Ključ u bravu

Apel Udruge slijepih: Bijeli štap spao na prosjački, a dostojanstvo posve izgubljeno

Portal Novilist.hr

Foto NL arhiva

Foto NL arhiva

Imamo najmanju tuđu njegu i pomoć u Europi, nemamo pravo na osobne invalidnine, udruge u kojima ostvarujemo neka svoja prava i od kojih dobivamo neke socijalne usluge svako mjesečno gube sredstva, tako da će ljeto donijeti zatvaranje većine udruga, a naša krovna udruga pod utjecajima famozne uredbe kojom su smanjena sredstva civilnom društvu, jedva će dočekati jesen", navode u dopisu u kojem naglašavaju da će uskoro Hrvatski Savez slijepih obilježiti 70 godina postojanja, a jedina moguća i izgledna manifestacija povodom te obljetnice bit će ključ u bravu



Kako na dva apela naslovljena predsjednici Republike, premijeru, predsjedniku Sabora, potpredsjednicima Vlade i Sabora, nismo dobili nikakav odgovor, obraćamo vam se putem medija, vjerujući da naše zamolbe i vapaje do vas nisu propustili oni koji razlučuju važno od nevažnog, a mi smo očito završili u varijanti s prefiksom ne, stoji u apelu Upravnog odbora Hrvatskog saveza slijepih poslanog medijima.


Obraćaju se u ime građana drugoga reda, 6.200 slijepih osoba čiji je Bijeli štap spao na prosjački, a dostojanstvo poodavno izgubilo status života u jednom razvijenom, socijalno osjetljivom društvu.


“Sljepoća je očito tek ogrebotina, s kojom se može dobro i lako živjeti, pa otud nebriga i zanemarivanje naših članova, od kojih većina nema sredstava niti za podnošljivo siromaštvo. Imamo najmanju tuđu njegu i pomoć u Europi, nemamo pravo na osobne invalidnine, udruge u kojima ostvarujemo neka svoja prava i od kojih dobivamo neke socijalne usluge svako mjesečno gube sredstva, tako da će ljeto donijeti zatvaranje većine udruga, a naša krovna udruga pod utjecajima famozne uredbe kojom su smanjena sredstva civilnom društvu, jedva će dočekati jesen”, navode u dopisu u kojem naglašavaju da će uskoro Hrvatski Savez slijepih obilježiti 70 godina postojanja, a jedina moguća i izgledna manifestacija povodom te obljetnice bit će ključ u bravu.




Pokušali su ukazati da se udruge osoba s invaliditetom ne bi trebale tretirati kao sve ostale udruge civilnog društva budući da o radu ovih udruga ovisi ostvarivanje niza prava osoba s invaliditetom. Ako je postojala volja da se financiranje Hrvatske gorske službe spašavanja, Crvenog križa i Olimpijski odbor uredi zakonski, onda su sigurni da se može na održiv način urediti i financiranje udruga i saveza osoba s invaliditetom.


Briga o osobama s invaliditetom je odgovornost države, a ona ju je u velikoj mjeri prenijela na udruge i saveze, pri čemu se sada ostavljaju odgovornosti, a uskraćuju sredstva za njihovo izvršavanje, ističu nadalje uz konstataciju da su svjesni da treba štediti te da treba smanjiti deficit, ali se pitaju mora li se to raditi upravo preko najranjivijih skupina u društvu.


Nije im jasno kako malo razumijevanja i suosjećanja postoji u institucijama vlasti prema teškoćama s kojima se osobe s invaliditetom susreću u životu i zato traže da se izmijeni Uredba o lutrijskim sredstvima, usvojena na telefonskoj sjednici Vlade 22. travnja te da se iz smanjenja sredstava Nacionalnoj zakladi za civilno društvo, izuzmu udruge osoba s invaliditetom, budući da te udruge odrađuju posao države, te skrbe i brinu o spomenutim osobama. Također mole da se financiranje ovih udruga sustavno uredi zakonom, a nacrt toga su spremni, u suradnji s drugim savezima predložiti resornom ministarstvu i Saboru Hrvatske.


“Bit ćemo naravno zadovoljni, ako se smanjenje sredstava može premostiti u okviru resornog ministarstva iz kojeg smo zapravo upućeni na Nacionalnu zakladu prije nekoliko godina.


“Razgovori s ministricom socijalne politike i mladih Bernardicom Juretić, te s Nacionalnom zakladom za razvoj civilnog društva, pokazali su veliki stupanj razumijevanja za teškoće s kojima se osobe s invaliditetom susreću u hrvatskom društvu, ali razumijevanje bez konkretne akcije neće spriječiti gašenje udruga koje se brinu o osobama s invaliditetom. Možda smo u spomenutim razgovorima dobili dozu ohrabrujućeg optimizma, no dno na kojemu živimo preblizu je i nema vremena za duga čekanja”, zaključuju svoj apel iz Hrvatske udruge slijepih.