U politici se sve svodi na dojam. Na izborni rezultat više utječu geste i ponašanja pojedinih političara, njihove verbalne i neverbalne poruke, od suhoparnih predizbornih programa i strategija što ih proučavaju samo analitičari i mediji.

Nema sumnje kako će premijera Zorana Milanovića građani  pamtiti po izjavi poplavljenima u Gunji kako je i njemu »pukla cijev u kupaonici«. Šefa oporbe Tomislava Karamarka pamtit će se po šutnji u sabornici i rezigniranom javnom nastupu, dok je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović izbore dobila na govorima s pozornica umotanih u hrvatsku zastavu. Parlamentarni izbori koji su pred nama inspiracija su za novu analizu poruka koje vodeći političari gestama i javnim stilom šalju biračima.

Komunikologinja Ljiljana Buhač analizira premijera na kraju mandata, Zorana Milanovića, kao političara u preobrazbi koji se sada želi promijeniti i prikupiti simpatije na svoju stranu.

Neuspjela preobrazba

– Postao je posvuduša – leti, juri s jednog kraja zemlje na drugi, samo da bude viđen. I kad pokušava biti simpatičan, smijati se, družiti se s ljudima, čak je i latinski stavio na rezervne položaje – preobrazba baš nije uspješna. Vidi se po njegovom govoru tijela i mikrosignalima da je to jedna uloga koja se mora odigrati i da se baš ne osjeća ugodno u toj novoj koži – naglašava Buhač.

Milanovićevi problemi, prema ocijeni stručnjakinje, jesu distanciranost u kontaktu s ljudima.

– Ukočen je i to podebljava gestom trtljanja dlanova, što su signali nervoze i nelagode. Osmijeh mu nije iskren, te prečesto koristi geste dodirivanja ruku i glađenje samoga sebe, što su samoutješne radnje, takozvani »pacifikatori«. Te geste se pojavljuju kada je osobi neugodno, kada govori o nečemu u što ni sama ne vjeruje ili je visoko pod stresom. Možemo primijetiti da kod slanja poruka premijer sliježe ramenima. Slijeganje ramenima je klasičan znak nehaja ili pak nedostatka brige ili znanja – to je izraz »kako god«. Te kretnje možemo zamijetiti kod ključnih izjava i definitivnih tvrdnji poput – donio sam odluku. U kontaktima s biračima počela se premijeru potkradati nova gesta – držanje jedne ili obje ruke na boku. Tako možda djeluje snažnije, ali ne na dobar način. Taj položaj ruku izražava svojevrsni smisao za sarkazam. Snažan je to način pokazivanja nadmoći i koristi se da odgurnemo ljude da nam ne priđu preblizu i da ih držimo na distanci. Premijer tom pozom želi zračiti samouvjerenošću, ali umjesto toga, sugovornik to doživljava kao otpor, prkos, aroganciju i demonstraciju moći. Često se na licu premijera može čitati prezir kada govori o neistomišljenicima. Kutovi usnica su povučeni gore i unatrag na jednoj strani, objašnjava mr. Buhač.

Dok Milanovića ocjenjuje kao pozera i vješta improvizatora, te agresivnu, arogantnu i samodopadnu osobu, njegova glavnoga suparnika Tomislava Karamarka komunikologinja Buhač vidi kao osobu pogleda tužne sove i držanja poput jelena pod reflektorima.

Ozbiljan Karamarko

Uočava kako i Karamarko radi na sebi, ali rezultat rada baš i nije najuspješniji.

– Uvijek je ozbiljan, zabrinut i kada sunce sja, pesimist, te nije pokretač ni motivator. Nedostaju mu liderske osobine. Birači baš i ne bi bili sretni s premijerom koji se bavi samo prošlošću, ali ne i budućnošću, te koji priča samo o problemima, a ne o rješenjima problema. Karamarkova neuvjerljivost proizlazi iz njegovog nejasnog i nerazumljivog govora, te neuvjerljivog i neusklađenog govora tijela s izrečenim. Previše je ukočen, zalijepljen na jedno mjesto i ne koristi geste. Glas mu je monoton  i teško ga je pratiti. Karamarkovo pogrbljeno držanje, mlitavo tijelo, podignuta ramena, spuštena glava i loman struk proizvode tzv. »efekt kornjače« koji asocira na položaj gubitnika – komentira Ljiljana Buhač.

