Obveza ili (ne)željeni scenarij

APSURDNA SITUACIJA Hrvatska žuri u eurozonu, razvijenije zemlje EU ljubomorno čuvaju svoju valutu

Branko Podgornik

Hrvatska i Bugarska najveće su zagovornice uvođenja eura, ali trenutačno ne zadovoljavaju uvjete – bugarska vlada je već neslužbeno dobila negativan odgovor Europske središnje banke. Istodobno, jedna od najbogatijih zemalja u svijetu – Švedska – ljubomorno čuva svoju valutu i već godinama, prema ocjeni Financial Timesa, namjerno ne želi ispunjavati kriterije za prihvaćanje eura



ZAGREB – Razvijenije članice Europske unije rukama i nogama bore se protiv uvođenja eura. Neke od onih koje su ušle u eurozonu, poput Grčke i Italije, već su počele razmišljati o tome kako da je napuste. Prihvaćanje eura u ovom trenutku bezrezervno zagovaraju vlade samo dviju zemalja, Bugarske i Hrvatske, koje se nalaze na dnu europske ljestvice gospodarske razvijenosti.


Zaeurom najviše žude zemlje koje su ekonomski najnesposobnije za suočavanje sa skokom cijena, padom konkurentnosti gospodarstva i ostalim posljedicama koje nosi gubitak vlastite valute, pišu ovih dana zapadni mediji u povodu rasprava o uvođenju eura, koje su se posljednjih nekoliko tjedana obnovile u Hrvatskoj i ostalim srednjoeuropskim članicama EU-a.


Istina, bugarska vlada je početkom listopada već doživjela hladan tuš. Na najavu kandidature za eurozonu, Europska središnja banka (ESB) neslužbeno je Sofiji dala negativni odgovor.


Postupak u listopadu




– Bugarska mora provesti još više reformi i postići višu socijalnu i ekonomsku stabilnost prije nego se kandidira za članstvo u eurozoni – izjavio je glavni ekonomist ESB-a Peter Praet za bugarsku televiziju. Bugarska zadovoljava nominalne kriterije za ulazak u eurozonu, ali to nije dovoljno. Glavno je pitanje kakva će biti stabilnost zemlje u slučaju šoka i krizne situacije – rekao je Praet, prema FinancialObserveru. Problematično je i to što su dohoci u Bugarskoj, kaže, niski u usporedbi s eurozonom.


Hrvatska vlada, zajedno s Hrvatskom narodnom bankom, još nije pokrenula postupak za euro, ali premijer Andrej Plenković i guverner Boris Vujčić planiraju tu namjeru objaviti do kraja listopada. Pitanje je hoće li želje hrvatskih vlasti proći bolje od bugarskih.


Danas je euro prihvatilo 19 od 28 članica Europske unije. Sve ostale članice, osim Danske i Velike Britanije, dužne su prihvatiti euro, ali im nije zadan nikakav rok. Obvezu bi trebale ispuniti još Švedska, Poljska, Češka, Mađarska, Rumunjska, Bugarska i Hrvatska. Sve moraju zadovoljiti barem tri nominalna kriterija – nisku inflaciju, niske kamate, proračunski manjak niži od 3 posto BDP-a i javni dug niži od 60 posto BDP-a.


Hrvatska ne zadovoljava kriterije jer je njezin javni dug veći od 85 posto, ali Vlada i HNB požuruju ulazak u eurozonu vjerujući da će dug s vremenom smanjiti. Istodobno, Poljska, Rumunjska i Češka već zadovoljavaju formalne kriterije za ulazak u eurozonu. No, protive se preuranjenom prihvaćanju zajedničke valute, smatrajući da će im ona donijeti više štete nego koristi. One se ne žele lako odreći nacionalne suverenosti, koju su dobile nakon raspada sovjetskog bloka, prema tumačenju američke kuće Geopolitical Futures.


»Druga brzina«


Mađarska je vlada ovih dana odbila ideju francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za stvaranje Europske unije dviju brzina. Praktički, u »prvoj brzini« integracije okupile bi se zemlje koje su prihvatile euro, a one koje ga ne prihvate ostale bi u »drugoj brzini«, uz moguće smanjenje novca koji dobivaju iz europskog proračuna. Budimpešta smatra da će taj prijedlog produbiti podjele u Uniji, a u tom stajalištu nije osamljena. Još prije četiri godine premijer Viktor Orban je poručio da Mađarska neće prihvatiti euro dok god njezin bruto domaći proizvod (BDP), mjeren paritetom kupovne moći, ne dostigne 90 posto od prosjeka eurozone.


