Foto Silvano Ježina

Sigurno je da bi se danas, ukoliko se pred radnicima na Markovu trgu potvrdi da će se ipak osigurati novac za srpanjsku plaću, oštrica radničkog bijesa i očaja ipak malo otupjeti. Međutim, problem neće nestati ni za Vladu, ni za radnike u »3. maju« i njihove kolege u Puli koji su itekako svjesni da isplata plaća ništa ne rješava, osim što je trenutačni anestetik jer i dalje nema odgovora što će biti sa njihovim radnim mjestima i golom egzistencijom. Isplata plaće samo je novo zamagljivanje, po tko zna koji put u posljednjih osam mjeseci otkad su eskalirale dubioze Uljankovih bilanci. Radnici brodogradilišta, potvrdili su nam jučer u Rijeci i Puli, i dalje zahtjevaju smjenu kompletnih uprava u Uljaniku, predvođenih Giannijem Rossandom, jer im se više ne vjeruje.

Foto Silvano Ježina

Foto Silvano Ježina

Ne može se više premijer i njegov resorni ministar gospodarstva pred kamerama zaklinjati na brodogradnju kao stratešku gospodarsku granu, a čim se svjetla ugase voditi se onim principom koji »pali« samo u bajkama – ako se dovoljno dugo pravim da ga ne vidim, možda problem sam od sebe nestane. Neće nestati. Trebaju trenutne akcije i mjere, ovakve ili onakve, jer bi se moglo dogoditi da sve i da Bruxelles odobri plan restruktiranja pulskog brodogradilišta, više se neće imati što spašavati.

Zajednički problem 

Problem radnika »3. maja« i Uljanika, koji su se »digli« čim je izostala plaća, pitanje je koje se tiče svih hrvatskih građana. Zato jer će oni biti ti koji će osjetiti na svojoj koži ako državni proračun bude odjednom morao isplatiti blizu pola milijarde eura ili oko tri i pol milijarde kuna jamstava koje je ta ista država uredno davala Upravi Uljanika da bi mogla podizati kredite za gradnju brodova. Nisu ovi financijski ponori u pulskom brodogradilištu od jučer, oni su vidljivi u bilancama i nalazima revizora barem dvije godine unazad. Što s onih 847 milijuna kuna, koliko je od 2013. do početka ove godine iz državnog proračuna plaćeno »3. maju« kao potpora njegovom restrukturiranju? Bitno da su u Uljaniku i Vladi početkom ove godine mogli oprati ruke i opsjenarski poručiti kako je »3. maj« uspješno zaključio svoje restrukturiranje. A u realnosti, proizvodnja je u riječkom brodogradilištu u tom trenutku već mjesecima bila u zastoju jer više nisu imali novac. Falilo je onih pola milijarde kuna koje su direktori »3. maja«, isti ljudi koji su postavljeni na te funkcije iz Pule, pozajmljivali preko Učke.

Stop opsjenama 

Krajnji je trenutak da se više stane na kraj opsjenama. Ako je brodogradnja uistinu naša strateška djelatnost, onda je zadnji trenutak da se prestane sa alibi pričama i taktiziranjima. Ili treba izaći pred lice javnosti i jasno reći da je velika brodogradnja prošlo svršeno vrijeme za Hrvatsku, ali to onda povlači i političke, ali i gospodarske reperkusije jer to onda automatski znači pad izvoza i pad industrijske proizvodnje u kojima brodogradilišta značajno participiraju, čak i u ovako jadnom stanju u koja su dovedena. Skoro trideset godina lamentira se i ponavlja priča oko nacionalnih navoza, a da cijelo to vrijeme političkom establišmentu nije palo na pamet, a kamoli da su nešto smisleno poduzeli da stvore uvjete da je nadomjeti neka druga industrija, neka druga proizvodnja.

Točno je da Plenkovićeva Vlada samo naslijedila problem privatiziranih nacionalnih navoza, ali njezina je odgovornost što ih isto tako nije nadzirala i pravovremeno reagirala, time bi makar ublažile posljedice pulskog »Agrokora« koji je sada eksplodirao. Alibi priče da je riječ o privatnoj kompaniji drže samo na površini. U ovom je slučaju riječ o 480 milijuna eura aktivnih državnih jamstava, o gotovo 850 milijuna kuna kojima se trebalo ozdraviti, a ne potopiti riječki »3. maj«. U konačnici, država ima ili posredno kontrolira oko 25 posto dionica u Uljaniku i dan danas. Neodgovorno je čekati da se Uljanikov i IDS-ov establišment sam iscrpi na ovom »vrućem krumpiru«. Prošlotjedni veliki prosvjed uljanikovaca i građana Pule pokazao je da se IDS ne može oprati od onog što će se dogoditi s Uljanikom.

Gospodo, izvolite 

Kada iz krugova bliskih Vladi u neslužbenim razgovorima kažu da je zapravo jedan od jačih argumenata kojima će se Bruxelles pokušati uvjeriti da odobri program restrukturiranja pulskog brodogradilišta zapravo to da najveći dio komponenti za brod koji koriste naša brodogradilišta dolazi sa europskog tržišta, onda to prilično puno govori o dokumentu i sadržanim prijedlozima koji se prošli mjesec posao u Europsku komisiju. Ministri Zdravko Marić i Darko Horvat prošli su tjedan, u onom naletu »odlučnosti«, poručili da Vlada nema namjeru upumpavati više novac poreznih obveznika u nešto što nije održivo. Pa onda, gospodo, izvolite nađite rješenje i izađite s odgovorima koje će svaki radnik moći razumjeti i koji se neće mijenjati iz tjedna u tjedan, poruka je to i sa prošlotjednog okupljanja trećemajaca koji ne žele nikakav kruh ponad pogače, već samo da im se vrati što je njihovo, kao i mogućnost da potraže mjesto pod vedrim nebom sa nekim novim vlasnikom.