ANALIZA ODLUKE ARBITRAŽE: Hrvatska nije prošla tako loše, a ni Slovenija tako dobro. Jedini gubitnici su ribari u Savudriji

snimio Milivoj Miošek / Glas Istre

Kako je na području junctiona i dalje riječ o hrvatskom teritorijalnom moru, tako Hrvatska zadržava i svoju granicu na moru s Italijom. Nije riječ ni o kondominiju, području pod zajedničkom upravom, budući da je arbitražni sud na tom pojasu izrijekom odredio osigurati slobodnu komunikaciju za Sloveniju, a time i slobodnu vezu između njezinih teritorijalnih voda i otvorenog mora, ali i integritet hrvatskih teritorijalnih voda, budući da je Hrvatska, a ne Slovenija, zadužena odgovoriti na pozive za pomoć i spašavanje na tom području. Jasno je, dakle, da je riječ o hrvatskom teritoriju.

Nakon podrobnijeg čitanja arbitražne odluke mnoge su stvari jasnije i malo drukčije nego što se to činilo na prvi pogled, u trenutku dok je predsjednik arbitražnog suda Gilbert Guillaume čitao arbitražnu odluku. Niti je, naime, Hrvatska u toj arbitražnoj odluci prošla tako loše, a još je manje Slovenija dobila sve što je mislila da će dobiti, a pogotovo sve što je htjela dobiti.

Ključan slovenski zahtjev – teritorijalni kontakt s otvorenim morem – Slovenija nije dobila, niti je Hrvatska zbog slovenskog spoja s otvorenim morem izgubila svoje teritorijalno more. Ako tome pridodamo činjenicu da Slovenija, unatoč dugogodišnjoj nacionalističkoj halabuci, nije dobila lijevu obalu Dragonje, arbitražna odluka čini se odmjerenom i više-manje prihvatljivijom, iako će u to biti teško uvjeriti ribare u Savudriji, koji su, zapravo, jedini gubitnici na hrvatskoj strani u ovoj arbitražnoj zavrzlami.

Slobodan prolaz

Kada je prije osam godina potpisan arbitražni sporazum, u Hrvatskoj i Sloveniji povela se ostrašćena stručno-politička rasprava o tome što znači famozni »junction«, engleski pojam koji je u arbitražnom sporazumu, dogovorenom na engleskom jeziku, označavao vezu između slovenskog teritorijalnog mora i otvorenih voda. Bio je to ključ svih slovenskih zahtjeva i glavni slovenski cilj, kojim je Ljubljana željela osigurati teritorijalni kontakt s otvorenim morem, a slovenski su pregovarači uvjeravali da je »junction« samo i isključivo teritorijalni kontakt s otvorenim morem, dok su hrvatski pregovarači uvjeravali da o tome nema ni govora, jer bi to onda predstavljalo uzurpaciju hrvatskog teritorijalnog mora.

Arbitražni sud naposljetku je odlučio da je »junction« zapravo slobodan koridor za prolaz preko hrvatskog teritorijalnog mora, koji i dalje ostaje hrvatsko teritorijalno more, samo što će na tom pojasu, širokom 2,5 i dugom 12 nautičkih milja, vrijediti režim kakav vrijedi na otvorenom moru. Dakle, nije se dogodilo ono čega su se na hrvatskoj strani najviše pribojavali: da će arbitražni sud na dijelu hrvatskog teritorijalnog mora proglasiti slovenski teritorijalni koridor do otvorenog mora.

Simbolična odluka

Slovenija na području »junctiona« neće imati veća prava od trećih država; njezini ribari neće smjeti ribariti na tom području; istraživači neće smjeti istraživati; kompanije neće smjeti eksploatirati podvodna bogatstva; neće smjeti graditi umjetne otoke… Drugim riječima, riječ je o pojasu rezerviranom isključivo za slobodnu plovidbu i prelete, te eventualno polaganje kablova i cjevovoda, premda plovni koridori u stvarnosti ne prolazi tim pojasom, niti će njime prolaziti ubuduće.

Dakle, arbitražni sud udovoljio je Sloveniji koja je dobila svoj izlaz na otvoreno more – iako je takav izlaz, temeljem važećih međunarodnih konvencija, imala i dosad – ali ne i teritorijalni izlaz na otvoreno more, što je zahtjev koji je moguće ispuniti samo na štetu hrvatskog teritorijalnog mora. U slučaju slovenskog »junctiona« u hrvatskim teritorijalnim vodama, dakle, radi se isključivo o simboličnoj odluci, koja bi na važnosti dobila tek kada bi Slovenija doista bila izložena pomorskoj blokadi od strane Hrvatske i Italije, a ta blokada, koliko znamo, zasad nije u planu ni u Zagrebu ni u Rimu.

