Predsjednik Kluba zastupnika SDP-a Arsen Bauk mora ovih dana, povodom zahtjeva za opoziv potpredsjednice Vlade Martine Dalić, objašnjavati novinarima neke temeljne pojmove parlamentarne demokracije, poput onog da opozicija nema većinu.

– Da, manjina je manja od većine. Zato opozicija nikad nije mogla srušiti niti jednog ministra. To bi bilo moguće samo kad bi joj se pridruži netko iz većine, ali u tom bi trenutku opozicija postala većina, a oni koji su bili većina otišli bi u opoziciju. Teoretski smo tome bili najbliže u vrijeme zahtjeva za opoziv ministra Zdravka Marića, kad nije bilo jasno definirane parlamentarne većine. Prema kriterijima da je svaka oporbena inicijativa unaprijed osuđena na propast, najbolje bi bilo da ja razdoblje do idućih izbora provedem na Braču. Nakon konstituiranja Sabora, kad se doznala većina, mi koji to nismo, shvaćajući da nam neće prolaziti prijedlozi zakona i svega ostalog, trebali smo valjda otići doma i pojaviti se eventualno na izglasavanju odluke o raspuštanju Sabora.

Čini se da je dio javnosti prihvatio narativ HDZ-a prema kojem neuspjeh svake oporbene inicijative predstavlja njihovu novu pobjedu. I onda se postavlja pitanje zašto stalno srljate u poraze.

– To je logika HDZ-a. Oni čak i svoje poraze pretvaraju u pobjede, kao 1995. u Zagrebu kad nisu htjeli dopustiti većini u skupštini da izabere gradonačelnika.

Zanimljiva je ovo situacija. Mediji često prozivaju zastupnike da skoro ništa ne rade, a istovremene su tvrdnje da bi oporbeni zastupnici morali raditi još manje, jer im prijedlozi ionako neće biti prihvaćeni u Saboru, pa čemu nepotrebno na to trošiti energiju.

– Kad je riječ o medijima, puno mi je lakše ako moram potvrđivati teze nekog novinara. Znamo da se demantiji tumače pritiskom na medije.

Ali, činjenica je da SDP nije baš žurio s traženjem opoziva potpredsjednice Vlade Martine Dalić. Kao da vam je dosta bilo tih poraza.

– Dojam da se nismo žurili je točan, ali samo zato što smo mislili da će se svakim danom povećavati argumenti u prilog tom zahtjevu. Zahtjev za opoziv Martine Dalić bio je zapravo sigurna oklada.  

Manjina svejedno neće postati većina.

– Prije izbora teško. Ankete govore da će se nakon izbora to dogoditi. Naravno, ne znači da će današnja opozicija biti sljedeća parlamentara većina, makar imala najmanje 76 zastupnika.

Logično, aktualna opozicija nije politički homogena.

– Nije, kao što to nije niti vladajuća koalicija Glavaš-Pupovac-Zekanović-HNS-HDZ.

Onda je nakon izbora moguća i koalicija Bernardić-Petrov-Pernar-Hasanbegović.

– Čak bi i škrti Bračanin uložio novac na okladu da to toga neće doći.

Mi ćemo dati potpise

Vratimo se Martini Dalić.

– Nakon što su ona i Ante Ramljak bili na sjednici Odbora za gospodarstvo, slušali smo kako su praktično razvalili opoziciju. Danas je Ramljak u ostavci, a ni Martina Dalić se ne osjeća baš najbolje. SDP nema problem s time da netko drugi iz opozicije artikulira zahtjev za njezin opoziv, mi ćemo dati potpise dijela svojih zastupnika kako bi ih ta inicijativa imala dovoljno.

Martina Dalić je odgovorna zato što je Ramljak radio neke nedopuštene stvari?

– Bio je njezin osobni izbor i branila ga je.

Potpredsjednica Vlade i premijer Andrej Plenkoviću u više su navrata rekli da nisu znali da Ramljakova bivša firma dobiva toliki novac za konzultantske usluge u vezi Agrokora. Premijer je još isticao i da mu je visina tih naknada etički problematična. Dakle, Vladi nije sporno što Texo Management radi za Agrokor, što je javnost saznala još 9. studenog, nego samo količina novca koji za to primaju. Zašto ih nikad niste pitali koju bi sumu tolerirali, bi li im bilo prihvatljivo da Texo Management dobiva, recimo, mjesečno 500 tisuća kuna, ako im je već milijun previše?

– Obećavam da ću odmah napisati zastupničko pitanje tog sadržaja, zanima i mene odgovor. Bilo bi dobro i da novi povjerenik i njegova zamjenica znaju koji su to iznosi moralno prihvatljivi.

Da je Ramljak to znao, vjerojatno bi se prilagodio tome, pa bi Texo Management dobivao nešto manje novca, a on bi i dalje bio povjerenik.

–  Tako je.

