Snimio Mladen TRINAJSTIĆ
Koliko znam, to je postrojenje s tonama ondje ostavljenih iznimno opsanih kemikalija povjereno na čuvanje dvojici zaštitara za koje uistinu više ne znam ni sama reći temeljem čega ih netko ondje uopće drži. Naime, tvrtka za koju rade više nema s kime sklopiti ugovor o njihovu angžamanu pa se pitam s koje su osnove ondje danas »ostavljeni« zaštitari i da li oni na porti Dine u ovom trenutku zapravo volontiraju, pita Ahmetović
Točno na dan kad je Dina Petrokemija d.d. u stečaju, pravomoćnom odlukom Trgovačkog suda u Rijeci, i formalno pravno prestala postojati, odnosno nakon što je, ponovo u formalno-pravom smislu, to bivše postrojenje sad steklo »status« hrpe željeza na u korov obrasloj ledini, omišaljska općinska načelnica Mirela Ahmetović sazvala je tiskovnu konferenciju kako bi javnost upoznala s alarmatnim i zabrinjavajućim činjenicama vezanim uz to zaboravljeno postrojenje.
Drmić: Rješavanjem tog problema pokazali smo da su nam sigurnost i zdravlje građana na prvome mjestu
Pomoćnik ministra zaštite okoliša za inspekcijske poslove Matija Tvrtko Drmić – na pitanje o čuvanju i zbrinjavanju kemikalija u Dini – odgovorio je da su trenutačno na postrojenju Dine Petrokemije djelatnici društva AKD zaštite, koji ondje ostaju do daljnjega. “Kemikalije su uskladištene te ne predstavljaju opasnost za stanovništvo i okoliš”, rekao je Drmić.
Istaknuo da je da više od 50 posto kemikalija, prema popisu koje je sastavila stečajna upraviteljica, uklonjeno, a radi se na tome da se uklone i preostale kemikalije. “Sigurnost i zdravlje naših građana su nam na prvome mjestu, a to smo i pokazali svim aktivnostima na rješavanju tog problema tijekom prošlih mjeseci”, dodao je.
Iz ministarstva su priopćili da traju razgovori u vezi s daljnjim angažmanom AKD-a na čuvanju postrojenja Dine. Skupština vjerovnika Dine odlučila je prekinuti stečajni postupak jer se nijedan vjerovnik nije očitovao o tome da bi dao predujam od pet milijuna kuna, koliko je potrebno da bi se on nastavio. Stečaj je otvoren u srpnju prošle godine, nekoliko godina nakon što je prestala proizvodnja. U pogonima je ostala veća količina kemikalija, a sredinom travnja u kutinsku Petrokemiju prevezene su četiri tone klora. Imovina Dine procijenjena je na 463,8 milijuna kuna, gotovo sve nekretnine, postrojenja i oprema opterećeni su hipotekama, a najveći razlučni vjerovnici su Hypo Klagenfurt, Hypo Zagreb, HBOR, Republika Hrvatska i HEP.
Bivša stečajna upraviteljica Marija Ružić rekla je uoči prekida stečaja država po zakonu, preko Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, dužna čuvati i zbrinuti preostale kemikalije u Dini. Dodala je da će se imovina te tvrtke – zemljište i postrojenja – kojom će dalje raspolagati razlučni vjerovnici prodavati u ovršnom postupku po ovršnome prijedlogu vjerovnika na riječkome Trgovačkom sudu.
– Jesu li oni u Zagrebu uopće svjesni da Omišalj i otok Krk jesu dio Hrvatske odnosno činjenica da i ovdje, vjerovali ili ne, vrijede ili bi barem trebali vrijediti zakoni te zemlje, upitala se trenutnim stanjem u tom pogonu zabrinuta otočna lokalna čelnica.
Činjenica prestanka postojanja Dine kao pravnog subjekta, gubitka odgovorne osobe ovlaštene za njeno zastupanje a time i zaključivanje bilo kakvih pravnih poslova, čak i onih vezanih uz čuvanje i zaštitu samog postrojenja možda i nebi bila tako strašna stvar da se u tom pogonu i danas ne nalazi značajna količina opasnog otpada. Uz ostalo, nastavila je, ondje je i 115 tona vinilkloridmonomera (VCM-a), tvari za koju su me znalci upozorili da je četvrta na listi najkancerogenijih tvari koje uopće postoje, rekla je Ahmetović »oplevši« potom po neodgovornim i neozbiljnim predstavnicima nadležnih institucija koji su dozvolili da do ovakve situacije dođe.
Dosad pokazana zabrinjavajuća razina neodgovornosti, neozbiljnosti pa čak i protuzakonitog postupanja prevršila je svaku mjeru, ustvrdila je red okupljenim novinarima Ahmetović ilustrirajući tu svoju ocjenu napomenom da »tempiranu bombu« čiji vremenski detonator polako, ali sigurno i dalje odbrojava danas više ne čuvaju niti vatrogasci.
– Koliko znam, to je postrojenje s tonama ondje ostavljenih iznimno opsanih kemikalija povjereno na čuvanje dvojici zaštitara za koje uistinu više ne znam ni sama reći temeljem čega ih netko ondje uopće drži. Naime, tvrtka za koju rade više nema s kime sklopiti ugovor o njihovu angžamanu pa se pitam s koje su osnove ondje danas »ostavljeni« zaštitari i da li oni na porti Dine u ovom trenutku zapravo volontiraju?! Bojim se da je sad već bivša, danas i nepostojeća Dina zapravo ostavljena na milost i nemilost posjetitelja, čak i nedobronamjernika koji, prema mojim saznanjima, od danas u taj pogon mogu ušetavati kako se kome smisli, završila je načelnica napomenuvši da ni sama ne može vjerovati u ono o čemu govori, napomenuvši da je apsurdnost situacije do koje su taj pogon, a s njime i žitelje okolnih mu otočnih mjesta doveli odgovorni – »epskih razmjera«.
Jedan od dokaza s kolikom dozom neozbiljnosti i nepoznavanja mjerodavnih zakona nadležni predstavnici Ministarstva zaštite okoliša prilaze tematici Dina Petrokemije jest i odgovor koji mi je na pitanje kad će se ondje početi primjenjivati Zakon o održivom gospodarenju otpadom odnosno kad će se zbrinuti kemikalije u tom pogonu svojevremeno dao predstavnik tog Ministarstva, Hrvoje Buljan. On je ustvrdio da spomenuto Ministarstvo nije dužno postupati stoga što »sanacija« tog pogona nije u Planu gospodarenja otpadom Republike Hrvatske.
– Kad sam zbog toga nedavno i osobno otišla na prezentaciju nacrta tog istog Plana postavila sam pitanje hoće li Dina Petrokemija sad napokon ipak biti uvrštena u taj dokument. Pomoćnica ministra Dobrovića, gđa. Lidija Runko Lutenberger čudom se čudila mom pitanju konstatiravši da ne vidi razloga zbog kojeg bi to postrojenje trebalo uvrštavati u famozi nacionalni Plan gospodarenja otpadom, kaže načelnica Mirela Ahmetović.
Opširnije u tiskanom izdanju Novoga lista u petak, 2. rujna.