Da »junction« nije slovenski teritorijalni kontakt s otvorenim morem, shvaćaju i u Sloveniji. Profesorica međunarodnog prava Vasilka Sancin u razgovoru za mariborsku Večer objašnjava da nije riječ o koridoru do otvorenog mora, kakav je bio predviđen sporazumom Račan-Drnovšek, i koji je imao formalan status otvorenog mora, te da je to područje »u osnovi hrvatsko teritorijalno more«, na kojem će Slovenija uživati prava plovidbe, preleta i polaganja kablova i cjevovoda, što znači da je Hrvatska na tom području »ograničena prilikom ostvarivanja svojih suverenih prava«.

»Kreativnost« suda

Nekadašnji slovenski predsjednik Danilo Türk, također međunarodni pravnik, priznaje kako je arbitražna odluka samo donekle ispunila očekivanja slovenske strane, dok za bivšeg dugogodišnjeg šefa slovenske diplomacije Dimitrija Rupela nema sumnje da je ovo rješenje za Sloveniju nepovoljnije od sporazuma Račan-Drnovšek. I slovenska agentica u arbitražnom postupku Mirjam Škrk, koja je na tom mjestu prije dvije godine zamijenila kompromitiranu Simonu Drenik, koja je nakon arbitražnog skandala podnijela ostavku, izjavila je na Slovenskoj televiziji da će područje »junctiona« formalno ostati hrvatsko teritorijalno more, pod hrvatskom jurisdikcijom – premda će de facto imati status otvorenog mora – što je ocijenila dobrim rješenjem za Sloveniju. Marko Pavliha, profesor međunarodnog prava i bivši političar, koji je bio i veliki protivnik arbitražnog sporazuma, primijetio je, međutim, da slovenska strana, unatoč »kreativnosti« arbitražnog suda, nije dobila ono što je očekivala i zahtijevala, a i za njega je ovo rješenje za Sloveniju nepovoljnije od onog iz sporazuma Račan-Drnovšek.

Iako Pavliha smatra da je najnovije rješenje slovenskog spoja s otvorenim morem bolje od režima posebnog, neškodljivog prolaza, kakav je Hrvatska više puta nudila Sloveniji, činjenica je da taj poseban režim koji je Slovenija mogla dobiti bez cijele ove drame nije u bitnome različit od arbitražnog »junctiona«, pogotovo u praksi.

Odbijanje arbitraže?

O činjenici da Slovenija nije ostvarila svoj ključni cilj i da nije dobila teritorijalni kontakt s otvorenim morem ključni slovenski dužnosnici, premijer Miro Cerar i predsjednik države Borut Pahor, zasad se ne izjašnjavaju, što ne vrijedi za opozicijskog čelnika Janeza Janšu. Janša, koji je bio protiv arbitražnog sporazuma, kao da je jedva dočekao trenutak u kojem je mogao optužiti vladajuću garnituru za gubitak teritorijalnog kontakta s otvorenim morem.

Janša, naime, uvjerava da je Slovenija u trenutku osamostaljenja nadzirala cijeli Piranski zaljev i imala izlaz na otvoreno more, a da je prekjučer izgubila četvrtinu zaljeva i dobila komunikacijski prolaz do otvorenog mora, »što nije ono što je imala 25. lipnja 1991.« i »što je obećavala ona strana koja je glasala za arbitražni sporazum«. »Slovenija i dalje na moru graniči s Hrvatskom i Italijom, a ne s međunarodnim vodama, a svatko tko tvrdi drukčije namjerno obmanjuje«, poručuje Janša otvarajući tako raspravu o interpretaciji arbitražne odluke u Sloveniji.

Otvaranje pitanja karaktera slovenskog izlaza na otvoreno more, naime, moglo bi pokrenuti i pitanje aktivacije zaključka slovenskog parlamenta iz 2013. godine. U tom zaključku stoji da će Slovenija odbiti svako arbitražno rješenje koje ne bi ispunjavalo slovenski zahtjev za neposrednim, odnosno teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem. Zato bi ta rasprava mogla biti iznimno neugodna za pojedine kreatore i aktere slovenske politike prema Hrvatskoj, a mogla bi imati i dalekosežne posljedice za Sloveniju.