Rupe u lex Agrokor bile su hendikep za Ramljaka. Lakše bi mu bilo da je sve bilo regulirano, uključujući i to koliko povjerenikova bivša firma smije primati novca iz Agrokora.

– Apsolutno se slažem. A sad ozbiljno, svakog direktora javnog poduzeća povjerenstvo za sukob interesa kaznilo bi kad bi u tom poduzeću bila angažirana njegova bivša tvrtka, neovisno o visini ugovora. Takav bi potez tog direktora bio i zakonski i moralno neprihvatljiv i možda bi zbog toga bio i smijenjen.

Premijer je odlučio da Martina Dalić ostaje u Vladi. Zašto?

– Dvije su mogućnosti. Prva je da je želi smijeniti, a ne može, a druga da to niti ne želi. U oba slučaja ispada da je ne može smijeniti.

Tko bi mu branio da je smijeni ako to želi?

– Možda je poslovično oprezan, a možda procjenjuje da mu šteta od njezinog ostanka u Vladi ne bi bila prevelika.

 Plenković je u svom mandatu, ne samo što se tiče Agrokora, pokazao brojne slabosti. Bilo je to, dakle, povoljno razdoblje za opoziciju, ali SDP ga nije iskoristio.

– U anketama, rekao sam, opozicija stoji bolje nego HDZ, ali dio glasova ljudi nezadovoljnih HDZ-ovom vladom ne ide SDP-u nego nekim drugim strankama.

Tko je kriv za to, predsjednik vaše stranke Davor Bernardić?

– Zadržao bih se na tome da postoje objektivni i subjektivni razlozi. Svako daljnje raščlanjivanje koji su objektivni, a koji subjektivni usmjerilo bi ovaj razgovor previše u interne vode.

Zamjerate li kolegama koji o tome govore u medijima?

– Volio bih da neke od tih kolega jednaki žar pokazuju u radu u Saboru.

Niste zadovoljni kako funkcionira Klub kojem ste ne čelu?

– Klub funkcionira uobičajeno. Za svaku točku dnevnog reda imamo definirane stavove i netko govori uime Kluba. Dio zastupnika zainteresiranih za pojedine teme javlja se za rasprave, a dio ih vješto koristi poslovničke mogućnosti i repliciraju. Prema službenoj statistici Klub SDP-a i dalje je najaktivniji. Ukupno smo, znači, aktivni, ali volio bih da su pritom neki zastupnici malo više aktivniji.

Neće se odlučivati o predsjedniku SDP-a

 Za tjedan dana je Konvencija SDP-a. Može li onda ona opozvati Bernardića ili ne, kako on to tvrdi?

– I u sadašnjem Statutu i u prijedlogu novog to je navedeno kao mogućnost. No, vjerujam da ta mogućnost neće biti iskorištena, kao što nije ni ranije.

Možete li biti toliko hrabri da izjavite da se na Konvenciji neće glasovati o nepovjerenju Bernardiću?

– Ne mogu tvrditi da nitko to neće predložiti, ali mogu reći da se na Konvenciji neće odlučivati o predsjedniku stranke.  

Jer prijedlog da se glasuje o Bernardiću neće dobiti većinu glasova potrebnu da ga se uvrsti u dnevni red Konvencije?

– Takva bi inicijativa nužno dovela do raskola u stranci, što mislim da nikome nije u interesu. Ali, bit će sasvim dovoljno drugih točaka dnevnog reda da bi se u raspravama moglo izraziti zadovoljstvo i nezadovoljstvo radom i predsjednika SDP-a i svih ostalih članova vodstva. Danas je popularno zatražiti smjenu predsjednika SDP-a, odmah dobijete pristojan medijski prostor.

 Na koga ciljate?

– To je postalo jedna moda kakve prije nije bilo na ovakav način. Ne sjećam se da se netko Račanu i Milanoviću usudio to tako direktno reći, osim u vrijeme izbora u stranci.

Možda je do Bernardića da se to sada više događa. Ali, nije baš da Račan i Milanović nisu imali protivnika u stranci.

– Bilo ih je koji su Račanu, nakon izgubljenih izbora 2003., sugerirali da je ostario, ali nitko mu kasnije nije bio protukandidat. Tijekom 2005 i 2006. bilo je nezadovoljnih Račanom, ali kad se razbolio to je zamijenila empatija. Zoran je bio mlada nada, rejting nam je s njim značajno narastao, no 2008. i 2009, bilo je onih koji su ga osporavali. Bilo je ipak, dakle, toga i prije. Jedino što možemo uspoređivati su rejtinzi. SDP nije često bio preko 30 posto, a sada smo četiri do pet postotnih poena ispod 25 posto, što je u posljednje vrijeme bio naš najčešći rejting. Količina osporavanja predsjednika, i u javnosti i u stranci, nije, međutim, proporcionalna padu rejtinga SDP-a. Da postoji Haški sud za dnevne novine, onda bi ono pismo pet redakcija bilo udžbenički primjer prekomjernog granatiranja. Nakon takvog poteza, bez obzira što ga je izazvalo, prisiljeni ste braniti nekoga od te vrste napada. Inače, nisam pristalica trošenja energije na unutarstranačke odnose, a ponekad se čini da se jedino time bavimo. Nisam siguran da će promjene Statuta, unutarstranačka demokratizacija, pridonijeti rastu rejtinga SDP-a.

