Slovenski premijer Miro Cerar iznenadio je čak i svoje suradnike neočekivanim pristankom na sastanak sa svojim hrvatskim kolegom Andrejem Plenkovićem sljedećeg tjedna u Zagrebu, s obzirom na to da se, sudeći po Plenkovićevoj izjavi nakon sastanka s Cerarom u Bruxellesu, u hrvatskim stajalištima prema arbitraži i arbitražnoj odluci ništa bitno nije promijenilo. Cerar je, podsjetimo, u Zagreb trebao doći još u rujnu, kao što je bilo dogovoreno na sastanku dvaju premijera u Ljubljani početkom srpnja, prvom nakon što je objavljena arbitražna odluka koncem lipnja. No onda je Plenkovićev neočekivano oštar rujanski govor o arbitraži pred Općom skupštinom UN-a, kada je hrvatski premijer optužio Sloveniju da je kompromitirala arbitražni proces, Cerar iskoristio za otkazivanje odlaska u Zagreb. Cerar je već zbog spremnosti da ode u Zagreb, unatoč činjenici da Hrvatska ne priznaje arbitražnu odluku i ne želi je provesti, bio izložen žestokim kritikama u Sloveniji, i to najviše od strane svog koalicijskog partnera i šefa diplomacije Karla Erjavca.

Tada je Cerar svoje otkazivanje obrazlagao tezom da je Slovenija otvorena za dijalog s Hrvatskom, ali samo pod uvjetom da Hrvatska prihvati arbitražnu presudu i bude spremna na suradnju u njezinoj provedbi. Što se, dakle, odonda promijenilo, a što bi moglo opravdati Cerarovo popuštanje i dolazak u Zagreb sljedeći utorak? Je li Hrvatska promijenila svoje stajalište o arbitraži i arbitražnoj odluci?

Približavanje izbora

Odgovor na oba pitanja je niječan. Jer kada Plenković govori o arbitražnom sporu kao o »otvorenom graničnom pitanju«, koje je »s nama od 25. lipnja 1991. godine«, time samo želi dodatno podvući ono što Hrvatska govori od ljeta 2015. godine, kada je zbog arbitražnog skandala Sabor donio konsenzualnu odluku o napuštanju arbitraže. Plenković se ponaša kao da arbitraža i arbitražna odluka ne postoje i kao da na granični problem treba gledati kao na samo još jedan od nekoliko otvorenih bilateralnih problema sa Slovenijom. Ne treba ni objašnjavati kako je to u potpunom konfliktu s onim što protekle dvije i pol godine, a osobito posljednjih šest mjeseci, otkako je objavljena arbitražna odluka, tvrde u Ljubljani. Slovenska strana, naime, smatra da je arbitraža potpuno valjana, baš kao i arbitražna odluka, te da nema o čemu razgovarati sa Zagrebom osim o provedbi arbitraže. Zato je, uostalom, Cerar toliko oklijevao s dolaskom u Zagreb. I zato je njegov dolazak u Zagreb sljedeći tjedan, iako Plenković i dalje tvrdi da Hrvatska ne odstupa od svog stajališta o nepriznavanju arbitraže, najvjerojatnije rezultat pritiska izvana. Približavanje slovenskih parlamentarnih izbora, koji se trebaju održati do sljedećeg ljeta, samo će dodatno produbiti postojeći raskol unutar Slovenije oko ovog pitanja.

Oštra prepucavanja

Arbitražni spor s Hrvatskom već je neko vrijeme povod oštrom prepucavanju ključnih slovenskih političkih aktera i koalicijskih partnera, budući da šef diplomacije Erjavec otvoreno kritizira »oklijevanje« premijera Cerara da implementira arbitražnu odluku, pogotovo na moru, a i u jučerašnjem intervjuu mariborskoj Večeri odbacuje dijalog sa Zagrebom poručujući da Hrvatska poziva na dijalog s »figom u džepu«. U ovu se priču nedavno se na neočekivan način uključio i opozicijski čelnik Janez Janša, koji je ovih dana u Zagrebu s Plenkovićem razgovarao o arbitraži. Janša nema ništa protiv da se od arbitraže odustane, a navodno blagonaklono gleda i na ideju Zagreba da se arbitražna odluka samo »prepakira« i prihvati kao bilateralni sporazum, iako je veliko pitanje bi li Plenković dobio potporu unutarstranačke desnice za takvo rješenje, premda arbitražna odluka, gledano u cjelini, puno više odgovara Hrvatskoj nego Sloveniji.

Zato je upitno misli li Plenković s ovom idejom ozbiljno, ili se radi samo o kupovanju vremena, kao što je upitno koliko odlazeći premijer Cerar uopće ima legitimitet u ovom trenutku odlučiti o ovako krupnom pitanju za Sloveniju. S obzirom na porazan rejting njegove vlade i stranke, Cerar sigurno neće igrati bitniju ulogu u slovenskoj politici nakon sljedećih izbora, a u svoja gledišta Cerar ne može uvjeriti ni vlastite koalicijske partnere, a kamoli opoziciju. Zato će o ovom problemu najvjerojatnije odlučivati neki budući slovenski premijer ili premijerka, kao što najvjerojatnije ni premijer Plenković, koji je ovaj neugodan teret ionako naslijedio, sigurno ne bi imao ništa protiv da ga prepusti svom nasljedniku. Baš kao i njegov slovenski kolega, ni Plenković nije poznat po velikim i hrabrim političkim odlukama, zbog čega preveliki optimizam uoči njihova sastanka u utorak nije opravdan, premda već i sam Cerarov dolazak u Zagreb možemo smatrati, doduše zasad samo simboličnim, Plenkovićevim diplomatskim uspjehom.