Buhač tvrdi da je problem i u sadržaju govora aktualnog šefa opozicije.

– Koristi riječi koje plaše i izazivaju negativnu reakciju. Nedostaje mu pravilne izražajnosti na licu. Lice mu je previše »drveno« dok prenosi nešto pozitivno. Ne gleda u oči kada prenosi poruku – a sve je u očima. Odjeća ne čini čovjeka, ali može mnogo reći o njegovom vlasniku. Odijela su mu prevelika, jednostavno vise na njemu kao da ih je posudio od starijeg brata. Dobar odabir odjeće šalje poruku da birači pred sobom imaju kompetentnog profesionalca koji razumije važnost situacije o kojoj govori – kaže komunikologinja.

Čvrsta ruka

– Predsjednica zrači spokojnom samosviješću, vidi se na njoj da  uživa u ulozi predsjednice. Godi joj status, moć i pažnja. Posjeduje sposobnost povezivanja s drugim ljudima. Točno zna kako opustiti ljude i stvoriti trenutačan osjećaj povezanosti. Plijeni pažnju svojom pojavom, stilom i toplinom, a osmijeh koristi kao svoje najjače oružje, analizira komunikologinja Ljiljana Buhač.

Napominje da predsjednica djeluje »ljupko i miroljubivo«.

– To je samo stvar percepcije. Vidi se njena odlučnost u upravljanju  suradnicima, tu je isključiva i voli vladati »vojničkom« čvrstom rukom. Da voli imati sve pod kontrolom, govori i njena frizura. Osobe koje vežu kosu na potiljku žele imati nadzor i kontrolu nad onim što rade. Ljudi vole vezati kosu kako bi bili orijentirani i usredotočeni na predmet kojim se bave. Ima državnički stav, otvoren položaj tijela u komunikaciji – objašnjava Buhač.

Udarci ispod pojasa

Za bivšeg predsjednika i sadašnjeg lidera stranke Naprijed Hrvatska dr. Ivu Josipovića komunikologinja ističe kako »ne možemo reći da je proaktivan i zabavan tip«.

– Josipović želi ostaviti dojam vrlo pametne, učene, ljubazne i smirene osobe. Želi se svima dopasti. Ima držanje i stav »bilježim se sa štovanjem«. Vješt je u stilu »ne talasati« dok nije potrebno, pa ga je to i koštalo predsjedničke fotelje. Volio je voditi igru u rukavicama i prilagođavao se situacijama u kojima je on uvijek bio dobitnik. Djeluje mirno sve dok nisu njegovi interesi, a i on sam ugrožen, tada reagira vrlo agresivno i osvetoljubivo. Nije mu strana komunikacija ispod pojasa, voli koristiti sarkazam. U komunikaciji Josipović je vrlo često koristio gestu spajanja prstiju kako bi osnažio svoj govor. Tko god ga je naučio da je ta gesta vrlo snažna nije ga upozorio da, ako se koristi u pogrešnom trenutku, ostavlja dojam da se osoba pravi važna, da želi ostaviti dojam da sve zna i da je egoistična – komentira komunikološka stručnjakinja.

Kontrolorka

Predsjednica ORaH-a Mirela Holy je, po mišljenju naše analitičarke, »specifična i osebujna političarka, koja je u politiku ušla sa srcem, što se pokazalo pogubnim po nju«.

– Njezina najveća snaga je u izražavanju i ona pokušava osigurati uspjeh kroz moć komunikacije. Holyna vanjska orijentacija i potreba da »učini nešto« često ostavlja dojam da dodiruje površinu mnogih aktivnosti kojima često nedostaje stvarna dubina – objašnjava.

– Holy želi ostaviti dojam tolerantne osobe koja je sklona timskom radu, ali to baš i nije tako. Voli kontrolirati okolinu i druge. Više je pamtimo po njenom odijevanju nego po izrečenom i kada šalje vrlo jasne i konstruktivne poruke. Odijeva se atraktivno.  No, loše je ako javnost nakon mjesec dana bolje pamti kako je bila odjevena, nego ono što je željela reći. To je znak da odabir odjeće baš i nije bio najbolji. Holy bi bila bolja operativka nego političarka – zaključuje komunikologinja.

