetničkim inicijativama »nema puno«. Europska i svjetska iskustva, pak, pokazuju da se »uz adekvatnu podršku zajednice« može očekivati uspjeh i u drugim poduzetničkim područjima. Kao dobar primjer naša sugovornica navodi hotel »Magdas« u Beču, »koji je dio Caritas grupe«. Oko polovice zaposlenih u tom hotelu su migranti i izbjeglice. Osim toga, u hotelu se tražitelji azila – dok još čekaju rješenje svog zahtjeva za azil – mogu educirati za kuhare, konobare, voditelje recepcije, ističe Bužinkić.



Mi smo, pak, na sajmu migrantskog poduzetništva susreli Zagrepčanku Kikelomo Tope, porijeklom iz Nigerije, koja je u Hrvatsku stigla prije gotovo pet godina. »Dovodim Afriku ovdje u Zagreb, u Hrvatsku, da ljudi vide i upoznaju moju kulturu«, jednostavno nam je objasnila ova umjetnica koja je lani u Zagrebu pokrenula i prvi afrički karneval.


»Hrvatska je moj drugi dom«, kaže nam ova vedra poduzetnica uz široki osmjeh, oduševljena Hrvatskom i njezinim stanovnicima. »To svakako napišite«, dodaje, dok nam pogled privlače šareni predmeti izloženi na malom sajmenom štandu. Ima tu odjeće veselih boja i uzoraka, japanki za djecu i odrasle, kapa za muškarce i marama za žene koje vješta ruka tek treba pretvoriti u pokrivalo za glavu, neobičnih ukrasa za kosu u žarkim bojama, nakita… Sve od autentičnog materijala, napominje Tope koja ima i novi poduzetnički plan – u Zagrebu uskoro namjerava otvoriti i trgovinu u kojoj će se moći kupiti njezini proizvodi.