 Birače uglavnom ne zanima struktura stranke za koju glasuju.

– Jačanje unutrašnje demokracije bitnije je kad je stranka na vlasti, da se oni koji su na državnim dužnostima ne bi umislili i radili gluposti koje mogu biti opasne. Kad si u opoziciji najveća glupost koju možeš napraviti je da obećaš nešto što nećeš ispuniti kad dođeš na vlast.

Model kojim se bira stranačko vodstvo biračima jako malo znači.

– Slažem se. Uostalom, mislim da nitko ne zna strukturu Živog zida.

Živi zid ima strukturu?

– To je dobro pitanje, a ono pokazuje da stranačka struktura nije toliko bitna za potporu građana. A bojim se da smo se mi u SDP-u previše tome posvetili. Ali, ako je to volja članstva moram se tome pokoriti, drugu stranku nemam.

Podržati Milanovića ako ima najviše šansi

Za koji će se mjesec SDP možda naći pred dvojbom podržati predsjedničku kandidaturu Zorana Milanovića ili nekog drugog kandidata.

– SDP u izborima za predsjednika Republike mora jasno reći iza kojeg kandidata stoji, a to treba biti onaj s najvećim šansama za pobjedu. Zato dvojbe koju spominjete ne bi trebalo biti. Ako bi Z. M., od svih članova SDP-a i onih kojima je bliska naša politika, imao najveće šanse, onda bismo svi trebali stati iza njega. Ako to ne bi bio slučaj, onda moramo stati iza nekog drugog tko bi imao najveće šanse za pobjedu.

Pa makar se i Milanović kandidirao?

– Ne mislim da bi bilo koji član stranke imao pravo tražiti bezuvjetnu potporu, ako postoji drugi kandidat koji bi možda na izborima prošao bolje. Hipotetski, u nekoj anketi osoba A ima 25, a osoba B 35 posto, koga bi u toj situaciji stranka morala podržati? Normalno bi bilo i da taj s 25 posto podrži potencijalnog kandidata s 35 posto.

 Rejting u datom trenutku treba biti osnova za odluku koga će SDP podržati za predsjednika Republike?

– Tako je uvijek bilo. Mislim da je i Milanović na temelju toga odlučivao.

Nekad je u SDP-u Mato Arlović problematizirao status zastupnika nacionalnih manjina.

– I Furio Radin mu je to trajno zamjerao, pa nije za njega glasovao ni kad je bio kandidat za Ustavni sud. Makar je Arlović bio čelni čovjek SDP-a u Saboru kad je donesen Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina.

Vi sad predlažete ukidanja naziva Klub zastupnika nacionalnih manjina.    

– Taj naziv nije ni definiran saborskim Poslovnikom. Ali, legitimno je pitati se jesu li zastupnici SDP-a koji se izjašnjavaju kao pripadnici nacionalnih manjina zastupnici iz redova nacionalnih manjina? Jesu. Jesu li oni zbog toga što su izabrani na »građanskoj« listi manje vrijedni pripadnici svog naroda od onih koji su izabrani u manjinskoj jedinici? Nisu. U tom su Klubu sada zastupnici dijela pripadnika nacionalnih manjina koji su odlučili uzeti glasački listić za 12. izbornu jedinicu. Zato bi jedino logično bilo da se taj klub zove Klub zastupnika izabranih u 12. jedinici. Većina pripadnika nacionalnih manjina, službeni podaci to govore, glasuju na parlamentarnim izborima za »građanske« liste, a ne u 12. jedinici. Nema dokaza, ali mislim i da većina njih glasuje za lijeve stranke. I sad su zastupnici iz 12. jedinice zastupnici nacionalnih manjina, a oni za koje je glasovala većina pripadnika nacionalnih manjina to nisu. Je li to logično? Nije. Nitko te zastupnike ne pita zašto su uz ovu parlamentarnu većinu, iako je za njih glasovala manjina pripadnika nacionalnih manjina, i odlučuju o svim stvarima kao drugi, a ne preuzimaju odgovornost. Ne može to tako. Oni su donijeli lex Agrokor i sve ostalo i održavaju ovu Vladu i neka preuzmu odgovornost.

 Sve to vodi stavu da je izbor zastupnika u 12. jedinici nepotreban.

– Neću reći da je nepotreban nego nelogičan. Po čemu su to Talijani koji glasuju u 8. jedinici manji Talijani od onih koji glasuju u 12. jedinici? Ili, jesu li Mađari iz 4. manjiMađari od Mađara iz 12. jedinice?