Položaj »broj 4«

Ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak, po ocjeni komunikologinje Ljiljane Buhač, »svojim nastupom i držanjem šalje poruku arogantne, bahate i netolerantne osobe«.

– Možemo ga često vidjeti u pozi sjedenja »broj četiri«. Taj položaj sjedenja je najiritantniji u neverbalnoj komunikaciji. Šalje poruku sugovornicima: »jednog dana ćete i vi biti tako pametni i uspješni kao ja«. Takav položaj sjedenja pri razgovoru o ozbiljnim stvarima znak je teritorijalne dominacije i superiornosti. Dominaciju pojačava nošenjem crvene kravate,  smatra mr. Buhač te napominje kako je iz ministrovih gesta jasno kako »ima kratak fitilj, da ne podnosi kritiku, te kako je netolerantan«.

– U nedostatku argumenata reagira napadom, sarkazmom i komunikacijom na osobnoj razini. Ne ostavlja dojam osobe kojoj bi se trebalo vjerovati, te da ima baš puno znanja za posao koji obavlja. Nepoznavanje materije o kojoj Vrdoljak govori možemo prepoznati po nekontroliranom i neprirodnom osmijehu. To je osmijeh pokoravanja i poruka je – nisam prijetnja, kao što možete vidjeti, razigrano sam dijete. Iako želi ostaviti dojam samopouzdane i superiorne osobe, ruke ga odaju. Često možemo vidjeti isprepletene prste, poglavito u situacijama kada je odgovor bitan. Signal da je poljuljano samopouzdanje ministra i da možemo očekivati odgovor koji će rastegnuti istinu – drži Ljiljana Buhač.

Potpredsjednica Vlade i ministrica vanjskih poslova, HNS-ova šefica dr. Vesna Pusić, svojim gestama i izjavama u javnosti provocira komunikologinju Ljiljanu Buhač na oštar komentar.

– Nije pokazala odlike lidera u odnosu na Čačića u trenutku političkog razlaza. Svi komentari na njegov račun su više govorili o njoj nego o njemu – tvrdi Buhač

Samoobrambeni napad

Za njezine posljednje političke poteze kaže:

– U zadnje vrijeme, čak i ako je se ništa ne pita, Pusić ima potrebu sve komentirati. Bavi se privlačenjem pažnje bez obzira na kontekst. U nastupima jasno šalje poruku da joj birači nisu dorasli i da je dovoljna samoj sebi. Gledanje s visoka, dijeljenje savjeta drugima, profesorska poza, baš joj ne ide u prilog. Koristi komunikacijski stil – napadni da ne budeš napadnut. Premda se želi u javnosti prikazati hladnokrvna, smirena i pribrana, prikrivene kretnje, čišćenje noktiju, često petljanje s maramicom oko nosa, dodirivanje lica i kose ili popravljanje odjeće, sata… odaju nervozu i nesigurnost. Previše je sarkastična i cinična – ocjenjuje Ljiljana Buhač hrvatsku ministricu vanjskih poslova.

Bivšeg potpredsjednika Vlade Radimira Čačića komunikologinja ocjenjuje kao vrlo proračunatog političara Koji još uvijek ima šanse za nastavak karijere.

– Vješt je u odgovorima, daje konkretne prijedloge, siguran je i superioran, u celofanu kritizira i Pusić i Milanovića. Izgleda kao da drži kalkulator pri ruci. Zna da se ljudi spotiču o kamenje, a ne o planine. Zatvor nije ostavio puno traga na njemu. I dalje je arogantan i bahat. Neće se zagubiti, ma što god da se dogodilo, iako mora poraditi da ublaži dojam osvetničkog pohoda. Njegovo tijelo radi protiv njega. Koristi previše agresivnih i dominantnih pokreta – sječe dlanom zrak, olovka mu je uvijek u ruci kao barijera ili ponekad kao oružje, pa se njegove poruke doživljavaju kao prijetnje, a ne kao rješenje. Ali, Čačić je kao feniks – uvijek se vraća – mišljenja je komunikološka stručnjakinja mr. Ljiljana Buhač.