– U suprotnom, Mađarska može postati gubitnik pristupanja (euru), poput nekih mediteranskih zemalja, ocijenio je Orban. Slično misli poljski ministar vanjskih poslova Witold Waszczykowski koji je u lipnju za Politico izjavio da je »Grčka faktički postala kolonija« jer je ekonomski bila nepripremljena za euro. Mi ne želimo da se nama ponovi takav scenarij – rekao je poljski ministar. Čak i bivša vlada u Varšavi smatrala je euro prihvatljivim tek kada se poljsko gospodarstvo približi europskom prosjeku.


Srednjoeuropske zemlje trebale bi se razvijati još godinama prije nego što prihvate euro, objasnio je prošlog tjedna mađarski državni tajnik za EU, Szabolcs Takacs, u razgovoru za Reuters. »Kada zemlje postignu rezultate koji osiguravaju dovoljna jamstva da će moći apsorbirati potencijalno veći šok, samo tada se mogu pridružiti eurozoni«, kazao je Takacs, koji o svojoj zemlji govori slično kao glavni ekonomist ESB-a o slučaju Bugarske.


Zaštita gospodarstva


Dosadašnje vlade u Češkoj bile su vrlo rezervirane prema euru, dok oporba na čelu s Andrejom Babisom, koji ima najviše izgleda da nakon izbora bude premijer, smatra da Češka ne bi trebala prihvatiti zajedničku valutu. Prema pisanju Glasa Njemačke, ni Rumunjska neće skoro postati članica eurozone. Njezin bivši premijer Sorin Grindeanu upozorio je da će zemlja ući u eurozonu tek kada se rumunjske plaće približe visini europskih, što se podudara s mišljenjem poljske i mađarske vlade. Rumunjska sada naglo povećava plaće zaposlenima, ali ne zato što želi u eurozonu, već zato što pokušava zakočiti masovno iseljavanje.


Svoju valutu ljubomorno čuva i Švedska, jedna od najbogatijih zemalja u svijetu. Da bi izbjegla prihvaćanje eura, jer zna kakve to posljedice nosi, Švedska već godinama namjerno ne želi ispunjavati kriterije za prihvaćanje eura, prema ocjeni Financial Timesa. Mnogi finski ekonomisti danas žale zbog uvođenja eura, smatrajući ga jednim od razloga koji je pridonio ekonomskom zaostajanju Finske za Švedskom. Tri najveće talijanske oporbene stranke, uoči parlamentarnih izbora iduće godine, također žele da njihova zemlja postupno vrati talijansku liru, jer Italija ekonomski stagnira otkako je uvela euro.


Članice EU-a s vlastitom valutom gospodarski rastu brže od 19 članica koje su uvele euro, pokazuju podaci Eurostata. Bečki Institut za međunarodne ekonomske studije, prije nekoliko godina, objasnio je da zemlje s vlastitom valutom imaju prednost. Lakše se prilagođavaju krizama i brže iz njih izlaze, jer mogu mijenjati tečaj nacionalne valute, kako bi zaštitile svoje gospodarstvo, osigurale mu cjenovnu konkurentnost i potaknule izvoz. Postavlja se pitanje zašto onda neki žure u eurozonu.


Interes banaka


Prihvaćanje eura je ponajprije interes moćnih europskih banaka kojima zajednička valuta olakšava transakcije i smanjuje im valutni rizik. To smanjuje i mogućnost da dužnici neće moći vratiti kredite. S takvom ocjenom slaže se i najpoznatiji njemački ekonomist, Hans Werner Sinn, koji je potkraj rujna napao »konfuznog« predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera, optužujući ga da svojim idejama o jačanju eurozone zapravo želi progurati interese velikih financijskih institucija iz Pariza, Luksemburga i Frankfurta.


Oni koji brzaju u eurozonu, po svemu sudeći, zanemaruju i prikrivaju teške posljedice koje je uvođenje zajedničke valute već ostavilo na slabija gospodarstva Italije, Španjolske, Portugala, a posebno Grčke. Sinn smatra da će proširenje eurozone, ako se zaista dogodi, »destabilizirati Europsku uniju« i otvoriti krizu eura po uzoru na onu iz 2011. godine, ali još većih razmjera.