Akademik Davorin Rudolf: Odluka arbitraže je totalni amaterizam i pristranost

snimio Denis Lovrović

»Korito postoji i danas i zna se točno gdje je i trebalo je tu granicu povući prirodnim koritom rijeke Dragonje do kraja. Da se ta granica tako povukla onda bi se ono područje 4x2 km uz Savudrijsku valu vratilo Hrvatskoj. Na tom području je zračna luka Portorož«, kazao je. Međutim, sud je povukao granicu kanalom sv. Odorika.

ZAGREB – Odluka Arbitražnog suda o teritorijalnom sporu Hrvatske i Slovenije s pravnog stajališta predstavlja totalni amaterizam i pristranost u dijelu koji se odnosi na rijeku Dragonju i more u Savudrijskoj vali i većinom se išlo na ruku Slovencima, ocijenio je akademik i stručnjak za međunarodno pravo Davorin Rudolf.

»S pravnog stajališta odluka je totalni amaterizam, gruba pristranost u ovome dijelu koje se odnosi na rijeku Dragonju i more u Savudrijskoj vali«, istaknuo je Rudolf govoreći o svojim prvim dojmovima o odluci koju još mora proučiti.

Pritom je upozorio i da se ova odluka krivo interpretira jer svi govore kao da je ona već stupila na snagu. »Ništa ova odluka još ne mijenja u teritorijalnom smislu jer je mi nismo priznali i nije na snazi za nas«.

Rudolf je objasnio da u svim udžbenicima međunarodnog prava piše da je pravilo kad granična rijeka naglo mijenja tok da »granica ostaje u njenom starom koritu«.

Rijeka Dragonja, koja je negdje oko 6 kilometara daleko od Savudrijske vale, dakle od mora, naglo skreće prema sjeveru i da ne plavi ta područja 1953. godine je tamo probijen kanal sv. Odorika koji njezin smjer nastavlja dolje do mora, podsjetio je Rudolf.

»Korito postoji i danas i zna se točno gdje je i trebalo je tu granicu povući prirodnim koritom rijeke Dragonje do kraja. Da se ta granica tako povukla onda bi se ono područje 4×2 km uz Savudrijsku valu vratilo Hrvatskoj. Na tom području je zračna luka Portorož«, kazao je. Međutim, sud je povukao granicu kanalom sv. Odorika.

Po njegovim riječima, granica između Hrvatske i Slovenije jedna je od najstarijih granica u ovom dijelu Europe, osim u Istri. Istra je prvi put pripala Hrvatskoj i Jugoslaviji 1943. godine. Onda su 1944. partizanski odbori, slovenski i hrvatski, povukli granicu u Istri na temelju etničkog načela – napravili su popis gdje žive Slovenci, a gdje Hrvati i dogovorili su se da je granica u Istri na rijeci Dragonji 1946. Tada nije bilo tog kanala, on je tek 1953. napravljen. Prema tome, u ono doba je bio samo prirodni tok rijeke Dragonje, rekao je Rudolf.

»Ovaj sud je petljao. Kod utvrđivanja granice na prvom mjestu je granica koja je zatečena na dan kada je proglašena država, znači 25.6.1991. Takav je bio stav Hrvatske i Slovenije jer su obje države u deklaraciji o neovisnosti napisale da poštuju stečenu granicu. Prema tome, to je glavno načelo i od toga treba polaziti a ovaj sud je miješao – on je išao na katastar, na slovenske granice, na prirodne granice… Sve je izmiješao, većinom onako kako odgovara Sloveniji«, naglasio je.Što se tiče Sv. Gere, nastavio je, Slovenci sada kukaju da im je Gera otišla u Hrvatsku. »Međutim, to nikada nije bilo sporno. Kada sam ja pregovarao, Slovenci su znali da je njihova vojarna u Hrvatskoj i to nije sporno uopće«. »Što se tiče ‘junctiona’, ja sam nudio Slovencima dok sam s njima pregovarao da ćemo trpjeti sve brodove: ratne, putničke, ribarske, zrakoplove, podmornice kroz naše more. Nećemo vršiti vlast, ni carinu ni policiju, nek je vrše Slovenci. Evo, to su sad dobili u tom ‘junctionu’, a to smo im mi oduvijek nudili. To imaju i inače po državnom pravu. Oni se raduju, a potrošili su šest milijuna eura«, rekao je Rudolf, bivši hrvatski ministar vanjskih poslova i predsjednik državne komisije za granice.Za kraj je naglasio da su to njegovi prvi dojmovi o odluci Arbitražnog suda i da odluku tek treba detaljno proučiti.