Treći krug

Zemljište TIBO-a u Matuljima opet je na dražbi. Ne nađe li se kupac, ići će po cijeni od – jedne kune

Orjana Antešić

Foto Vedran Karuza, Sergej Drechsler

Foto Vedran Karuza, Sergej Drechsler

Potencijalnim ulagačima otvoren je put za prenamjenu kompleksa u sadržaje isplativije od industrijske proizvodnje. Ipak, još nitko nije »zagrizao« mamac



RIJEKA Gotovo 43.000 četvornih metara zemljišnog kompleksa nekadašnje Tvornice industrijske i brodske opreme (TIBO) u Matuljima i dalje čeka novog vlasnika. U tijeku je treći krug stečajne dražbe gdje se ovo zemljište i pogoni sada pokušavaju prodati za četvrtinu svoje procijenjene vrijednosti, odnosno za početnih 9,9 milijuna kuna.


Prema važećoj prostornoplanskoj dokumentaciji Općine Matulji, cijeli ovaj kompleks još je prije više godina zamišljen i rezerviran za novi poslovni centar Matulji, što znači da je potencijalnim ulagačima već otvoren put za prenamjenu u daleko isplativije sadržaje nego što je to proizvodnja. Činjenica je to koja, nažalost, malo koga više dira u Lijepoj Našoj. Ipak, još uvijek nitko nije »zagrizao« mamac, očito ocjenjujući da je cijena za ovaj ogroman kompleks još uvijek previsoka. Prije petnaestak dana Fina je zaključila drugu dražbu u kojoj se kompleks TIBO-a pokušavao prodati za početnih 19,8 milijuna kuna, odnosno za polovicu procijenjene vrijednosti. Bez uspjeha, niti jedna ponuda nije stigla, pa je automatizmom otvoren treći dražbeni krug u kojem se četvorni metar ovog ogromnog kompleksa cijeni na 30-ak eura, odnosno 230 kuna.


Gašenje nade


Hoće li oni koji su moguće već bacili oko na ovaj veliki nekretninski kompleks ili neki novi zainteresirani ocijeniti da se sada ušlo u dovoljno primamljivu i za njih isplativu zonu kupnje, znat će se nakon 12. ožujka, kada završava ovaj treći krug elektronske dražbe. Neizvjesno je, pogotovo ako se ima u vidu da slijedi još jedan, završni krug, kada potencijalni kupci i ulagači praktički sami formiraju cijenu koju su voljni platiti jer je početna cijena tada simbolična 1 kuna.




Sa svakom novom dražbom i spuštanjem početne cijene gase se i očekivanja i nade bivših radnika ove tvornice da će doći do svojih potraživanja. Kada je TIBO završio u stečaju sredinom 2016. godine, ukupna dugovanja ove tvornice iznosila su nešto više od 51 milijun kuna, od čega su radnička potraživanja oko 15 milijuna kuna. Čak i kad bi se u ovom krugu pojavio kupac, radnici se u najboljem slučaju mogu nadati da će vidjeti tek dio svog novca koji potražuju. Razlog je što će se od kupovnine najprije namiriti hipotekarni vjerovnik, a to je u ovom slučaju – koje li igre sudbine – Brodogradilište »3. maj«.


U onim zadnjim mjesecima agonije TIBO-a, podsjetimo, na konto toga što su u Matuljima radili određeni dijelovi brodske opreme za riječke, ali i pulske navoze, riječko je brodogradilište pozajmilo, bolje rečno unaprijed keširalo novac kako bi se tibovcima mogle isplatiti plaće. Riječ je o svoti od blizu 5 milijuna kuna, čiji se povrat osigurao stavljanjem založnog prava na zemljište TIBO-a. Dođe li prodaja kompleksa TIBO-a do zadnjeg dražbenog kruga za početnu 1 kunu, lako se može dogoditi da bivši radnici kompletno ostanu bez svojih potraživanja.


Poznata mantra


Ne želeći biti zloguki proroci, ali i kod TIBO-a je bio otvoren prethodni postupak koji je u svibnju 2016. godine završio stečajem, a 77 radnika, koliko ih je u tom trenutku još ostalo u ovim proizvodnim pogonima, dobilo je otkaz. I u slučaju TIBO-a spominjala se opcija stečaja s preustrojem, u već poznatoj mantri kako stečaj ne mora nužno voditi k likvidaciji. Naravno, i u ovom slučaju se dokazalo da je to u Hrvatskoj samo pusta priča i bacanje prašine u oči. Odbor vjerovnika TIBO-a, u kojem je glavnu riječ vodila država, kao definitivno najveći vjerovnik, odlučila je sve pokrenine i cijeli taj kompleks prodati. Hale su već očišćene od strojeva i sve ostale vrijednije opreme. Kupila ih je »u paketu« jedna slovenska tvrtka iz Celja, a sada samo ostaje vidjeti tko će biti taj koji će se upisati kao novi vlasnik tog ogromnog građevinskog zemljišta.


O TIBO-u će ostati samo zapisano da je ovaj matuljski pogon nekad bio dio velikog trećemajskog sustava da bi, uoči privatizacije riječkog brodogradilišta, ova tvornica brodske opreme bila izdvojena i potpala pod vlasništvo države, odnosno Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP). Istu je sudbinu doživjela i trećemajska tvornica brodskih motora koju je od CERP-a nedugo potom preuzeo Uljanik, ali mnogi nagađaju ne za lijepe oči, već uz određenu »dotu«. Danas, s odmakom od šest, sedam godina upravo se nevjerojatnim čini kako se sve kidao i preplitao lanac oko riječke brodograđevne industrije koju samo korak dijeli od potpunog nestanka.